REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari
tužitelja pod 1. M. S., pok. N., OIB: …, S., pod

2. V. R., pok. M., OIB: …, Z., pod 3. M.
G., OIB: …, C., svi zastupani po punomoćniku
I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženice pod 1. L. R., OIB:
…, P., pod 2. F. R., sina I., OIB:
…, P., , pod 3. T. R., sina I., OIB:
…., P., , svi zastupani po punomoćniku E. S.,
odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 29.
rujna 2020. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, I. Č., odvjetnika u S. i
zamjenice punomoćnika tuženika, J. T., odvjetničke vježbenice, 16. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

1. Utvrđuje se da usmena oporuka izjavljena dana 15. svibnja 2012. godine pred
svjedocima M. M. i N. B., sada pok. J. V., rođ. R.,
pok. N., nije istinita ni pravno valjana.

2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 29.572,80
kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjeva u
iznosu od 18.124,70 kuna za više od dosuđenog zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

„Zabranjuje se tuženicima svako raspolaganje, otuđenje ili opterećenje nekretnine –
stana u S., - 3 Etaža 0/0 dijela prava vlasništva nekretnine kao
cjeline, označene kao čest.zem. 400/8, zgrada, ZU 14496, poduložak 3, K.O. S., koji
suvlasnički dio je povezan sa posebnim dijelom jednosobnog stana označen brojem 25, na V.
katu, ulaz X, tip „C”, površine 44,34 m2 kao i svih pokretnina u stanu te i oročenih deviznih

2

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

sredstava koja se nalaze kod PBZ d.d. Ova privremena mjera će trajati do
pravomoćnog okončanja spora.”

Obrazloženje

Tužitelji pod 1. M. S., pod 2. V. R., pod 3. M. G. su 22.
listopada 2015. podnijeli sudu tužbu protiv tuženika pod 1. L. R., pod 2. F.
R., pod 3. T. R., radi utvrđenja da usmena oporuka ostaviteljice J. V.,
rođ. R., proglašena na zapisniku kod javnog bilježnika M. R. 6. rujna 2012. nije
istinita ni pravno valjana.

Tužitelji da su rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-1783/12 od 29. rujna 2015. upućeni na parnicu protiv tuženih.

U tužbi navode da su osporili istinitost i pravnu valjanost usmene oporuke pok. J.
V., izjavljujući da nisu postojale izvanredne okolnosti za izjavljivanje usmene oporuke te
da ostaviteljica nije bila zdravstveno sposobna za sačinjenje oporuke. U usmenoj oporuci, za
koju je navedeno da je izjavljena 15. svibnja 2012. pred svjedocima M. M. i
N. B., da je oporučiteljica na samrti, vidno bolesna, ali pri svijesti i razumna
izjavila svoju posljednju volju, sve u korist tuženika. Tužitelji smatraju da oporučiteljica nije
mogla izjaviti predmetnu oporuku obzirom na zdravstveno stanje, niti je ista odraz njezine
prave volje. Usmena oporuka da nije sastavljena kako je oporučiteljica kazivala,
oporučiteljica da nije bila sposobna iskazati svoju usmenu oporuku, niti je mogla biti svjesna
svog očitovanja. U vrijeme kada je oporučiteljica iskazala usmenu oporuku pred svjedocima
da nije bila u stanju shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice i nije bila u stanju
vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

U odgovoru na tužbu, tuženici pod 1. 2, i 3. se protive tužbi, navode da nije sporno da
je usmena oporuka od 15. svibnja 2012. izjavljena u stanu I. R. u P. u
prisutnosti dvoje svjedoka, M. M. i N. B.. Dalje da nije točno da
oporuku nije mogla izjaviti oporučiteljica, onako kako se to navodi u tužbi.

Tijekom dokaznog postupka su izvedeni dokazi zasebnim vještačenjima po
Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, D.. S.
B., stalnom sudskom vještaku iz psihijatrije, pročitan spis Općinskog suda u Splitu
poslovnog broja P-10632/15, pisani sudskopsihijatrijski nalaz i mišljenje izrađeno po
Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju,
zaprimljeno u spis 8. prosinca 2017., psihijatrijski nalaz i mišljenje o sposobnosti za
rasuđivanje i izjavljivanje sada pok. J. V. u vrijeme izricanja usmene oporuke,
izrađeno pod D.. S. B., stalnom sudskom vještaku iz psihijatrije, zaprimljeno 12.
srpnja 2019., punomoć P., vlasnika računa J. V. izdane opunomoćeniku K.
R. kojom se opunomoćeniku daju ovlasti neograničenog raspolaganja sredstvima po
računu sa važenjem do opoziva od 5. siječnja 2012, vlasnik opuno saslušani tužiteljica pod 1.
M. S., tuženica pod 1. L. R., svjedoci K. R., M. M.,
N. B., G. B., K. R., sudski vještak Dr. S. B..

Tužiteljica pod 1. M. S. u svom iskazu navodi da joj je poznato da se na
spornoj oporuci ne nalazi potpis njene sestre, J. V., a to da zna iz razloga što su se

3

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

ona i sestra dopisivale u vremenu kada je pok. sestra J. živjela u N. i da ima njene potpise.

Tužiteljica pod 1. dalje navodi da bi se ona i sestra družile, kada bi dolazila u
H., da je sestra imala stan, na T., D…, da se ne sjeća,
ona da bi dolazila kod nje i sestra u tim prilikama rekla, da ono što je stekla, neće nikome
svome ostaviti, već da će ostaviti općini ili crkvi, da joj je rekla da ona iz svog stana neće
nigdje, da ona ima para i da će plaćati nekoga tko će je uzdržavati, ali isključivo u njenom
stanu i nigdje drugdje.

