1

Broj: Pž-1148/2020

                                        

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene N. A., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Trnje, od 6. siječnja 2020., broj: 511-19-34/05-1-2-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.   U povodu prigovora okrivljene N. A., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okrivljene N. A. činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenoj N. A., temeljem istog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, koju je dužna platiti u roku od 8 dana od dana uručenja ove presude, a ukoliko okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

 

   II. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljene N. A. kao osnovan te preinačuje prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

 

   III.   U ostalom dijelu, prigovor okrivljene N. A. odbija se kao neosnovan te prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

 

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), okrivljenica N. A. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 8 (osam) dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okrivljenica N. A. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 199. st.7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 9 mjeseci, te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

 

              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenica N. A. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

Prigovor je osnovan.             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je povrijeđena odredba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, a na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenica u prigovoru iznosi, između ostalog, Da priznaje da je pogriješila i pristaje platiti novčanu kaznu, ali moli da joj se zabrana upravljanja motornim vozilom skrati na što kraći vremenski rok. Vozačka dozvola joj je potrebna jer radi za udruge hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata, koje po potrebi vozi po bolničkim ustanovama.

 

Ispitivanjem po službenoj dužnosti na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, utvrđeno je da ovlašteni izdavatelj u pobijanom nalogu pogrešno pravno označio protupravno ponašanje okrivljenice kao prekršaj iz čl. 199. st. 7. umjesto st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, iz činjeničnog opisa izreke prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljenica u prometu na cestama upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,0 g/kg.

 

Odredbom čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se kazniti „.. vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,00 do 1,50 g/kg..“. Odredbom čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se kazniti „.. vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 do 1,00 g/kg..“.

 

Budući da je iz ovakvog činjeničnog opisa prekršaja jasno da je okrivljenica predmetne zgode upravljala osobnim automobilom pod utjecajem alkohola od 1,00 g/kg, a ne iznad 1,00 g/kg, to je okrivljeni takvim postupanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

Stoga je trebalo, po službenoj dužnosti povodom prigovora okrivljenice, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci kao pod točkom I. izreke ove presude, a posljedično tome izreći okrivljenici novčanu kaznu propisanu tom odredbom. Ovaj sud smatra da će se upravo navedenom novčanom kaznom ostvariti opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

 

Okrivljenici je za počinjeni prekršaj izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 9 mjeseci. Međutim, po stanovištu ovog suda, izricanje zaštitne mjere u konkretnom slučaju, ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa.

 

Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo i u tom dijelu preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u toč. II. izreke ove presude.

 

Nadalje, paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 16. studeni 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VIII Policijskoj postaji Trnje, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.