- 1 -              I Kž 368/2020-19

 

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 368/2020-19

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika L. N. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika L. N. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. svibnja 2020. broj K-3/2020., ispravljene rješenjem istog suda od 9. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika L. N.,

 

 

r i j e š i o    j e:

 

Prihvaća se žalba optuženika L. N., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. svibnja 2020. broj K-3/2020., ispravljenom rješenjem od 9. rujna 2020., optuženik L. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 21. travnja 2019. pa nadalje.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je oduzet crveni džepni nož (tzv. švicarski nož) koji će se uništiti.

 

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

 

Protiv te presude žalbu je podni optuženik po branitelju D. K., odvjetniku u S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno preinači na način da optuženika osudi zbog „kaznenog djela teške krađe na kaznu zatvora u visini trajanja istražnog zatvora“ ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno obaviještenih državnog odvjetnika i branitelja optuženika D. K., odvjetnika u S., sukladno odredbi članka 475. stavka 4. ZKP/08., dok je optuženik L. N. prisustvovao sjednici vijeća iz Kaznionice u L. putem tehničkog uređaja za vezu na daljinu, sukladno odredbi članka 475. stavka 8. ZKP/08.

 

Žalba optuženika je osnovana.

 

Optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da je izreka pobijane presude proturječna razlozima, a razlozi da su nejasni i „dijelom proturječni“ te da o pojedinim odlučnim činjenicama razlozi nisu navedeni. Proturječnost između izreke i razloga pobijane presude žalitelj vidi u tome što prvostupanjski sud, nasuprot sadržaju činjeničnog opisa izreke presude, u obrazloženju iste „pogrešno navodi povrede oštećenih kao rezultat djelovanja okrivljenika kritične zgode“, kao što ističe da je „nejasno i nije obrazloženo u čemu bi se sastojala sila okrivljenika kao rezultat namjere okrivljenika da ukradenu stvar zadrži, kad se okrivljenik samo branio od hvatanja i prisilnog zadržavanja“, odnosno da se pri tome nije „koristio nikakvim udarcima“. Smatra da izostaju razlozi o tome „čime su ostvareni elementi uporabe sile u namjeri da okrivljenik zadrži novac koji je prethodno uzeo iz novčanika V. V.“, pogotovo kada sud obrazlaže „zbog čega smatra da je inkriminirane zgode uporabljeno oružje“.

 

Prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, takva povreda nije ostvarena jer je prvostupanjski sud, nasuprot navodima žalbe, dao jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i onima na koje upire žalitelj, a ni izreka nije proturječna razlozima dok okolnosti koje žalitelj ističe u okviru citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka se zapravo odnose na pobijanje činjeničnih utvrđenja suda o čemu će biti riječi u nastavku.

 

Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

Prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji optuženika za kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11., onako kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, temelji prvenstveno na iskazima oštećenika V. V. i S. J., koje iskaze uzima vjerodostojnim i međusobno podudarnim, iako, kako to s pravom ukazuje žalitelj, ti iskazi, a osobito iskaz oštećenika V. V., uz činjenicu da optuženik kazneno djelo poriče, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, s obzirom na kontradikcije u tim iskazima, barem za sada ne daju dovoljno osnova za zaključak da bi se u postupanju optuženika stekla sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

 

Unatoč tome što prvostupanjski sud kazneno djelo razbojničke krađe pravilno definira kao složeno kazneno djelo imovinskog karaktera, koje se sastoji u zaticanju počinitelja u kaznenom djelu krađe, a potom i uporabe sile od strane počinitelja protiv neke osobe, odnosno prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo te osobe s ciljem da se ukradena stvar zadrži, dvojben je zaključak prvostupanjskog suda da iz izvedenih dokaza, u konkretnom slučaju, nesporno proizlazi da su u ponašanju optuženika ostvarena sva bitna obilježja tog kaznenog djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.

 

Osnovan je prigovor žalitelja da prvostupanjski sud, obrazlažući bitna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe nije u dovoljnoj mjeri pažljivo i kritički analizirao iskaz oštećenika V. V., zasebno, i u međusobnoj povezanosti kako sa iskazom oštećenice S. J., tako i s obranom optuženika.

 

Naime, prvostupanjski sud uzima nespornim da je optuženik iz novčanika oštećenika V. V. uzeo novac u iznosu od 630,00 kuna, da ga je zatekao taj oštećenik koji ga je uhvatio za ruke zbog čega je došlo do naguravanja te da je optuženik kod sebe imao tzv. švicarski nožić koji se u trenutku dolaska policije nalazio na podu, a da je oštećeniku V. V. u pomoć prišla kći S. J. koja je u naguravanju s optuženikom zadobila udarac u desnu nadlakticu, jer da takav slijed događaja potvrđuju i oštećenici V. V. i S. J., a to i optuženik priznaje. Također, prvostupanjski sud okolnost da su na tijelu oštećenika „ostali tragovi od kontakta s optuženikom“ dovodi u vezu s vrlo aktivnim odupiranjem optuženika „njihovom držanju upravo u cilju da s novcem koji je imao kod sebe pobjegne iz kuće“.

