- 1 -              Revd 2281/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2281/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. S. H. iz M., V., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u R. protiv tuženice I. P. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. T., odvjetnici u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-436/2018-5 od 8. travnja 2020. kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-140/2017-6 od 22. prosinca 2017., dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-140/2017-16 od 7. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-436/2018-5 od 8. travnja 2020. kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-140/2017-6 od 22. prosinca 2017., dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-140/2017-16 od 7. listopada 2019. Navedenom presudom odbijene su žalbe stranaka te potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 5.672,98 kn sa zatraženim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Ujedno je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka te naloženo tuženici da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 9.358,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Na prijedlog tužiteljica nije odgovorila.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. i 5. te čl. čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije propisane citiranim propisima.

 

Naime, tuženica u prijedlogu ističe pitanja koja glase:

 

1. Je li nepostupanjem po odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a tuženici povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i povredu prava na jednakost stranaka u postupku?,

 

2. Je li sud primjenom slobodne sudačke ocjene povrijedio svoju zakonsku obvezu donošenja meritorne odluke sukladno standardu dokazivanja, proklamiranom odredbom čl. 219. ZPP-a, a te da li je na taj način došlo do povrede ravnopravnosti građana i narušavanja načela jedinstvene primjene zakona?,

 

3. Je li neprovođenjem dokaza predloženog od strane tuženice sukladno odredbi čl. 235. ZPP-a, istoj povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, zajamčeno joj odredbom čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te uskraćeno pravo na pristup sudu i pravo na jednakost stranaka u postupku?,

 

4. Je li sud (prvostupanjski i drugostupanjski) propustio sukladno čl. 7. ZPP-a provesti kontrolu provedenih dokaza i utvrđenih činjenica u odnosu na primjenu prisilnih propisa i pravila javnog morala te na taj način onemogućiti pogodovanje težnjama nespojivim s naravi i društvenom svrhom dosuđivanja novčane naknade zbog povrede prava osobnosti te da li je na taj način povrijeđeno pravo tuženice na pošteno suđenje i nepristrani sud?,

 

5. Je li sud, obvezivanjem tuženice da tužiteljici naknadi parnične troškove u omjeru 69.50% u iznosu od 9.358,47 kn, a dosuđujući pri tome istoj u meritumu iznos od 5.672,98 kn, povrijedio načelo razmjernosti i pravo na pristup sudu, odnosno radi li se o nesrazmjernom teretu plaćanja sudskih troškova za tuženicu u odnosu na tužiteljicu, osobito imajući u vidu da su tužiteljici dosuđene i zakonske zatezne kamate na parnični trošak, tekuće od 22. prosinca 2017., iako je odluka o tome donijeta 8. travnja 2020. godine?,

 

6. Da li je u konkretnom sudskom postupku, koji je iniciran tužbom od 7. srpnja 2014. godine te u kojem je glavna rasprava zaključena 8. prosinca 2017. godine bilo mjesta primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19) na koji se sud u pobijanoj drugostupanjskoj odluci izrijekom pozvao i faktički taj propis primijenio osobito u dijelu koji se tiče odluke o troškovima postupka te je li time povrijeđeno načelo zabrane retroaktivne primjene propisa?“

 

Kao razlog važnosti navedenih pitanja tuženica opširno ukazuje na razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju sud nije pravilno primijenio odredbe ZPP odnosno nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade pretrpljene štete i o naknadi troškova postupka, a na štetu tuženice. Uz to, u vezi drugog navedenog pitanja tuženica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1276/2007 u kojoj je izraženo shvaćanje o primjeni pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP, a u vezi petog postavljenog pitanja ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava u presudama Klauz protiv Hrvatske te Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske.

 

U odnosu na pitanja postavljena pod 1. - 4. za ukazati je da se ona u suštini problematiziraju primjenu procesnih odredbi u konkretnom slučaju, a u vezi s izvođenjem i ocjenom dokaza te utvrđivanjem činjeničnog stanja, a koje predlagateljica smatra odlučnim, a sud ne, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka. No, takva pitanja, a u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica pravnog shvaćanja tog suda koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - kao što je upravo u ovom predmetu slučaj, nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. čl. 385.a st. 1. ZPP, koje bi zahtijevalo intervenciju ovog suda putem revizije. Uz navedeno, za pitanja označena pod 1., 3. i 4. tuženica nije iznijela niti razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

U odnosu pak na peto pitanje valja ukazati da je isto usko vezano na činjenice konkretnog spora, jer tuženica, polazeći od konkretnih okolnosti u ovom predmetu iznosi vlastiti zaključak o nepravilnosti primjene materijalnog prava prilikom dosuđivanja naknade parničnih troškova tužiteljici. Međutim, odgovor na tako postavljeno pitanje je usko vezan uz utvrđene okolnosti svakog pojedinačnog slučaja (primjerice vrsta i visina poduzetih parničnih radnji stranaka, drugi materijalni troškovi postupka te kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu i dr.), pa i ovog konkretnog, na isto nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno zauzeti pravno shvaćanje.

 

Naposljetku, u odnosu na pitanje postavljeno pod 6., ukazuje se da tuženica nije iznijela razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

 

Zbog sveg navedenog je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 17. studenoga 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.