Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 5 UsI-563/20-6
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tanji Bubnjar Skoko, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice L. A. D. L. C., K., E. C. C., zastupana po opunomoćeniku V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika I. Povjerenstva za žalbe Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi odobrenja privremenog boravka, nakon javne rasprave zaključene 6. studenog 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 16. studenog 2020.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika I. Povjerenstva za žalbe Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-217-02/19-06/109, Urbroj: 317-19-2 od 11. svibnja 2020. odbijena je žalba L. A. D. L. C., ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-43-UP/I-4/69-2019 od 9. kolovoza 2019.
Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. odbijen je zahtjev tužiteljice, državljanke K., za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Pod točkom 2. je tužiteljici određen rok od 30 (trideset) dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana izvršnosti tog rješenja. Pod točkom 3. je obvezana tužiteljica navedeno rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske. Pod točkom 4. je riješeno da će se ako tužiteljica ne izvrši to rješenje, ista prisilno udaljiti sukladno odredbi članka 122. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18).
Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako ona ima pravo na privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, slijedom čega se osporeno rješenje tuženika ukazuje neosnovanim. Ističe kako u konkretnoj upravnoj stvari nije pravilno primijenjen Zakon o strancima, jer se nije vodilo računa o odredbi članka 56. stavak 2. Zakona o strancima, kojom je propisano kako se članom uže obitelji hrvatskog državljanina može smatrati i drugi srodnik (osim onih navedenih u stavku 1.), ako postoji poseban osobni ili ozbiljan humanitarni razlog za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj. Ističe kako činjenice da je ona majka hrvatske državljanke P. C. L., kao i da je teško bolesna osoba, a o čemu u spisu prileži medicinska dokumentacija, ukazuju na humanitarni razlog o kojem govori naprijed navedena odredba. Nadalje, ističe kako ona ima status žrtve u K., a o čemu u spisu postoji P. k. r. ž., a što također ukazuje na opravdan i ozbiljan humanitarni razlog o kojem govori Zakon o strancima. Uz navedeno ističe kako je ona uzdržavana od strane njezine kćerke, budući da ona sama nema drugih sredstava za život. Mišljenja je kako se kod utvrđivanja statusa člana uže obitelji trebalo voditi računa i o drugim pozitivnim propisima, a svakako o odredbi članka 292. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15), na koju činjenicu je već ukazala i u svojoj žalbi. Uz navedeno, ističe kako je i pandemija virusa COVID-19 sama po sebi humanitarni razlog koji ukazuje na opravdanost zahtjeva da joj se odobri privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-217-02/19-06/109, Urbroj: 317-19-2 od 11. svibnja 2020., kao i rješenje Policijske uprave splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-43-UP/I-4/69-2019 od 9. kolovoza 2019., te potražuje trošak.
U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je nesporno da se tužiteljica ne smatra članom obitelji u smislu odredbe članka 56. stavak 1. Zakona o strancima. Vezano za odredbu članka 56. stavak 2. Zakona o strancima ističe kako je liječnička dokumentacija na koju se tužiteljica poziva u tužbi, primjerena dobi tužiteljice, dok isticana pandemija bolesti Covid 19, kao humanitarni razlog za odobrenje privremenog boravka, može biti razlog za odgodu izvršenja rješenja. Predlaže odbiti tužbu tužiteljice.
U sporu je održana rasprava 6. studenog 2020. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješenje ove upravne stvari, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice posebno ukazao kako je tuženik trebao voditi računa o životnoj dobi tužiteljice, kao i da joj je boravak kod kćerke i zeta u S. jedino utočište, gdje ima osigurane uvjete za život. Navodi kako bi njezin izgon iz Republike Hrvatske predstavljao veliki teret i opasnost za njezinu daljnju egzistenciju, a ovo posebno u sadašnjim okolnostima svjetske pandemije Covida 19, pri čemu moli sud da prilikom odlučivanja ima u vidu humanitarne razloge.
Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) i to na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 6. studenog 2020., sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.
Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.
Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je potvrđeno rješenje o odbijanju zahtjeva tužiteljice za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, koji zahtjev je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 13. svibnja 2019.
Odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu: 1. spajanja obitelji, 2. srednjoškolskog obrazovanja i studiranja, 3. istraživanja, 4. humanitarnog razloga, 5. životnog partnerstva, 6. rada i 7. rada upućenog radnika.
Odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, 6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
Odredbom članka 55. stavak 1. Zakona o strancima propisano je kako se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 54. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji: 1. hrvatskog državljanina, 2. državljanina treće zemlje koji ima odobren stalni boravak, 3. državljanina treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak, 4. državljanina treće zemlje kojemu je odobrena zaštita sukladno odredbama posebnog propisa kojim se regulira međunarodna zaštita.
Članovi uže obitelji prema odredbi članka 56. stavak 1. Zakona o strancima su: 1. bračni drugovi, 2. osobe koje su u izvanbračnoj zajednici, 3. maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, njihova maloljetna posvojena djeca te maloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj, 4. roditelji ili posvojitelji maloljetne djece.
Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako se iznimno od stavka 1. ovoga članka, članom uže obitelji hrvatskog državljanina, državljanina treće zemlje kojem je odobren privremeni ili stalni boravak i državljanina treće zemlje koji ima status azilanta, može se smatrati i drugi srodnik, ako postoje posebni osobni ili ozbiljni humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj.
Prema odredbi članka 56. a Zakona o strancima član uže obitelji hrvatskog državljanina iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora ispunjavati uvjet iz članka 54. točke 3. ovoga Zakona.
Dakle, iz navedenog proizlazi kako je institut privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji poseban, Zakonom o strancima, propisani razlog za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj koji omogućava članovima obitelji iz članka 56. stavka 1. i 2. Zakona o strancima da u Republici Hrvatskoj borave zajedno sa članovima svoje obitelji. Pri tome su, u svrhu restriktivnog tumačenja pojma obitelji, a u skladu s Direktivom Vijeća 2003/86/EC od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, članovi uže obitelji taksativno navedeni.
Među strankama nije sporno kako tužiteljica nije član uže obitelji kćerke P. C. L., međutim sporno je da li u konkretnom slučaju postoje posebne okolnosti u smislu članka 56. stavak 2. Zakona za spajanje obitelji, odnosno posebni osobni ili ozbiljni humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj.
Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe kako ne postoje posebne okolnosti u smislu odredbe članka 56. stavak 2. Zakona o strancima za spajanje obitelji u konkretnom slučaju, pri čemu kako je potrebno uzeti u obzir kako troje djece tužiteljice žive u K., dok dokumentacija koju je tužiteljica priložila uz žalbu i to: liječnička dokumentacija u kojoj se navodi kako je nalaz primjeren dobi, te preslika potvrde K. r. o ž., B. od 24. siječnja 2017., nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari, a sve imajući u vidu predmet upravnog postupka.
Sud prihvaća obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito.
Naime, u provedenom postupku je utvrđeno kako tužiteljica pored kćerke P. C. L., ima još troje djece i to sina A. V. A., rođ. …., te kćerke Y. A., rođ. …. i M. V. A., rođ. …., koji žive u K., dok navodi tužiteljice kako joj je bolji život u R.H. u odnosu na K., nisu opravdani razlozi za odobrenje privremenog boravka na temelju odredbe članka 56. stavak 2. Zakona.
Nadalje, iz dostavljenog nalaza interniste-kardiologa dr. M. V. iz Poliklinike za internu medicinu, ginekologiju i opsterticiju i psihijatriju M. iz S. od …., u kojem se navodi kako je ehokardiografski nalaz primjeren dobi, ne proizlazi kako bi tužiteljici bila potrebna stalna pomoć i njega druge osobe radi narušenog zdravlja, dok se zdravstvene poteškoće tužiteljice, kao i životna dob, ne smatraju posebnim okolnostima u smislu odredbe članka 56. stavak 2. Zakona o strancima.
Navodi tužiteljice kako je ona u K. stekla status žrtve, a na koju okolnost je priložila potvrdu K. r. o ž. B. od 24. siječnja 2017., nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da predmet ovog spora nije izdavanje odobrenja za privremeni boravak iz humanitarnih razloga, propisan odredbama članka 65. Zakona o strancima. Također, pozivanje tužiteljice na okolnosti izazvane pandemijom virusa Covid 19 nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, niti navedeno predstavlja humanitarni razlog za spajanje obitelji, međutim, može biti razlog za odgodu izvršenja rješenja, a kako je to pravilno naglasio i tuženik u odgovoru na tužbu.
Slijedom navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok tužbeni navodi tužiteljice nisu osnovani te nisu o utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
Stoga je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Stoga je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odbijen zatraženi trošak tužiteljice, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 16. studenog 2020.
S U T K I NJ A
Anđela Becka, v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Tanja Bubnjar Skoko
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.