1               Poslovni broj: Gž R-806/2019-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-806/2019-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. M. iz Z., OIB: … i 2. tužitelja M. Z. iz T., OIB: … , koje zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici M. M., D. B. i J. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 P-5029/2018-27 od 20. rujna 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 10 P-5029/2018-27 od 20. rujna 2019.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim Sporazum zaključen 29. kolovoza 2014. između Z. h. d.o.o. - podružnice Z. e. t. i Sindikata koji djeluju u Z. h. d.o.o. - podružnici Z. e. t. (točka I. izreke).

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku Z. h. d.o.o., Z., OIB: … da 1. tužitelju I. M. iz Z., OIB: … i 2. tužitelja M. Z. iz T., OIB: … plati trošak ovoga postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku osam dana (točka II. izreke).

Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 ‑ Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14-Odluka USRH, dalje u tekstu: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nisu podnijeli 1. tužitelj i 2. tužitelj (u daljnjem tekstu: tužitelji).

Žalba nije osnovana.

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Sporazuma zaključen 29. kolovoza 2014., sklopljenim između Z. h. d.o.o. – podružnice Z. e. t. i Sindikata koji djeluje u Z. h. d.o.o. - Podružnici Z. e. t. (dalje u tekstu: Sporazum).

Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Z. (Dodatkom II. iz 2007. izmijenjen je naziv u Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o., dalje u tekstu: TKU), sklopljen 27. veljače 2002. između Grada Z. i osamnaest sindikata, a pet Dodataka istog TKU (13. ožujka 2004., 25. srpnja 2007., 26. siječnja 2010., 28. travnja 2011., 30. srpnja 2013.) između Pregovaračkog odbora Gradskog poglavarstva Grada Z. i Koordinacije Sindikata trgovačkih društava u Gradu Z., te između Pregovaračkog odbora poslodavca Z. h. d.o.o. i Pregovaračkog odbora sindikata koji su ovlašteni od strane sindikata koji djeluju u Koordinaciji sindikata i Sindikalnoj koaliciji Z. h. d.o.o., te se sukladno Sporazumu od 28. rujna 2012. smatraju reprezentativnim,

- da je u normativnom dijelu ugovoren koeficijent složenosti poslova (članak 70. - 72. TKU, članak 5. Dodatka V.) i pravo na zadržavanje plaće (članak 104. TKU), a člankom 12. Dodatka V. određeno da se materijalna i druga prava utvrđena TKU i Dodatkom V. neće umanjivati do isteka 2016.,

- da je u prijelaznim i završnim odredbama određeno da se izmjene i dodaci TKU sklapaju na način propisan Zakonom za njegovo sklapanje (članak 180. TKU),

- da iz spornog Sporazuma od 29. kolovoza 2014., proizlazi kako je sklopljen između Z. h. d.o.o. - Podružnica Z. e. t., zastupan po članu Uprave i Voditelju podružnice dr. sc. I. T. i Sindikata koji djeluje u Z. h.,

- da iz Sporazuma proizlazi kako je zbog mjera racionalizacije troškova poslovanja te smanjenja troškova osoblja za sve novo zaposlene utvrđen ulazni koeficijent radnog mjesta umanjen za iznos od 0,20 do 0,40 u odnosu na postojeći koeficijent određen TKU, izuzev novo zaposlenih radnika kojima se radni staž računa u uvećanom trajanju te im umanjenje ne može biti veće od 0,20,

- da iz članka 3. istog Sporazuma, proizlazi kako je dogovoreno da se članak 104. TKU, izmijeni u dijelu koji se odnosi na pravo na zadržavanje plaće zbog godina starosti ukoliko primjena istog ne bude u nesuglasju s propisima koje reguliraju navedeno pravo,

- da iz članka 4. istog Sporazuma, proizlazi kako stupa na snagu danom potpisa i sastavni je dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o. - podružnice Z. e. t. koji je stupio na snagu 7. lipnja 2014. te je ujedno i sastavi dio TKU,

- da u okviru ZG H. postojale 24 podružnice (od kojih je Z. e. t. jedna) i da djeluje oko 40 sindikata, a Sporazum je potpisan od strane osam predstavnika sindikata.

S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je da iz sadržaja Sporazuma proizlazi kako se sklapa u cilju ograničavanja određenih prava radnika (umanjenje koeficijenta radnog mjesta) određene grupe radnika (novo zaposlene) te da se istim mijenja članak 104. TKU, i da je isti sklopljen vezano samo za prava radnika jedne podružnice (Podružnica Z. e. t.) i to od strane voditelja te Podružnice I. T., koji je ujedno bio i član uprave tuženika, pri čemu je taj sud zaključio da sama podružnica nije imala svojstvo pravne osobe i da nije ovlaštena na sklapanje i izmjenu TKU, a što da proizlazi i iz Zaključka Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje TKU od 15. veljače 2015. Nadalje je prvostupanjski sud naveo kako su u sklapanju Sporazuma sudjelovali samo sindikati koji su djelovali u toj Podružnici, a ne i svi drugi sindikati koji su djelovali u okviru tuženika, pa je taj sud zaključio da unatoč činjenici što je I. T. bio ovlašten po samom Zakonu o trgovačkim društvima, zastupati tuženika, da isti u smislu odredbe članka 197. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR/2014.), nije bio ovlašten sklopiti Sporazum kojim bi se mijenjao TKU jer isti za to nije imao posebnu punomoć prema odredbi članka 197. stavka 2. ZR/2014.) niti drugo ovlaštenje, niti je tuženik tijekom postupka to dokazao.