Navodi da joj nisu poznati svjedoci oporuke.

Kada je sestra umrla, da je dobila poziv od bilježnika M. R., međutim da tada
nije mogla poći po tom pozivu, a da kod javnog bilježnika nije otišla iz razloga je rekla sama
sebi, da kada je već tako ostavljeno neka bude tako. Za sve da je saznala kada je dobila poziv
od javnog bilježnika i sve to bilo napisano u knjizi koju je dobila. Nakon tog poziva, da je
nazvala I. R., sina od njene sestre i upitala ga: I. zašto ste moju sestru vadili iz
bolnice, jer ona nema nikoga i nju bolnica nije mogla tako izbacit", a on odgovorio da s time
nema ništa, nakon čega joj se javila L. R., njegova žena, tužena pod 1. i odgovorila
M. đavle, ja san pametnija od vas svih". Ta izjava da ju je natjerala podnijeti tužbu, jer
misli da sestra nije tako napravila. Ne zna u kakvim je odnosima bila njena sestra s L.
R., da joj je poznato da nije marila za nikoga s njezine strane, ali što se desilo u zadnje
vrijeme. to joj nije poznato.

Na upit punomoćnika tužitelja, da li tužiteljica pod 1. ima kakvih saznanja o
zdravstvenom stanju J. V., tužiteljica odgovara da je njezina sestra imala psihičkih
problema i da je imala doktora u N.. Njezina sestra da je izgubila sina koji je imao 12
godina. Za konkretne psihičke probleme da je sestra imala prijateljicu doktoricu koja ju je
poslala u privremenu mirovinu te kada je otišla u mirovinu došla je živjeti u S.. Na daljnji
upit čije je prezime koje je nosila sestra tužiteljica odgovara da je to prezime od te doktorice.

Na upit tužene pod 1., kada je tužiteljica zadnji put vidjela svoju sestru J. V.,
tužiteljica odgovara, da ona nije brojila i zapisivala kada je zadnji put vidjela sestru, međutim,
da su se čuli putem telefona.

Na daljnji upit, da li je tužiteljica pod 1. sa sestrom razgovarala zadnjih 10 godina prije
smrti J. V., tužiteljica odgovara da možda trigodine prije smrti J. V. nije kod
nje dolazila međutim da su se čule na telefon sve to vrijeme. Često puta da je ona nazivala
pok. sestru međutim, da se ona ne bi javila na telefon, a nju da kod sestre nije imao tko
odvesti.

Tuženica pod 1. L. R. iskazuje da je zadnjih 10 godina prije smrti pok.
J. V.., isključivo ona brinula o pok. J. V.. U tom razdoblju da su je iz
A. posjetili pok. brata žena, kćer, zet i unuk koji su se tu zadržali 10 - 15 dana.
Tuženoj da je pok. J. rekla da ne priča sa M. S. iz razloga što je po riječima
pok. J. ona financirala pola kuće, dosta toga u gradnji kuće, za legalizaciju, a u S.
da je zbog toga tražila jednu sobu da može tu doći, na što joj je tužiteljica pod 1. rekla da ne
može, da se neće ona petljati sa svojom djecom. Prije toga da su se njih dvije čule na telefon,
a nikad se nisu posjećivale, niti dolazile jedna kod druge. Navodi da je bila nazočna kada je
tužiteljičina nevjesta nazvala pok. tužiteljicu i kada joj je pok. J. rekla da će sve ostaviti
njoj, L.. Dalje navodi da je pok. J. vodila kod sebe na B. i u P.. Jedne

4

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

prilike kad su bili u P., da joj je rekla da zove odvjetnika E. S., koji je tom
prilikom napisao i pročitao tu oporuku i da samo želi da je pokopa s njenim sinom i da je ne
napusti do smrti. Kako je tetku, pok. J. vodila u P., tako je ona rekla da ostavlja
tuženoj pod 1. i njenoj djeci iznos od 20.000 eura na tri jednaka dijela, njoj i dvojici njenih
sinova. Pok. J. V. da je krajem 4. mjeseca a da se ne sjeća datuma imala lagani
moždani udar i ostala je u bolnici. Nju da je nazvao doktor i rekao da se netko mora brinuti o
Jelici V., jer će izaći iz bolnici, a pošto je nosila kateter i hranila se sondom, da joj je sve
tekuće i kašasto davala na usta. Doktor joj je dao časnu sestru koja ju je naučila to raditi.
J. da je 8. svibnja izašla iz bolnice, hitna je dovela kući, stavili su je u apartman. J. da
je ležala, da ju je pitala oće li zvat sestru, njene sinove i nevjeste, tužiteljicu pod 1., na što ova
odgovorila da „prokleto ti bilo ako ih zovneš”. Navodi da je nazvala tužiteljicu i rekla joj da je
njena sestra loše ,na što je ova odgovorila da je nema tko dovest, potom joj rekla da ima dva
sina, a tužiteljica odgovorila da „ Ako netko može doć po mene, ako ne može ja ne mogu doći
nikako” Tada da je nazvala ujnu K. R., koja je došla četiri dana prije no što je tetka
J. umrla.

Na upit punomoćnika tužitelja, od kada datira usmena oporuka, tužena pod 1.
odgovara 15. svibnja, kada su bile nazočne M. M. i N. B., koje su bile
dvije svjedokinje u apartmanu s pok. tetkom J. V. i tada im ova rekla svoju želju.
Tom prilikom u apartmanu pok. tetka je sjedila.