 

Takav zaključak prvostupanjskog suda je, barem za sada, pogrešan, s obzirom da optuženik u svojoj obrani ne priznaje takav slijed događaja već, upravo suprotno, otklanja naguravanje i udaranje oštećenika, a uporaba sile zbog koje bi na tijelu oštećenika nastale ozljede, koje prvostupanjski sud povezuje s aktivnim otporom optuženika prema oštećenicima s ciljem zadržavanja otuđenog novca, ne korespondira s iskazima oštećenika.

 

To stoga što oštećenica S. J. u svom iskazu decidirano navodi da ju optuženik nije udario po desnoj nadlaktici, kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude i kako to nekritički prihvaća i prvostupanjski sud, već da je na njenoj ruci ostao trag od kontakta optuženikove šake u kojoj je držao novac i njene podlaktice, dok oštećenik V. V. navodi da ozljeda na njegovoj ruci u vidu podljeva nije rezultat grubosti optuženika, već posljedica uzimanja lijekova.

 

Uostalom, prvostupanjski sud gubi iz vida činjenicu da naguravanje, koje prvostupanjski sud podvodi pod aktivni otpor u smislu primjene sile, u odnosu na oštećenika V. V. u činjeničnom opisu izreke presude nije ni opisano, već samo prijetnja na život i tijelo oštećenika uporabom noža s ciljem zadržavanja otuđenog novca (iako prijetnja nije sadržana u zakonskom opisu kaznenog djela), dok primjenu sile prema oštećenici S. J. u vidu udaranja po desnoj nadlaktici otklanja sama oštećenica.

 

Osim toga, prvostupanjski sud u odnosu na dinamiku događaja, u potpunosti vjeruje iskazima oštećenika V. V. i S. J., zanemarujući pritom kontradikcije u iskazu oštećenika V. V., kao i nesuglasje između njegovog iskaza i iskaza oštećenice S. J. u odnosu na okolnosti koje su odlučne za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja u konkretnom slučaju.

 

Naime, prvostupanjski sud svoj zaključak o namjeri optuženika da zadrži otuđeni novac i pobjegne temelji na dijelu iskaza oštećenika V. V. kada kaže da je optuženik iz džepa izvadio preklopni nož, pokušao ga otvoriti približavajući ruke jednu drugoj, iako ih je oštećenik držao, ali je nož prilikom naguravanja ispao te da je i S. J., koja je ocu došla u pomoć, taj nožić vidjela na podu i odbacila ga dalje u sobu gdje je i pronađen od strane policije.

 

Međutim, prvostupanjski sud pri tome propušta kritički cijeniti drugi dio iskaza oštećenika (koji je u kontradikciji s naprijed navedenim), u kojem je naveo da je njegova kći također optuženika prihvatila za ruku te da je optuženik, otimajući se, uspio jednu ruku staviti u džep, izvadio nož pokušavajući ga otvoriti, ali mu je ispao, a što je u suprotnosti i sa iskazom oštećenice S. J., koja je potvrdila da je u trenutku njenog dolaska na mjesto događaja nož već bio na podu.

 

Također, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio i one dijelove iskaza oštećenika V. V. i S. J. koji se odnose na odlučnu činjenicu u kojem trenutku je novac prestao biti u posjedu optuženika, a u korelaciji s uporabom sile i prijetnje nožem s ciljem zadržavanja otuđenog novca, budući da i u tom dijelu postoji kontradikcija između iskaza oštećenika V. V. i oštećenice S. J., na što s pravom ukazuje žalitelj.

 

U odnosu na tu okolnost oštećenik V. V. u svom iskazu navodi da je optuženika držao za obje ruke i da je u naguravanju s optuženikom vidio da mu je novac ispao iz ruke te da je, nakon što je došla njegova kćerka i optuženika prihvatila za ruku, optuženik u jednom trenutku uspio ruku staviti u džep odakle je izvadio preklopni nož, pokušao ga otvoriti približavajući jednu ruku drugoj, ali mu je ispao na pod u tijeku naguravanja.

 

Takav iskaz oštećenika je u suprotnosti s iskazom njegove kćeri S. J. koja je izjavila da je u trenutku njenog dolaska novac bio u ruci optuženika i da mu ga je ona uzela iz ruke i bacila tamo gdje je bio i nož, a da je novac bio u ruci optuženika u trenutku dolaska S. J., potvrđuje i sam optuženik.

 

Takve kontradikcije u iskazima oštećenika, a na kojim iskazima prvostupanjski sud prvenstveno temelji zaključak o krivnji optuženika, ozbiljno dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, a time i pravilnu primjenu kaznenog zakona u ostvarenju zakonskih obilježja kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11. na način kako je to optuženiku stavljeno na teret.

 

Stoga je pobijanu presudu, na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08., trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pažljivo, savjesno i kritički analizirati i ocijeniti svaki izvedeni dokaz, kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj ukupnosti, uzimajući u obzir argumentaciju ove drugostupanjske odluke, a nakon toga će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti.

 

Slijedom iznijetoga, riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 16. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.