1              Poslovni broj: Gž R-946/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-946/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L  I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drug stupnja, po sucu ovoga suda Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. N. iz Z., OIB: .., zastupana po punomoćniku D. L. odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: .., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 12 Pr-6232/2018 od 18. lipnja 2020., dana 16. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 12 Pr-6232/2018 od 18. lipnja 2020. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i točki II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 26-583,67 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez poreza na dohodak.

Na ime parničnog troška sud je naložio tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 12.937,50 kn s pripadajućim kamatama.

 

Protiv ove presude žali se tuženi zbog svih razloga predviđenih člankom  353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu ZPP) i predlaže da se presuda preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije dat.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koji se odnose na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate rada, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora, kao i dodatke za prekovremene sate odrađene na neradne dane, državne blagdane i praznike za razdoblje od veljače 2014. do rujna 2016.

 

Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica radila kao liječnik na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje kod tuženika.

 

Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

Pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare za što je dao valjane razloge koji u cijelosti prihvaća kao pravilan i ovaj sud a žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje valjanost izrečenih zaključaka i izrečenih utvrđenja suda prvog stupnja.

 

Pravilno sud prvog stupnja temelji svoju presudu na odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je sklopljen 2. prosinca 2013. ("Narodne novine", broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13), koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno članku 3. a prema članku 23. ukoliko u vremenu važenja tog ugovora ne bude sklopljen novi ugovor, nakon isteka roka na koji je Kolektivni ugovor sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila, kojim se uređuju sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a najduže 3 mjeseca od isteka roka na koji je ovaj ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", broj 28/18, dalje: KU/18) koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. a sklopljen na rok od 12 mjeseci sukladno članku 2. KU/18. Dakle, u utuženom razdoblju od veljače 2014. do 28. veljače 2018. primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. do lipnja 2018. primjenjuju se odredbe KU/18.

 

Između parničnih stranaka nije sporno da za utuženi period tuženik je isplaćivao tužitelju dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te na znanstveni stupanj, ali samo za redovni rad a ne i za prekovremeni rad. Odredbama ovog Kolektivnog ugovora i to članka 45. jer utvrđeno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini i umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci uvećanje plaća.

 

Neosnovano tužena osporava postojanje zakonske osnove za isplatu dodatka na plaću za vrijeme prekovremenog rada, jer kad postoje otežani uvjeti radom, postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Tužitelju pripada naknada za efektivno odrađene sate s osnova otežanih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj, te razliku naknade plaćanja tijekom godišnjeg odmora kao i dodatke za prekovremene sate odrađene u neradne dane, državne blagdane i praznike. Takvi uvjet rada postoje i u redovnom i prekovremenom radu. Tužitelju pripada naknada pozivom na odredbu članka 57. KU/13 i članka 55. KU/18, koji propisuju da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatke iz članka 57., odnosno članka 55. navodi se i radno mjesto tužitelja, a za redovne sate rada obračunava ga tužitelj i tuženik u tom razdoblju u postocima kako je to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju i kako to proizlazi iz platnih lista, što neosnovano osporava tužena.

 

Ne postoji proturječnost između izvedenih dokaza koji bi ukazivani na neosnovanost tužbenog zahtjeva. Pozivanje na jasne stavove Vrhovnog suda u pogledu obveznog tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.

 

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije sporno da tužitelju nije isplaćivana pripadajuća naknada s osnova dodatka na posebne uvjete rada (članak 57. KU/13 i članak 55 KU/18) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem članka 59. KU/13 (članak 57. KU/18) i dodatak I Kolektivnog ugovora i dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti temeljem članka 54. stav 2. temeljnog Kolektivnog ugovora.

Između parničnih stranaka također nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao identične poslove i tijekom redovnog radnog vremena i prekovremenog rada, rada duže od redovnog radnog vremena i da mu tužitelj nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Kod tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj obavljao rad pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

Poradi iznesenoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članaka 368. stavak 1. ZPP.

 

Pravilno je sud prvog stupnja u ime troškova postupka naložio tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 12.937,50 kn s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki II. izreke, radi se o troškovima koji su bili nužni za vođenje ovoga postupka. Tužitelj u ovom sporu nije uspio samo u neznatnom djelu.

 

U Splitu 16. studenog 2020.