Na daljnji upit pun. tužitelja, da li je pok. J. V. mogla pričati, tužena pod 1.
odgovara da je pok. J. V. pričala, ali da je tada pričala usporeno i da je imala sondu u
nosu.

Svjedokinja K. R., iskazuje da je kod pok. J. V. bila osam dana prije
nego što je umrla, u S., u stanu I. R.. Navodi da je I. R. došao po nju i
doveo da vidi J., a da sa istom nije razgovarala jer ova nije mogla razgovarati, samo je
jednom otvorila oči. Navodi da pok. J. nije živjela kod I., imala je svoj stan, ali su je
tada izveli iz bolnice i doveli kod I.. Dalje navodi da se ne sjeća kad je bila u posjeti i ne
sjeća se datuma kada je izašla iz bolnice. Oko sporne oporuke, da joj ništa nije poznato.

Na upit punomoćnika tužitelja, da li je pok. J. ležala kada ju je došla obići,
svjedokinja navodi da je tom prilikom je pok. J. ležala, da kod nje došla ujutro oko 9,00
sati, a da je ostala kod nje do popodne da je kući došla dok se vidjelo.

Na daljnji upit, kako se pok. J. hranila, svjedokinja odgovara da pok. J. nije imala ništa u nosu, da joj je nazočna samljela jaje i da joj je to dala na nos – nozdrvu.

Na upit suda, da li je pok. J. taj dan imala kakve cjevčice, svjedokinja navodi da
ne zna, da njoj nitko ništa nije rekao. Svjedokinja navodi da je imala jake bolove i skričala. U
stanu da su bile ona i pok. J., L. i I..

Svjedokinja M. M. iskazuje da joj je poznato da je pok. J. V.
ostavila oporuku da pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja L. R.. N. da je bila
dobra s L. i s njom upoznala pok. J. V.. Dalje navodi da je bila nazočna kad je
pok. Jelica V. sve ostavila L. R., da je to bilo u P.. Pet dana nakon
oporuke da je J. umrla. Na upit u kakvom je stanju bila pred smrt, svjedokinja navodi da

5

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

nije mogla hodati, ali je mogla pričati, da je bila pri svijesti, nije puno pričala. Otkad zna pok.
J., da je ona uvijek govorila da će sve svoje ostaviti L. R.. Drugu rodbinu pok.
J. nije viđala, ne zna da bi je posjećivali, nije joj poznato da su razgovarali s pok. J..
Te prilike, kada je pok. J. rekla da ostavlja sve L. R. da su bile nazočne još
L. i N. B..

Na upit punomoćnika tužitelja, nakon koliko vremena je svjedokinja išla kod
bilježnika kada je dala izjavu o usmenoj oporuci, svjedokinja odgovara da se ne sjeća. Na upit
tko je sastavio ugovor o usmenoj oporuci, svjedokinja navodi, odvjetnik na nagovor J.
V.. Na daljnji upit, da li je odvjetnik bio nazočan prilikom davanja usmene oporuke,
svjedokinja odgovara da misli da jest. Na daljnji upit, koliko je puta bila od davanja usmene
oporuke do smrti J. V. u stanu, svjedokinja odgovara, dva puta otprilike, a na upit
kako je svjedokinja dolazila do kuće u P., odgovara sa svojim autom. Na daljnji upit
tko je svjedokinji rekao koliki iznos pok. J. V. ima, svjedokinja odgovara da je sama
pok. J. V. govorila da ima otprilike 20.000,00 eura ušteđevine. Na upit tko je
prilikom potpisivanja kazao da se iznos nalazi kod P. banke, svjedokinja odgovara da
je to kazala pok. J.. Na daljnji upit koje su vrste bila ta novčana sredstva, svjedokinja
odgovara da ne zna. Na upit koliko je pisana izjava imala svjedoka, svjedokinja odgovara da
ne zna.

Svjedokinja N. B., u iskazu navodi da se sjeća da je 15. svibnja bila
oporuka, sjeća se da je bio jedan odvjetnik, a sjeća se da je oporuku dala gđa V. koja je
umrla. Svjedokinja da je tada bila nazočna, a to se sve da se događalo u P. kod gđe
R. u kući. Gđa L. da ju je pozvala da dođe iz razloga jer gđa V. želi dati
oporuku te ju pozvala da ja dođe kao svjedok. Navodi da gđu L. poznaje preko 30
godina, a tu njihovu tetku isto poznaje 30-ak godina, jer je ta L. tetka J. V.
dolazila je i prije no što se razboljela, dok je bila zdrava, kod L. u P. i tu ju je
upoznala. P.. J. V., kada je govorila što će kome ostaviti, da je rekla da ostavlja
pare i sve svoje što ima L., T. i F., L. sinovima, svjedokinja da je upitala
zašto ne ostavi i I., od sestre sinu, na što je ova odgovorila da neće, ali nije rekla razlog.
Dalje navodi da su tu sjedili, popili sok i ona da je otišla, a nakon tri do četiri dana, L. je
rekla da je pok. J. zaboljelo više nego prije, da je potom 20-og umrla.

Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinji, da li je bila svjedok bila pisane oporuke,
svjedokinja odgovara sa „da”, a na daljnji upit, da li je ta oporuka bila napisana i donesena
svjedocima, svjedokinja odgovara da nije, da je tu bio odvjetnik koji je pisao oporuku i koju
je onda ona potpisala. 15. svibnja da je oporuka potpisana od strane nje, a pok. J. je umrla
20-og.

