1                             Poslovni broj: 16 UsIrs-89/20-9

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

        P R E S U D A             

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Vesne Maslov, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. M., M., zastupane po opunomoćeniku N. B., odvjetniku u S., protiv tuženika Župana Splitsko – dalmatinske županije, Domovinskog rata 2, zastupanog po opunomoćenici A. B. S., radi rasporeda na radno mjesto, nakon javne rasprave održane i zaključene 6. studenog 2020. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 16. studenog 2020.  

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Župana Splitsko – dalmatinske županije Klasa: UP/II 120-02/20-01/0001Urbroj: 2181/1-04-02/01-20-0005 od 18. svibnja 2020. i rješenja pročelnice Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove Splitsko – dalmatinske županije Klasa: UP/I-120-02/20-01/0068 Urbroj: 2181/1-03-01/08-20-0001 od 1. ožujka 2020.

2.   Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-02/20-01/0001 Urbroj: 2181/1-04-02/01-20-0005 od 18. svibnja 2020. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) odbija se žalba tužiteljice izjavljena na rješenje pročelnice Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove Splitsko – dalmatinske županije Klasa: UP/I-120-02/20-01/0068 Urbroj: 2181/1-03-01/08-20-0001 od 1. ožujka 2020. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem tužiteljica, SSS, proizvođač alkoholnih pića, s ukupno … godina i … mjeseci radnog staža, položenim državnim ispitom, raspoređuje se na neodređeno vrijeme s ... u Upravni odjel za imovinsko – pravne poslove, S., na radno mjesto „Referentica – 2. vrsta“, III kategorije, potkategorije referent, klasifikacijski rang 11.

  U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost osporenih rješenja tvrdnjama u kojima u bitnome ističe kako se u istima citiraju odredbe Sporazuma o preuzimanju predmeta, pismohrane, ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave od ..., bez uvažavanja činjenice da tužiteljica ima višu stručnu spremu, kao i da je značajno narušenog zdravstvenog stanja koji joj ne dopušta obavljati poslove na radnom mjestu na kojem je osporenim rješenjima raspoređena. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica u trenutku stjecanja višeg stupnja obrazovanja radila u Uredu državne uprave te kao državni službenik ima stečena prava, smatra da se na konkretnu situaciju trebaju primijeniti odredbe članka 8. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika (Narodne novine, br. 77/07, 142/11, 105/15), na koji prigovor se tuženik u osporenom rješenju ni ne osvrće. Kako je tužiteljica stekla mogućnost napredovanja ... to da je trebalo uzeti u obzir prilikom raspoređivanja na novo radno mjesto.

Pored toga, tužiteljica zbog svog zdravstvenog stanja ne može adekvatno obavljati poslove radnog mjesta na koje je raspoređena, pri čemu pobliže opisuje tegobe koje bi imala pri obavljaju pojedinih poslova. Te okolnosti da su poznate nadređenima u Ispostavi S., koji su, smatra, trebali dati preporuke o rasporedu na novo radno mjesto. S obzirom na smanjenje radne sposobnosti, tuženik da je tužiteljicu trebao uputiti ovlaštenom tijelu koje bi to i službeno utvrdilo te, nakon toga, rasporediti tužiteljicu na radno mjesto koje odgovara njezinoj zdravstvenoj sposobnosti (članak 41. Zakona o radu), za koja tužiteljica ima saznanja da postoje. Kod izloženog, smatra kako se osporena rješenja temelje na pogrešno i netočno utvrđenom činjeničnom stanju te predlaže, nakon izvođenja dokaza, osporena rješenja poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća kako je tužiteljica preuzeta temeljem spomenutog Sporazuma koji u članku 2. propisuje kako službenici nastavljaju obavljati poslove na kojima su zatečeni kao i da imaju pravo na plaću prema dosadašnjim rješenjima do donošenja rješenja o rasporedu na odgovarajuća radna mjesta u Županiji. Osporenim rješenjima tužiteljica je raspoređena na radno mjesto u skladu s njezinom stručnom spremom i iskustvom, jer je prije preuzimanja radila na mjestu upravne referentice za poslove branitelja u Službi za društvene djelatnosti, Ispostava S. Tužiteljica je rasporedom, ne samo zadržala stečena prava, već i ostvarila veću plaću. Osim toga, tužiteljica se neosnovano poziva na odredbu članka 8. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika, jer ta odredba daje mogućnost ali ne i obvezu napredovanja. U konkretnom slučaju napredovanje se uređuje odredbom članka 102. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, prema kojem tužiteljica ne ispunjava uvjet za napredovanje jer ne postoji slobodno radno mjesto propisano Pravilnikom o unutarnjem redu Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove Splitsko – dalmatinske županije od ...