Stoga je prvostupanjski sud zaključio da sadržaj Sporazuma protivan članku 7. stavku 4. ZR/2014., jer se istim stavljaju u nepovoljniji položaj novi radnici, ali i odredbama ZR/2014., generalno u pogledu mogućnosti sklapanja takvog sporazuma u pogledu prava o kojima se odlučivalo, pa kako je utvrdio da je sam Sporazum sklopljen od neovlaštene osobe (u odnosu na promjenu TKU, a u smislu članka 197. stavka 2. ZR/2014., ako bi se govorilo o dodatku KU), to je prvostupanjski sud zaključio da je na temelju odredbe članka 271. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO-a, u svezi članka 8. stavka. 4. ZR/2014.), predmetni Sporazum ništetan. Konačno je prvostupanjski sud smatrao da su neosnovane i tvrdnje tuženika kako je predmetni Sporazum u međuvremenu konvalidirao jer se u cijelosti godinama izvršavao, navodeći da u konkretnom slučaju ne samo da stranke Sporazuma nisu bile ovlaštene na sklapanje takvog sporazuma, već i da je sadržaj samog Sporazuma takvog značaja da izvršavanjem (stavljanjem u nepovoljniji položaj odnosno umanjivanjem prava radnika protivno samom zakonu), ne može konvalidirati. Stoga je prvostupanjski sud, a imajući na umu sve navedeno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

Naime, u razrješenju pitanja valjanosti predmetnog Sporazuma, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, valja poći od zakonskih odredbi kojima su propisane pretpostavke za sklapanje TKU i njegovih izmjena i dopuna na što upućuje i obveznopravna odredba članka 180. TKU, koja je inter partes i kojom su utvrđena prava, obveze i odgovornosti onih subjekata koji su sklopili TKU, a prema kojima se kolektivni ugovor odnosi kao svaki ugovor, jer regulira njihove međusobne odnose, i to prije svega odredbe o načinu pregovaranja, postupcima sklapanja i mijenjanja kolektivnih ugovora, naknada štete zbog neizvršavanja kolektivnih ugovora i rješavanje kolektivnih sporova.

Pravilima o kolektivnim ugovorima sadržanim u Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/2004., - pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZR/2004.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja TKU, odnosno odredbi članka 195. stavak 1., 2. i 6. toga Zakona, (istovjetna je odredba članka 253. i 254. stavak 1. Zakona o radu iz 2009., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. - u daljnjem tekstu: ZR/2009., i članka 25. stavak 1. Zakonu o reprezentativnosti udruge poslodavaca i sindikata "Narodne novine", broj 93/2014. - u daljnjem tekstu: Zakon o reprezentativnosti), propisano je da stranke kolektivnog ugovora mogu biti, na strani poslodavaca, jedan ili više poslodavaca, udruga poslodavaca ili udruga poslodavaca više razine, a na strani radnika, sindikat ili udruga sindikata više razine, koja je spremna i sposobna sredstvima pritiska štititi i zagovarati interese svojih članova u procesu kolektivnog pregovaranja (putem pregovaračkih odbora sastavljenih od zastupnika sindikata o broju i sastavu kojih sindikati odlučuju sporazumno, a koji pregovarački odbor utvrđuje način rada i donošenja odluka (članak 195. stavak 1., 2. i 6. ZR/2004., koji je istovjetan članku 253. i 254. stavak 1. ZR/2009., odnosno reprezentativnih sindikata prema članku 25. stavak 1. Zakona o reprezentativnosti), dok je odredbom članka 180. TKU, propisano da se izmjene i dodaci TKU sklapaju na način propisan Zakonom za njegovo sklapanje.

Prema tome, kako sporni Sporazum, kojim se na drugačiji način rješavaju prava samo jedne grupacije zaposlenika Z. h. d.o.o. (Podružnice Z. e. t.), nisu sklopile iste one ugovorne strane koje su sklopile TKU, a koje su prema navedenim pravilima samo ovlaštene zajedno mijenjati, dopunjavati ili ukidati pojedina prava propisana već sklopljenim TKU, to je pravilno prvostupanjski sud u bitnome na nesporne činjenice primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

Pored navedenog, prema mišljenju ovoga suda bez utjecaja je na zakonitost prvostupanjske presude to što je Sporazumom određeno da je dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o. - Podružnice Z. e. t. od 7. lipnja 2014., a da je isti Pravilnik akt koji donosi poslodavac i što se izmjena koeficijenta trebala odnositi samo na nove zaposlenike Z. e. t.-a, a ne i na osobe koje su ranije zaposlene i čija su stečena prava očuvana u skladu s TKU, te što je izmjena koeficijenta kasnije regulirana Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o. - Podružnica Z. e. t. iz 2015. koji je u primjeni i što taj Pravilnik sindikat nije osporavao, pa se žalbeni navodi tuženika u tom dijelu ne mogu prihvatiti kao pravno relevantni.

U prilog neosnovanosti žalbenih navoda tuženika svakako valja imati na umu da je ograničenje slobode ugovaranja propisano navedenim zakonskim odredbama usmjereno na zaštitu kolektivnog ugovaranja i prava svih radnika na koje se primjenjuje TKU, da takvo uređenje nije u suprotnosti s ustavnim načelom o poduzetništvu i tržišnoj slobodi i da pravo na udruživanje i zastupanje svojih interesa proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske, a razrađeno je u odredbama navedenih Zakona.

Pobijana presuda pravilna je i u odluci o parničnom trošku jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 154. stavkom 1. ZPP-a, jer isti nije uspio s predmetnom žalbom

S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 17. studenoga 2020.