Na upit o usmenoj oporuci, tko je napisao izjavu, svjedokinja odgovara da je izjava
napisana 15-og , napisao ju je odvjetnik i oni su onda išli negdje kod ulice … da
se udari pečat i da potpišu da su išli kod bilježnika. Na daljnji upit, da li je prilikom izdavanja
te oporuke pok. J. ležala, svjedokinja odgovara da nije, da je tom prilikom sjedila,
međutim tri do četiri dana poslije, kada je svjedokinja došla kod tužene, da je pok. J.
ležala. Na daljnji upit, da li je pok. J. prilikom davanja usmene oporuke još nešto
napisala, svjedokinja odgovara da se ona sjeća da je tom prilikom pok. J. rekla da svu

6

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

svoju pokretnu i nepokretnu ostavlja L. R. i da su oni to potpisali. Ne sjeća se da bi
nešto drugo rekla, da možda i jest, da je to bilo 2012. godine, ali se ona ne sjeća.

Svjedokinja G. B., iskazuje da joj je I. R. pričao o svojoj teti
J., kako je bolesna i kako se o njoj brine najviše L. R.. S obzirom na njene
dijagnoze, svjedokinja da je išla kod pok. tete J., da bi L. pomogla ako nešto treba i
tada bi joj teta J. rekla, da li nju L. nagradi s nečim, jer svjedokinja odvaja svoje
vrijeme, jer da je ona L. nagradila. Navodi da ju je ista pitala, da li se L. pohvalila da
ju je ona nagradila na način da joj je ostavila stan, spominjala je nekakav novac, međutim,
svjedokinja ne zna o kojoj se svoti radilo, ali da je vezano uz novac spominjala i L.
sinove. Kada je pok. J. otpuštena iz bolnice, kola hitne pomoći su je dovela u P. i
kako je pokojna imala sondu i kateter, a patronažna služba tada nije došla, zbog čega je tužena
pod 1. nazvala svjedokinju može li doći, tako da je svjedokinja svakodnevno kod L. išla
i pomagala istoj te je naučila kako promijeniti vrećicu punu urina. Teta J. da bi znala reći
svjedokinji da joj L. kupi kavu ili nešto. Kada je teta J. umrla, svjedokinja je otišla tu
večer, pokojnicu okupala, izvukla kateter sondu, da su obukli robu koju je J. izabrala kada
je bila živa i ostala je do dolaska mrtvozornika. Navodi da nije bila nazočna kada su
prethodne dvije svjedokinje bile u P., a nije bila nazočna ni prilikom usmene oporuke
koju je pok. J. dala u P..

Svjedokinja K. R. iskazuje da je pokojnu J. V. poznavala dugo
godina, da se ista razbolila i ona joj pomagala na način da ju je vodila u doktora i bilo gdje je
trebalo. Kada bi došla kod nje, da bi joj pomogla kod kuće, nešto skuhala, kupila stvari i
donijela što joj je trebalo. Svjedokinja da ju je odvela u bolnicu 7. prosinca 2011., a puštena je
iz bolnice 19. prosinca 2011. Dosta je bila zahtjevna dok je bila bolesna, ali kako su se dugo
poznavale, da joj je pomagala.

Na upit suda, svjedokinja navodi da nije bila nazočna kada je pokojna J. davala
usmenu oporuku 15. svibnja 2012. Nadalje, na upit suda, navodi da joj stranke, niti tužitelji,
niti tuženici nisu ništa u rodbinskoj vezi. Navodi da je L. R. jednom vidjela, kada je
ova došla uzeti račune i još jednom, kada je L. donijela J. stvari, a kada je J.
izašla iz bolnice, tada joj je ova rekla da će oni preuzeti brigu o J.. F. i T. R. da
ne poznaje, a M. S. da je jednom došla ovdje (misli na stan u kojemu stanuje
svjedokinja), dok niti ostale ne poznaje.

Na upit suda, svjedokinja navodi, da od kada je J. otišla iz bolnice u veljači 2012.,
da je više nije vidjela, a L. R. joj je javila kad je J. umrla. Dalje navodi, da je
ona išla po J. u bolnicu te je J. dovela taxijem iz bolnice kući, da taxi nije mogao doći
do zgrade, jer je bio veliki snijeg, pomagala je J. sve dok nisu ušle u kuću.

Na upit suda može li odrediti zdravstveno stanje pok. J. V., da li je bila
razumna i svjesna, svjedokinja iskazuje da je ova, dok nije izašla iz bolnice, bila svjesna
svega, samo što je bila naporna, a koliko ona zna, da J. nije bila u kontaktu s rodbinom.
Svjedokinja navodi da nikoga prije nije viđala od rodbine da bi dolazili, niti kući, niti u
bolnicu, a za zadnja tri mjeseca njenog života, nakon što je izašla iz bolnice, da ne može reći
ništa, jer je tada nije viđala

7

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

Na upit zamjenika punomoćnika tuženika, svjedokinja odgovara da je godinama
dolazila u J. stan i to po dva puta dnevno i to dosta dugo trajalo, a nekada bi J. došla i
do nje, a prije opisanog događaja da L. niti bilo koga od njene rodbine nije vidjela.

Na daljnji upit, da li je ikada uzimala novce s računa pokojne J., svjedokinja
odgovara da nije, ali da je imala punomoć te sudu prikazuje izvornik i predaje kopiju
punomoći P. vlasnice računa J. V. i opunumoćene K. R. od 5. siječnja

2012.

Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-10632/2015 se utvrđuje da
se isti vodio po tužbi tužitelja pod 1. M. S., pod 2. V. R., pod 3. M.
G., protiv tuženice L. R., radi utvrđenja, te je postupak dovršen donošenjem
presude od 13. lipnja 2018. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi „Utvrđuje se
da pisana oporuka pred svjedocima sada pokojne J. V., rođene R., pokojnog
N., datirana sa „19. travnja 2012. godine” nije istinita ni pravno valjana”, potvrđene
presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-347/2013. od 6. svibnja 2019.