U odnosu na tužbene navode o narušenom zdravstvenom stanju, tuženik ističe kako tužiteljica ne može sama ocjenjivati svoju radnu sposobnost, jer radnu sposobnost utvrđuje Zavod za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju. Prije preuzimanja tužiteljica je radila kao upravna referentica za koje je koeficijent složenosti poslova 0,88, dok je koeficijent složenosti radnog mjesta prema osporenim rješenjima 2,00. Prema tome, tužiteljica, koja je po struci proizvođač alkoholnih pića a od ... i stručna prvostupnica menadžmenta informacijskih sustava, nije ničim oštećena, štoviše, osporenim rješenjima stekla je veća prava od onih koje je imala prije preuzimanja, jer ju je tuženik rasporedio na jedino radno mjesto na koje je mogao, i to na veću plaću od one koju je ranije imala. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

Na ročištu ... strankama je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Opunomoćenik tužiteljice uglavnom ponavlja navode iz tužbe u kojima ističe kako na ranijem radnom mjestu na kojem je tužiteljica bila raspoređena nije bilo terenskog rada, dok se opisi novog radnog mjesta sastoje od učestalih očevida, dugotrajnih rasprava i sl. Predlaže na okolnost zdravstvenog stanja izvesti dokaz medicinskog vještačenja te, po potrebi, saslušati tužiteljicu.

Opunomoćenica tuženika ponavlja kako je tužiteljica sukladno svoj stručnoj spremi i iskustvu raspoređena na radno mjesto sa znatno većom plaćom. Protivi se izvođenju predloženih dokaza, jer utvrđivanje radne sposobnosti nije predmet ovog spora.

Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem su donesena osporena rješenja, dok je odbio prijedlog za izvođenje dokaza (vještačenje, saslušanje tužiteljice), jer se pravilna i na zakonu osnovana presuda može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno kako je Sporazumom o preuzimanju predmeta, pismohrane, ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave u Županiji Klasa: 020-01/19-02/59 Urbroj: 2181/1-02-19-01 od 16. prosinca 2019. Splitsko – dalmatinska županija preuzela službenike i namještenike Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji.

Isto tako, nije sporno kako je temeljem članka 24. stavak 1. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu rada upravnih tijela Splitsko – dalmatinske županije (Službeni glasnik Splitsko – dalmatinske županije, br. 161/19) župan donio Pravilnik o unutarnjem redu Upravnog odjela za imovinsko pravne poslove  (Službeni glasnik Splitsko – dalmatinske županije, br. 20/20).

Među strankama je sporno je li donošenjem prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljica, SSS, proizvođač alkoholnih pića, raspoređena na neodređeno vrijeme, s … u Upravni odjel za imovinsko – pravne poslove – S. na radno mjesto „referentica – 2. vrsta“, III. kategorije, potkategorije Referent, klasifikacijski rang 11, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. 

