1

Poslovni broj: 35 Gž-1464/2020-2

 

 

Poslovni broj: 35 Gž-1464/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Zvonimira Biškupa, u pravnoj stvari tužitelja M. R., pok. S., OIB: ..., iz S. A. D., tužiteljice M. G., rođ. R., pok. S., OIB: ..., iz S. A. D., i tužiteljice M. F., rođ. R., pok. S., OIB: ..., iz S. A. D., svi kao nasljednici pok. L. R., koje zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. B. S.. M. (B. S.. M.), OIB: ..., Z.,  kojeg zastupaju punomoćnici N. J. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & G. u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i dr., povodom žalbe tuženika podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-391/13-19 od 2. listopada 2020., dana 17. studenog 2020.

             

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-391/13-19 od 2. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

 

"I. Odbija se zahtjev tuženika za osiguranje parničnih troškova u ovom predmetu.

II. Postupak će se nastaviti prije nego što ovo rješenje postane pravomoćno."

 

Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da se pobijano rješenje "ukine u cijelosti te ujedno preinači na način da se usvoji u cijelosti zahtjev tuženika za osiguranje parničnog troška".

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio donošenje rješenja kojim bi se prihvatio zahtjev za osiguranje parničnih troškova u ovom predmetu, iz razloga što da su tužitelji strani državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a Savezna država Kalifornija da s Republikom Hrvatskom nema sklopljen sporazum o oslobađanju od osiguranja parničnih troškova. Tom prijedlogu usprotivio se punomoćnik tužitelja, istaknuvši da su tužitelji hrvatski državljani. Zahtjev tuženika za osiguranje parničnih troškova u ovom predmetu sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim jer je odredbama čl. 82., 83., i 84. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima propisano tko i pod kojim uvjetima ima pravo na osiguranje parničnih troškova, pa je tako u čl. 82. st. 1. propisano da kad strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja nema prebivalište u Republici Hrvatskoj pokreće parnicu pred sudom Republike Hrvatske, dužan je tuženiku, na njegov zahtjev, osigurati parnične troškove. S obzirom da je utvrdio da su u konkretnom slučaju tužitelji državljani Republike Hrvatske, što proizlazi iz priloženih domovnica, stav je prvostupanjskog suda da tuženik u ovom predmetu nema pravo na osiguranje parničnih troškova, a tome dodaje da su tužitelji državljani Republike Hrvatske koji imaju prebivalište u Sjedinjenim Američkim Državama, a prema dopisu Ministarstva pravosuđa, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju klasa: 720-08/19-01/219, urbroj: 514-07-02-02-02/3-19-02 od 17. prosinca 2019., prema obavijesti Veleposlanstva Republike Hrvatske u Washingtonu od 13. siječnja 2015., broj klase: 720-01/14-01/18, u saveznom pravu Sjedinjenih Američkih Država, ne postoji institut osiguranja parničnih troškova, zbog čega smatra da tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova niti u smislu čl. 83. st. 1.  Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima prema kojem tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova ako u državi čiji je državljanin tužitelj, državljani Republike Hrvatske nisu dužni davati osiguranje. Zbog svega navedenog odbio je zahtjev za aktorsku kauciju te je ujedno odredio da će se postupak nastaviti prije nego što pobijano rješenje postane pravomoćno, pozivom na odredbu čl. 84. st. 4. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima kojom je  propisano da ako sud odbije zahtjev za osiguranje parničnih troškova, može odlučiti da se postupak nastavi i prije nego što rješenje o odbijanju postane pravomoćno.

 

Odredbom čl. 82. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91 i 88/01 – nastavno: ZRSZ) propisano je da kad strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja nema prebivalište u Republici Hrvatskoj pokreće parnicu pred sudom Republike Hrvatske, dužan je tuženiku, na njegov zahtjev, osigurati parnične troškove.

 

Iz stanja spisa proizlazi da su tuženici, koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama, dostavili domovnice iz kojih proizlazi da imaju hrvatsko državljanstvo. Osobe koje imaju hrvatsko državljanstvo ne mogu se smatrati stranim državljanima pa imajući u vidu da prema odredbi čl. 82. st. 1. ZRSZ na aktorsku kauciju sud može obvezati ili stranog državljanina ili  osobu bez državljanstva koja nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, tužitelje se neovisno o tome imaju li uz hrvatsko i američko državljanstvo (dakle dvojno državljanstvo Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske) ne može obvezati na osiguranje parničnih troškova u smislu citirane odredbe ZRSZ. U tom smislu treba reći da se, prema čl. 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19) državljanin Republike Hrvatske koji ima i strano državljanstvo, smatra pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske isključivo hrvatskim državljaninom.

 

U kontekstu svega navedenog irelevantno je gdje se nalazi prebivalište tužitelja, a osim toga treba primijetiti i da je tuženik na ročištu 27. srpnja 2015. naveo da ostaje kod zahtjeva za osiguranje troškova dok se ne dostavi dokumentacija o hrvatskom državljanstvu za tužitelje, što su oni potom i učinili.

 

U toč. II. izreke pobijanog rješenja prvostupanjski sud odredio je da će se postupak nastaviti prije nego što rješenje postane pravomoćno, pozivom na odredbu čl. 84. st. 4. ZRSZ. Istom je propisano da ako sud odbije zahtjev za osiguranje parničnih troškova, može odlučiti da se postupak nastavi i prije nego što rješenje o odbijanju postane pravomoćno. Tuženik pobija pravilnost tog dijela rješenja pozivajući se na odredbu st. 3. istog članka prema kojoj tuženik koji je pravovremeno stavio zahtjev da mu tužitelj osigura parnične troškove nije dužan nastaviti postupak u glavnoj stvari sve dok se pravomoćno ne odluči o njegovu zahtjevu, a ako zahtjev bude usvojen - dok tužitelj ne položi osiguranje, uslijed čega smatra da je ratio odredbe čl. 84. st. 4. ZRSZ mogućnost nastavka postupka o glavnoj stvari prije pravomoćnosti samo u slučaju eventualne nemogućnosti ili neuredne dostave drugostupanjske odluke o zahtjevu za osiguranje troškova. Navedeno tumačenje tuženika nepravilno je jer drugostupanjska odluka postaje pravomoćna danom donošenja, a ne dostavom strankama. Prvostupanjski sud je, stoga, iskoristio ovlaštenje iz odredbe čl. 84. st. 4. ZRSZ i utemeljeno odlučio kao u toč. II. izreke.

 

S obzirom na sve navedeno i činjenicu da nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je, primjenom čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

 

U Varaždinu 17. studenog 2020.