Čitanjem pisanog pisanog sudskopsihijatrijskog nalaza i mišljenja izrađenog po
Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju,
zaprimljeno u spis 8. prosinca 2017. (list 21-25 spisa), u zaključku istoga vještak navodi da
pok. J. V. u trenutku davanja usmene oporuke „tempore acti” nije imala izraženih
psihosomatskih smetnji koji bi značajnije utjecali na njenu sposobnost razumijevanja i
rasuđivanja te slobodnog odlučivanja.

Čitanjem psihijatrijskog nalaza i mišljenja, sačinjenog po Dr. S. B., sudskom
vještaku za psihijatriju, na okolnosti sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene
oporuke pok. J. V., zaprimljenom u spis 12. srpnja 2019. (list 66-71 spisa) vještakinja
je mišljenja da u periodu izricanja usmene oporuke, u spisu i dostupnoj relevantnoj
medicinskoj dokumentaciji postoje jasni medicinski podaci o psihičkom i fizičkom stanju
pok. J. V., te je ista nakon otpusta s bolničkog liječenja 8. svibnja 2012. u svim
segmentima funkcioniranja bila ovisna o njezi i pomoći druge osobe. Dalje navodi da je
uvidom u otpusno pismo sa K. za neurologiju K. S. od 21. travnja 2012. razvidno
da je ista, što se tiče razine svijesti zaprimljena u stanju sopora. P. svijesti da se
dijele na poremećaje razine svijesti (kvantitativne) i poremećaje sadržaja svijesti
(kvalitativne). Kod pok. J. V. da se radilo o kvantitativnom poremećaju svijesti od
prijema u bolnicu pa dalje.

Sopor da je dublje sniženje razine svijesti te se takav pacijent ne budi spontano, a
može se privesti svijesti samo bolnim podražajem i to na vrlo kratko i teško će se s njim
uspostaviti kontakt. Pok. J. V. da je zaprimljena na K. za neurologiju K. S.

21. travnja 2012. u stanju sopora, a tijekom boravka na klinici je poremećaj svijesti oscilirao
od zanesene svijesti do somnolencije.

Zaključak vještakinje je da informacije sadržane u raspoloživoj medicinskoj
dokumentaciji upućuju da je oporučiteljica u trenutku izricanja usmene oporuke bila teškog
sveukupnog općeg i psihičkog stanja, kao i kvantitativnog poremećaja razine svijesti, ona nije
sposobna da shvati domet svoje pravne radnje i njene moguće posljedice. Obzirom na teška
tjelesna i psihička oboljenja i oštećenja, oporučiteljica je upućena na tuđu pomoć i time njena

8

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

prosudba više nije potpuno slobodna te je od mogućeg utjecaja zainteresirane stranke.

Do tada raspoloživi podaci da daju dovoljno osnova da se može zaključiti da
oporučiteljica tempore acta nije imala sposobnosti za rasuđivanje i izjavljivanje u vrijeme
izricanja usmene oporuke.

Nakon ocjene izvedenih dokaza, predloženih od parničnih stranaka, pojedinačno ih
ocjenjujući te ih dovodeći u međusobnu svezu, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku
(„NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je stajališta da tužbeni zahtjev
tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje neistinitosti i pravne nevaljanosti usmene oporuke pok. D. V. pred svjedocima od 15. prosinca 2012.

Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da je oporučiteljica, sada pokojna D.
V. umrla 20. svibnja 2012. te dalje, da su tužitelji su rješenjem Općinskog suda u Splitu
broj O-1783/12 od 29. rujna 2015. upućeni na parnicu protiv tuženih,

Sud upućuje na primjenu sljedećih zakonskih odredaba kao mjerodavnog prava:

Odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („NN” broj 48/03, 163/03,
35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) je propisano da oporuku može napraviti svaka osoba
sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života.

Odredbom čl. 26. st. 2. ZN-a je propisano da je oporuka je ništava ako u vrijeme
sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako
se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio
sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije
bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju
vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

Odredbom čl. 29. ZN-a je propisano da je valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

Odredbom čl. 37. st. 1. ZN-a je propisano da oporučitelj može očitovati svoju
posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim
okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZN-a je propisano da usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

Odredbom čl. 39. st. 1. ZN-a je propisano da su svjedoci pred kojima je oporučitelj
usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva
očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti
pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj
očitovao svoju posljednju volju.

9

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

Odredbom čl. 39. st. 2. ZN-a je propisano da neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. toga članka ne šteti valjanosti usmene oporuke.

U konkretnom slučaju utvrditi je postojanje propisanih obilježja valjanosti usmene
oporuke, posebno sposobnost oporučiteljice za rasuđivanje prilikom izjavljivanja oporuke.

Usmena oporuka može biti valjana ako je oporučitelj svoju volju očitovao usmeno,
dakle, izgovorenim riječima, ako su tome nazočna najmanje dva svjedoka sposobna biti
svjedocima usmene oporuke, ako se oporučitelj pritom nalazio u takvim izvanrednim
okolnostima da zbog njih nije mogao valjano oporučiti ni u jednom drugom obliku i ako taj
oblik oporuke nije izgubio valjanost protekom vremena (čl.37.st.1. i 2. ZN) .

Pojam izvanrednih okolnosti obuhvaća sve okolnosti objektivne i subjektivne naravi
zbog kojih oporučitelj nije bio u mogućnosti napraviti pisanu oporuku, koje okolnosti treba
prosuditi u ovom slučaju.