Prema članku 6. sastavni dio Pravilnika čini Unutarnje ustrojstvo Upravnog odjela za imovinsko – poslove koji sukladno Uredbi sadrži standardna mjerila za klasifikaciju radnih mjesta. Radno mjesto na koje je raspoređena tužiteljica predviđeno je pod rednim brojem 23., radno mjesto Referent  2. vrsta, III. kategorija, referent, 11. klasifikacijski rang, te je za isto propisana srednja stručna sprema upravne, ekonomske ili druge odgovarajuće struke ili gimnazija, najmanje jedna godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni ispit te poznavanje rada na računalu, s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta 2,00.

Prvostupanjsko rješenje doneseno je u primjeni odredbe članka 105. stavaka 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 86/08, 61/11, 4/18, 112/19, u daljnjem tekstu: ZSN) prema kojoj se kod donošenja pravilnika o unutarnjem redu, službenici raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali.

Iz stanja spisa proizlazi kako je tužiteljica u vrijeme preuzimanja kao službenica sa SSS bila raspoređena na radno mjesto upravne referentice za poslove branitelja u Službi za društvene djelatnosti, Ispostava S., koeficijenta složenosti poslova 0,88.

U izloženim okolnostima sud nalazi kako se rješenja o rasporedu temelje na pravilnoj primjeni zakona. Ovdje sud podsjeća na prihvaćeno stajališta sudske prakse prema kojem poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. Ovo njegovo pravo raspoređivanja službenika na određena radna mjesta proizlazi iz stajališta zakonodavca i sudske prakse kako se poslodavcu kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima. Ovakvo stajalište, koje prihvaća i ovaj sud, zauzeo je Visoki upravni sud u presudama broj Us-12152/2010 od 28. studenog 2012. i Us-12861/2010 od 28. studenog 2012., jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Kod nove reorganizacije svi službenici pa tako i tužiteljica koja je Sporazumom preuzeta mogu se rasporediti na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, pri čemu je poslodavac dužan voditi računa o poslovima koje su do tada obavljali. U konkretnom slučaju raspoređivanjem tužiteljice na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, za koju je čak propisan znatno viši koeficijent složenosti poslova, nije došlo do povrede zakona.

U odnosu na tužbene navode kako je tužiteljica stekla viši stupanj obrazovanja, istoj se ukazuje kako su raspoređivanje na radno mjesto zbog ustrojstvenih promjena i napredovanje dva odvojena pravna instituta. Prema odredbi članka 102. ZSN službenik može napredovati rasporedom na radno mjesto s višim koeficijentom za izračun plaće od onog na koje je do tada bio raspoređen, u istom ili drugom upravnom tijelu iste lokalne jedinice, u istom ili drugom mjestu rada (ako postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik napredovanjem raspoređuje, ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto, njegov rad je najmanje dva puta uzastopno ocijenjen kao »odličan« ili »vrlo dobar«, te je službenik dao svoj pristanak na raspored. Dakle, raspoređivanje službenika kod donošenja novog Pravilnika obveza je poslodavca, dok je napredovanje kretanje u službi do kojeg, kada se za to ispune uvjeti, može, ali ne mora doći, ovisno o procjeni poslodavca.

Tužbeni navodi koji se odnose na smanjenu radnu zdravstvenu sposobnost nisu od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari, jer procjena radne (ne)sposobnosti nije od nikakva utjecaja kod raspoređivanja uslijed ustrojstvenih i organizacijskih promjena javnopravnog tijela. 

Kod izloženog, stajalište je suda kako su osporena rješenja na zakonu osnovana, a raspored službenika u granicama zakonom dane ovlasti poslodavca, što je u osporenim rješenjima obrazloženo na način koji udovoljava zahtjevima iz odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09). S obzirom na navedeno, sud drži kako su u osporenim rješenjima dani valjani i obrazloženi razlozi kojima se rukovodilo kod raspoređivanja tužiteljice te ne nalazi povredu odredaba zakona na koje se tužbom ukazuje, kao ni razlog ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavaka 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.

 

 

                                                        U Splitu 16. studenog 2020.

 

S U T K I N J A 

 

                                                                                                  Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Vesna Maslov