Broj: Kž 202/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenice R. Š., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 33. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 26. ožujka 2018. broj Ik I-31/2018-9, u sjednici održanoj 26. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenice R. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, na temelju članka 42. stavka 2. točke 4. KZ/11. te članka 157. stavka 1. i članka 159.a. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu - ZIKZ), odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenice R. Š. Zatvorenica se trenutno nalazi u Kaznionici i zatvoru u P. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) godina, na koju je osuđena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 8. veljače 2017. broj K-25/14., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. svibnja 2017. broj I Kž 226/2017.-4, zbog kaznenih djela iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 33. i drugih KZ/97. Zatvorenica se nalazi na izdržavanju kazne od 18. listopada 2012., a kazna joj ističe 18. listopada 2020.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela zatvorenica R. Š., po punomoćniku D. H., odvjetniku iz S. B., bez navođenja žalbene osnove, predloživši prvostupanjsko rješenje „staviti izvan snage”, odnosno „izmijeniti” na način da se zatvorenici odobri uvjetni otpust. Žalbu je protiv tog rješenja podnijela i zatvorenica osobno, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da joj se odobri uvjetni otpust. Budući da se obje žalbe međusobno sadržajno nadopunjuju, to će biti razmatrane kao jedinstvena žalba zatvorenice.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio zatvoreničin prijedlog za uvjetni otpust pozivajući se prvenstveno na neujednačeni tijek izdržavanja kazne, stegovnu osuđivanost, karakteristike njezine osobnosti, kao i visok ostatak neizdržane kazne.

Naime, zatvorenica je pravomoćno osuđivana zbog kaznenih djela računalne prijevare te prijevare, a sada se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina zbog kaznenih djela pokušaja teškog ubojstva, poticanja na teško ubojstvo te krivotvorenja isprave, time da još nije izdržala ni ¾ predviđene kazne.

Tijekom izdržavanja te kazne zatvorenica je stegovno tretirana zbog dva lakša te jednog težeg stegovnog prijestupa (tijekom 2017., te 2018.). Trenutna razina uspješnosti provođenja programa izvršavanja kazne zatvora je procijenjena na razinu „ne zadovoljava“, u odnosu na kaznena djela je nekritična, ne izražava nimalo kajanja ni žaljenja, nije prihvatila izdržavanje kazne zatvora, štrajkala je glađu, a od listopada 2017. provodi se i Operativni plan aktivnosti s ciljem sprečavanja suicida. Uz to, radi se o narcistički prepotentnoj, a istovremeno povredljivoj osobi, osjetljivoj na reakcije drugih osoba, sklonoj projekciji krivnje na okolnosti i na druge, pri čemu učestalo ulazi u sukobe s drugim zatvorenicama, prikazujući sebe kao žrtvu. Pogodnosti izlazaka zatvorenici nisu odobravane. Kriminalni povrat kao i rizik od ozbiljne štete kod zatvorenice je visok, zbog čega Kaznionica i zatvor u P. ocjenjuju da molbu zatvorenice za uvjetni otpust treba odbiti.

Stoga, neovisno o mogućnosti postpenalnog prihvata zatvorenice u kući njezinog rođaka, činjenici da ostvaruje mirovinu pa da nije ovisna o financijskoj pomoći, te da su se ispunili uvjeti za podnošenje prijedloga za uvjetni otpust nakon ½ izdržane kazne, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenicu R. Š. još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11. te da je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenica nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Budući da zatvoreničinom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 26. travnja 2018.