- 1 -              Revd 2432/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2432/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. Š. iz O., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O. protiv tuženica-protutužiteljica: 1. J. P., OIB: ... i 2. T. P., OIB: ... , obje iz O., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., radi utvrđenja prava vlasništva i utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja-protutuženika te 1. tuženice -protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž -853/2018-2 od 4. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-311/17-44 od 5. srpnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-311/2017-46 od 13. srpnja 2018., na sjednici održanoj 17. studenoga 2020.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prijedlog tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

 

II. Prijedlog 1. tuženice-protutužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

III. Odbija se zahtjev 1. tuženice-protutužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-853/2018-2 od 4. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-311/17-44 od 5. srpnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-311/2017-46 od 13. srpnja 2018. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje stjecanja njegovog prava vlasništva na temelju pravnog posla, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom u zemljišnim knjigama ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

1. tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela iste presude kojom je odbijena njezina žalba i potvrđena prvostupanjska presudu u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine.

 

Tuženice u odgovoru na prijedlog tužitelja u cijelosti poriču sve navode prijedloga i isti predlažu odbiti kao nedopušten, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženicama.

 

Na prijedlog tuženica tužitelj nije odgovorio.

 

Prijedlozi nisu dopušteni.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.

 

U odnosu na prijedlog tužitelja:

 

Tužitelj u prijedlogu ističe pitanja koje glase:

 

„- može li nešto što je nemoralno i krajnje nepravedno, zlouporabom prava postati moralno i pravnom poretku prihvatljivo do te mjere da ga štiti svojom pravomoćnom odlukom ????

 

- može li netko upisati pravo vlasništva na temelju ništetnog ugovora?? Ne bi li sud trebao paziti na ništetnost ex offo te kad ju (ništetnost) u postupku uoči tada presuditi u korist stranke koja pobija takav ništetni pravni posao?? A sve s ciljem pravednog i pravičnog suđenja.

 

- može li sud, unatoč ništetnosti Ugovora o darovanju, odbiti Tužitelja koji tužbom pobija pravne radnje Prvotuženice i Drugotuženice (čl. 66. – 71. ZOO) iz razloga što se u tužbi nije izričito pozvao na te odredbe ZOO, iako je iz tužbenog zahtjeva jasno da se upravo to traži od suda??“

 

Međutim predlagatelj, iako opširno obrazlaže svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, odnosno dati druge razloge u smislu navedene odredbe bi opravdali intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske putem revizije.

 

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.

 

Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka, odbijen je prijedlog tuženica za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

 

U odnosu na prijedlog tuženice:

 

Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi pitanja koja smatra važnima za odluku o protutužbenom zahtjevu ali i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

 

„1/ postoji li pravni interes stranke – tuženika za utvrđivanjem ništetnosti ugovora na čije se pravne posljedice poziva tužitelj,

 

2/ da li sud može „odbiti protutužbu“ zbog nedostatka pravnog interesa, koja se protutužba odnosi na ništetnost pravnog posla, ako je prethodno odlučujući po tužbi tužitelja meritornom odlukom odbio zahtjev tužitelja koji se poziva na pravne posljedice tog istog pravnog posla

 

3/ da li je ništetan ugovor u kojem obje ugovorne stranke svjesno ne žele sklopiti taj ugovor (o kupoprodaji), već sastavljaju ispravu samo da bi temeljem takvog „pravnog posla“ (kupoprodajnog ugovora) podnijele zahtjev za kreditom“

 

Kao razlog važnosti pitanja postavljenih pod 1/ i 2/ tuženica ističe da je donoseći odluku na temelju nedostatka pravnog interesa sud pogrešno primijenio odredbe ZPP, dok za postavljeno pitanje 3/ tuženica ukazuje na pravno shvaćanje revizijskog suda o prividnosti ugovora izraženo o odlukama Rev-37/08 i Rev-1230/07.

 

Prije svega valja reći da je pitanje postavljeno pod 3/ zapravo problematizira primjenu materijalnog prava na činjenice utvrđene u ovom konkretnom slučaju, međutim to je pitanje usko vezano za okolnosti konkretnog slučaja koje se u pitanju i navode pa u odnosu na tako postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno zauzeti načelno pravno shvaćanje. Stoga ovako postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP.

 

U odnosu na 1/ i 2/ postavljena pitanja tuženica nije u prijedlogu određeno obrazložila razloge valjanosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kako je to ranije obrazloženo i u odnosu na prijedlog tužitelja.

 

 

 

Zbog iznesenog je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.