- 1 -              II Kž 472/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 472/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2020. broj Kv-I-136/2020 (K-42/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a pod točkom II./ izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. veljače 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K. po branitelju, odvjetniku B. K., ne navodeći izrijekom žalbene osnove te predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači na način da mu se istražni zatvor ukine, odnosno zamijeni nekom od blažih mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K., i to kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koje se odnose na postojanje opasnosti od bijega te iteracijske opasnosti kao posebnih pretpostavki za produljenje mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Takvu svoju odluku prvostupanjski sud je valjano obrazložio, kao što je potom dao jasne i dostatne razloge za svoje stanovište o nesvrhovitosti zamjene istražnozatvorske mjere blažim mjerama i o tome da za sada nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik ističe da se pobijano rješenje ne može ispitati jer u istome nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Obrazlažući postojanje te opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, prvostupanjski sud naveo je da osnovana sumnja da je optuženi S. K. počinio kaznena djela za koja se ovdje tereti proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji. Premda takvi razlozi jesu pomalo šturi, isti su jasni, dostatni i točni. Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena ni neka od povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Optuženik nije u pravu ni kada tvrdi da bi se svrha primjene mjere istražnog zatvora u konkretnom slučaju mogla ostvariti primjenom neke druge blaže mjere opreza.

 

Imajući, naime, na umu značaj, brojnost i međusobnu povezanost okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoje i opasnost od bijega i opasnost od nastavljanja činjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela u slučaju da ga se pusti na slobodu, nijedna blaža mjera od istražnog zatvora nije prikladna za postizanje istih svrha.

 

Kada se, naime, uzme u obzir da je optuženik državljanin Bosne i Hercegovine, koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište niti je za područje Republike Hrvatske vezan bilo obiteljski bilo poslovno, već se na tom području samo povremeno nalazi, dok, s druge strane, ima prijavljeno prebivalište u Kraljevini Švedskoj, gdje mu žive supruga i djeca, a zaposlen je u trgovačkom društvu sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, kao i težina kaznenih djela za koja se ovdje tereti, ni prema ocjeni ovoga suda nijedna mjera blaža od istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. za sada nije prikladna za otklanjanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od bijega na strani optuženika.

 

Isto vrijedi i u odnosu na nesvrhovitost zamjene istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nekom blažom mjerom. Naime, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, riječ je o višestruko osuđivanoj osobi, između ostaloga, zbog istovrsnih kaznenih djela onima koja se optuženiku ovdje stavljaju na teret. On je u razdoblju od 2010. do 2018. pravomoćno osuđen u četiri navrata, i to zbog kaznenih djela otmice, teške krađe, krađe te u dva navrata zbog razbojništava. Izloženo, dakle, upućuje na to da ni optuženikovo ranije ponašanje nije bilo usklađeno s pravnim poretkom te da ga ni te ranije osude, i to na bezuvjetne kazne zatvora, očito nisu poučile o štetnosti činjenja kaznenih djela. Kada se uz navedeno uzmu u obzir brojnost kaznenih djela za koja je optuženik ovdje osnovano sumnjiv (četiri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i tri kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 2. KZ/11.) te kratkoća razdoblja u kojemu su počinjena tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koja se on ovdje tereti (od 12. do 14. siječnja 2020.), što sve upućuje na upornost i visok stupanj njegove kriminalne volje, utvrđena iteracijska opasnost na strani optuženika se, ni prema ocjeni ovoga suda, ne bi mogla s uspjehom ostvariti primjenom neke druge mjere blaže od istražnozatvorske po već prethodno citiranoj osnovi.

 

Žalitelj nadalje ističe da mu je povrijeđeno načelo razmjernosti jer se u istražnom zatvoru nalazi već skoro devet mjeseci, a istražni zatvor je do sada zasigurno sasvim dovoljno utjecao na njega da ne čini kaznena djela.

 

Imajući na umu razmjer između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega i iteracijske opasnosti na strani optuženika, načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., protivno prethodno istaknutim žalbenim navodima, za sada nije povrijeđeno.

 

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 16. studenog 2020.