Na temelju navoda tužitelja iz tužbe te tijekom postupka proizlazi da je osnov tužbe
nesposobnost oporučiteljice za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke te je
primijetiti da se valjanost usmene oporuka po tužiteljima ne dovodi pravno u pitanje s nekih
drugih osnova nepostojanja kakvih drugih zakonskih pretpostavki za valjanost usmene
oporuke, zbog čega je u postupku kao razlog nevaljanosti usmene oporuke utvrđivano samo
postojanje sposobnosti pok. J. V. za rasuđivanje prilikom izjavljivanja oporuke, a ne i
ostalih pretpostavki za valjanost usmene oporuke.

Sposobnost za rasuđivanje je takvo duševno stanje oporučiteljice u kojemu je ona
sposobna shvatiti prirodu i značenje svog postupka u vrijeme izjavljivanja oporuke, u smislu
da zna, da svoju imovinu ili dio imovine, za slučaj smrti ostavlja određenoj osobi ili osobama.
Dakle, zahtijeva se sposobnost oporučiteljice za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene
oporuke.

Naglasiti je da se sposobnost za rasuđivanje pok. oporučiteljice u vrijeme izjavljivanja
oporuke, ne može utvrditi isključivo na temelju iskaza svjedoka, već i psihijatrijskim
vještačenjem sposobnosti iste za rasuđivanje u vrijeme nastanka oporuke te se na temelju svih
navedenih i izvedenih dokaza, posebice na temelju rezultata psihijatrijskog vještačenja
odlučuje o sposobnosti pok. oporučiteljice za rasuđivanje u trenutku izricanja predmetne
usmene oporuke, time i pravne valjanosti iste.

U tom smislu odlučnim se ukazuje izvedeni dokaz psihijatrijskim vještačenjem na
okolnosti sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke pok. J. V.
po dr. S. B., sudskom vještaku za psihijatriju.

Na temelju detaljnog, stručnog i obrazloženog mišljenja vještaka Dr. S. B.,
naprijed citiranog proizlazi zaključak da oporučiteljica tempore acta nije imala sposobnosti za
rasuđivanje i izjavljivanje u vrijeme izricanja usmene oporuke.

10

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

Tužitelji u podnesku od 23. rujna 2019. iskazuju suglasnost sa izvršenim vještačenjem
stalnog sudskog vještaka dr. S. B..

Tuženici u podnesku od 26. studenog 2019. iskazuju prigovore na nalaz i mišljenje
vještaka, upućuju na sadržaj nalaza i mišljenja doc.dr.sc.prim. T. G. izrađenom
prema istoj medicinskoj dokumentaciji, a prema kojem bi bilo utvrđeno da pok. J. V.
u trenutku davanja usmene oporuke nije imala izraženih psihopatoloških smetnji koje bi
značajnije utjecale na njezinu sposobnost razumijevanja, rasuđivanja i slobodnog odlučivanja.
Pozivaju se na nalaz i mišljenje vještaka prim.mr.sc. Č. L. u pravomoćno
okončanoj parnici pod poslovnim brojem P-10632/15 u kojoj su tužitelji osporavali valjanost
pisane oporuke iste oporučiteljice od 19. travnja 2012, koji vještak je utvrdio da je pok. J.
V. prilikom sastavljanja oporuke postupala bez smetnji koje bi utjecale na njenu
sposobnost. Predlažu zbog oprečnosti mišljenja vještaka sukladno čl. 261. st. 3. ZPP-a
odrediti novo vještačenje i isto povjeriti prim.mr.sc. Č. L. jer je taj vještak u
bitnom već upoznat sa dokumentacijom i stanjem spisa.

Prilikom saslušanja dr. S. B., stalnog sudskog vještaka iz psihijatrije, ista
navodi da je sukladno navodu suda detaljno i iscrpno pročitala navedena vještva u
predmetnom spisu te na podnesak tuženika od 26.studenog 2019., iznosi da ona nije
nadvještak u predmetnom spisu da bi se očitovala o nalazu i mišljenju prethodnog vještaka
stalnog sudskog vještaka dr. G.. Osobito se ističe da je u vještačenju navedenog
vještaka, datum koji se spominje u njegovom vještu, a to je 19. travnja 2012. nije predmet
ovog spora.

U spisu da postoje medicinski dokazi da, sada pok. J. V. tijekom usmenog izricanja oporuke nije pravilno shvaćala značenje (pravno i stvarno) svojeg postupanja. Prema
takvom shvaćanju nije ni pravilno upravljala svojim postupcima jer nije bila svjesna prava i
obveza koje ugovorom stječe.

Vještakinja da je imala u vidu otpusno pismo sa K. za neurologiju K. S. gdje
je pok. J. V. bila hospitalizirana od 21. travnja 2012. do 8. svibnja 2012. u kojem je
detaljno opisano fizičko i psihičko stanje, sada pok. J. V. pri prijemu i pri otpustu iz
bolnice, o čemu se vještakinja izjasnila u svom pisanom nalazu i mišljenju.

Vještakinja ističe i svjedočenje nesrodne svjedokinje G. B. (medicinske
sestre sa dugogodišnjim radom na K. za psihijatriju K. S.) iznijeto na zapisnik na
glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Splitu održanoj 13. veljače 2017. u kojem navodi, (a
vještakinja iznosi dio njenog svjedočenja koji se odnosi na vrijeme ovog spora):”… no nakon
boravka u bolnici kada je J. V. dovedena u G., njeno zdravstveno se u cijelosti
promijenilo pa je pokazivala znakove povremene lucidnosti a zbog bolova što je trpila bila je
odsutna. Povremeno bi reagirala suludo te se činilo da to nije ona ista osoba.”

