- 1 -              II Kž 474/2020-4

Broj: II Kž 474/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. D. M., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. listopada 2020. broj Kovm-8/2020-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. studenoga 2020.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba okrivljenog D. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. ,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i u istražnom zatvoru, odnosno od 5. lipnja 2020., pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. M. po branitelju, odvjetniku M. B. bez izričitog navođenja žalbene osnove, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i isti zamijeni mjerama opreza.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da na strani okrivljenika ne postoji opći uvjet za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., držeći kako dokazi na kojima se temelji optužnica ne daju dovoljno temelja za zaključak o postojanju osnovane sumnje na strani okrivljenika. Posljedično tome, ne egzistiraju niti okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela te produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane okrivljenika. Osim toga, sud je dao i valjane razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora ne može ispuniti blažim mjerama.

Naime, postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, koje je prvostupanjski sud  pobliže i naveo u pobijanom rješenju. Pri tome, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, navedeni dokazi nedvojbeno upućuju na postojanje osnovane sumnje u mjeri dostatnoj za određivanje istražnog zatvora.

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na okolnosti da je okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavan, u čak 14 navrata, pa i zbog prekršaja vezanih uz zlouporabu droga. Osim toga, isti je i kazneno osuđivan zbog kaznenog djela krađe, ali, suprotno navodima žalbe, i zbog istovrsnog kaznenog djela kakvo mu se podignutom optužnicom stavlja na teret, i to presudom Županijskog suda u Osijeku Kmp-4/2019 kojom mu je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine te sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti. Kada se uz to uzme u obzir da je okrivljenik osoba bez zaposlenja, imovine i prihoda onda se, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radi o okolnostima koje opravdavaju bojazan da će puštanjem na slobodu okrivljenik ponoviti kaznena djela.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. studenoga 2020.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.