Shodno naprijed navedenom da ostaje u potpunosti pri zaključcima svoga nalaza i mišljenja dostavljenog sudu 12. srpnja 2019.

Na upit punomoćnika tuženika vještaku da se eksplicitno odredi koji dio iskaza
svjedočenja G. B. uzima relevantnim za davanje svog današnjeg vještačkog
iskaza i u tom smislu izjasniti u kojem retku iskaza iste na zapisniku u glavnoj raspravi na

11

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

koju se poziva, vještakinja navodi da se rukovodila, kako je navela u nalazu i mišljenju u
zadnjim rečenicama iskaza navedene svjedokinje, što je iščitala iz iskaza stalnog sudskog
vještaka dr. Č. L..

Na upit punomoćnika tuženika vještakinji, kako tumači da je sada pok. V. u
pisanoj oporuci prije mjesec dana od predmetne oporuke raspolagala novčanim sredstvima
jednoj od tuženih, u odnosu na ovu prezentaciju na predmetnu oporuku, vještakinja navodi da
je vještačila u ovom predmetu sukladno navodu suda u vrijeme davanja usmene oporuke sada
pok. V., a posebno se napominje da je ista od 21. travnja 2012. do svibnja 2012. bila
hospitalizirana na K. za neurologiju K. S. pod teškom kliničkom slikom moždanog
udara potpune lijevostrane klijenuti, nemogućnosti gutanja somovencije i u takvom stanju je
otpuštena kući. Upućuje na svoje pisanom mišljenje gdje se detaljno izjasnila o poremećaju
svijesti odnosno o nemogućnosti u takvim stanjima davati adekvatnu oporučnu izjavu.

U pogledu iskaza svjedokinje G. B. iz vještačenja dr. Č. L. u
spisu ovog suda poslovnog broja P-10632/2015 i navod punomoćnika da bi to bio sadržaj na
druge okolnosti i da se sadržaj tog iskaza svjedokinje B. ne može koristiti u ovoj
parnici, na što punomoćnik tužitelja navodi da je sud rješenjem od 2. listopada 2017. pribavio
spis broj P-10632/15 pa da su iskazi svjedoka saslušanih u toj parnici također su dokaz u ovoj
parnici, punomoćnik tuženika se protivi takvim navodima jer iskaz svjedokinje B. iz
tog drugog predmeta nije bio dio naloga suda za vještačenje u ovom predmetu niti predstavlja
relevantnu med. dokumentaciju.

U pogledu sudskopsihijatrijskog nalaza i mišljenja, izrađenog po Doc.dr.sc.prim.
T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, od 8. prosinca 2017.,
čitanjem istog, sud zaključuje, a kako je i naznačeno u nalazu i mišljenju da je isto izrađeno u
odnosu na oporuku koju je ostaviteljica pred svjedocima dala 19. travnja 2012., dakle, ne
odnosi se na oporuku od 15. svibnja 2012. koja je predmet ovog postupka, već koja je bila
predmet postupka pod poslovnim brojem P-10632/15, uslijed čega se prigovor tužitelja iz
podneska od 7. studenog 2018. ukazuje osnovanim. Ukazati je da je sud radi odgovora na
prigovor u više navrata pozivao na ročišta glavne rasprave vještaka G., ali isti nije
pristupao sudu, zbog čega je konačno sud odredio raspravnim rješenjem od 12. ožujka 2019.
izvođenje dokaza novim vještačenjem, pa dalje i rješenjem od 28. svibnja 2019. odredio
psihijatrijsko vještačenje na okolnosti sposobnosti za rasuđivanje i izjavljivanje u vrijeme
izricanja usmene oporuke na dan 15. svibnja 2012. pok. J. V., umrle dana 20. svibnja

2012. te vještakom odredio dr. S. B., stalnog sudskog vještaka za psihijatriju.

Dalje je za ukazati da je spis ovoga suda poslovnog broja P-10632/15 pribavljen
sukladno rješenju suda kojim je prethodni postupak zaključen od 2. listopada 2017,
prihvaćajući takav prijedlog tužitelja budući istome prileži cjelokupna medicinska
dokumentacija i medicinski karton pok. D. V., a koji spis u prelici prileži
predmetnom spisu, tako da se iz istog <, zbog navedenih razloga mogla za potrebe ovog
postupka koristiti medicinska dokumentacija u dokazne svrhe.

Posebno, u pogledu sudskopsihijatrijskog nalaza i mišljenja, izrađenog po
Doc.dr.sc.prim. T. G., dr.med. stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, sud isto
ne prihvaća kao relevantan dokaz utvrđenju odlučnog činjeničnog stanja, budući se isto ne
odnosi na usmenu oporuku koja je predmet ovoga spora.

12

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

Daljnji prijedlog tuženika, odrediti novo vještačenje, zbog proturiječnosti u nalazima i
mišljenjima sudskih vještaka dr. G. i dr. B., se zbog navedenih utvrđenja i nepornog
propusta vještaka dr. G. koje se ogleda u vještačenju sposobnosti za rasuđivanje
prilikom sastava oporuke od 19. travnja 2012. dakle, ne one oporuke koja je predmet ovog
spora, s te osnove ukazuje neosnovanim.

Neosnovanim se takav prijedlog ukazuje i obzirom na ostale okolnosti, budući je sud
stajališta da je vještačenje obavljeno po dr. S. B., stalnom sudskom vještaku za
psihijatriju te mišljenje i zaključak izrađeno po pravilima struke, na temelju svih okolnosti
koje treba uzeti u obzir prilikom zaključivanja, detaljno obrazloženo i opisano zdravstveno
stanje i stanje svijesti pok. oporučiteljice, na koje stanje ukazuje primjerice iskaz svjedokinje
K. R., koja je vidjela pok. J. V. bila osam dana prije nego što je umrla, u
stanu I. R., a da sa istom nije razgovarala, jer ova nije mogla razgovarati, samo je
jednom otvorila oči.

Sud je stoga, odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza određivanjem novog
vještačenja te saslušanjem vještaka dr. G., smatrajući da je isto nepotrebno te bi
izvođenje takvog dokaza samo bespotrebno odugovlačilo postupak.

U pogledu opetovanog dokaznog prijedloga tužitelja zaprimljenim u e-spis 28. rujna

2020., u 16,46 sati, dan prije održavanja završnog ročišta glavne rasprave, pored toga što sud
smatra da je trebao biti dostavljen ranije, o prijedlozima u istome nije odlučivano budući su
takvi prethodni dokazni prijedlozi već odbijeni.

Zaključno, na temelju mišljenja i zaključka, smatrajući da je isto relevantno kao
odlučni dokaz, sve kao rezultat vještačenja izrađenog po dr. S. B., stalnom sudskom
vještaku iz psihijatrije, iz naprijed opisanih i obrazloženih razloga, ne nalazeći u navodima
tuženika osnovanih prigovora nalazu i mišljenju, sud smatra da pok. oporučiteljica J.
V. u vrijeme izricanja usmene oporuke dana 15. svibnja 2012. nije imala sposobnosti za
rasuđivanje i izjavljivanje oporuke, uslijed čega nije ispunjena zakonska pretpostavka iz
naprijed citirane odredbe čl. 26. st. 1. ZN-a. za pravnu valjanost usmene oporuke.

Slijedom opisanog i utvrđenog, tužbeni zahtjev tužitelja pod 1, 2. i 3. se ukazuje
osnovanim, zbog čega je isti prihvaćen i odlučeno kao u izreci pod 1.

Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. ZPP-
a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tuženika uz primjenu Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

Tužiteljima se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u parnici,
priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak
sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), zastupanja na ročištu od

21.10.2017., ročištu od 7.11.2017., ročištu od 9.7.2018., ročištu od 15.10.2018., ročištu od

9.1.2019., ročištu od 12.3.2019., ročištu od 10.5.2019., ročištu od 2.6.2020., ročištu od

13.7.2020., ročištu od 29.9.2020. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9.t.1.Tarife),
zastupanja na ročištu od 13.9.2018., ročištu od 7.11.2018., ročištu od 21.2.2019., ročištu od

13

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

26.2.2020. u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 9.t.5. Tarife), sastava obrazloženih
podnesaka od 21.12.2017.,7.11.2018. 23.9.2019. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr.

8.t.1.Tarife), što ukupno predstavlja 1.500 bodova. Sukladno Tbr. 36. Tarife, budući odvjetnik
kao punomoćnik tužitelja pod 1, 2. i 3. zastupa tri osoba, to mu pripada pravo na povećanje
tarifnih stavaka od 20%, dakle, 300 bodova što ukupno predstavlja 1.800 bodova. Kako je
vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 18.000,00 kuna koji se uvećava za
25% na ime pripadajućeg PDV-a (4.500,00 kuna) što čini ukupan iznos od 22.500,00 kuna
kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 850,00 kuna na ime sudske
pristojbe za tužbu i 850,00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu sukladno Zakonu o
sudskim pristojbama, daljnji troškovi na ime nagrade vještaku od 2.000,00 kn, nagrade
vještaku od 3.000,00 kn te naknade troškova izlaska suda radi saslušanja svjedokinje u iznosu
od 372,80 kuna, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 29.572,80 kuna, koji iznos su tuženici
u obvezi naknaditi tužiteljima.

Tužiteljima nije priznat trošak zastupanja na pojedinim ročištima koja su odgođena
prije početka raspravljanja, nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 1.8.2017. budući isto
nije niti održano, niti je pristupio punomoćnik tužitelja te nisu priznati troškovi na ime sastava
pojedinih podnesaka kojima se dostavljaju dokazi o uplati predujma troškova ili dostavljaju
punomoći za zastupanje stranaka, potom nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i
uručenje presude, jer se radi o radnji koja nije nužna za odlučivanje o predmetu. Slijedom
opisanog je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 18.124,70 kuna, više
od dosuđenoga odbijen kao neosnovan.

Radi navedenoga je odlučeno kao u izreci pod 2.

U pogledu prijedloga tužitelja za osiguranje određivanjem privremene mjere,
istaknutim u tužbi, sud smatra isti neosnovanim te upućuje da tužitelji nisu učinili vjerojatnim
i dokazali opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali
ostvarenje tražbine, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili
nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, posebno u dijelu koji se odnosi na otuđenje ili
opterećenje nekretnine opisane u prijedlogu, a koja uopće nije predmet spora, niti istaknuli o
kakvoj vrsti tražbine se radi, zbog čega sud smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani
odredbama čl. 341. i čl. 344. Ovršnog zakona („NN broj: 112/2012, 25/2013,
93/2014, dalje OZ), slijedom čega je sud rješenjem odbio taj prijedlog.

U Splitu, 16. studenog 2020.

S U D A C

Daniel Ban,v.r.

14

Poslovni broj: 87 P-4798/2018

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana
prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju
primjeraka za sud i protivnu stranku.