Broj: Kž 188/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog D. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. ožujka 2018. broj Kv-I-104/2018 (Kzd-3/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. travnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. Š. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 2. i 6., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11, kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te protiv optuženog I. D., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 129. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. Š. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Š. po braniteljici M. B., odvjetnici iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 3. ZKP/08 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači na način da se „odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora“ ili da se istražni zatvor zamijeni drugom blažom mjerom.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. Š. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koje se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnost njegove zamjene blažim mjerama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se pobijano rješenje nedostatno obrazlaže, kao i da je izostalo određeno i potpuno izložiti činjenice, odnosno da je prvostupanjski sud propustio postupiti u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08, čime žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 žalitelj vidi i u tome što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da je posljednje rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv optuženog D. Š., potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2018. broj II Kž- 43/2018-4, a kojim je zapravo odbijena kao neosnovana žalba optuženog I. D. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 11. siječnja 2018. broj Kv-468/2017 (Kzd-3/2017), kojim je protiv optuženog I. D. produljena primjena mjera opreza. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o očitoj pogrešci prvostupanjskog suda koja nema karakter povrede na koju pokušava ukazati žalitelj.

Naime, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Pritom je neosnovano pozivanje žalitelja na rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2016. broj 12-II-Kv-Us-48/16-2 jer se isto odnosi na raniji stadij postupka, tj. istragu.

Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da su kaznena djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv u ovom postupku počinjena dok se nalazio u bijegu s izdržavanja kazne u Zatvoru u S., a koju činjenicu je pravilno doveo u vezu s načinom i okolnostima počinjenja, kao i težinom kaznenih djela koja se u ovom postupku inkriminiraju optuženiku, ali i s činjenicom da optuženik, osim državljanstva Republike Hrvatske, ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine te je pravilno zaključio da sve te okolnosti u svojoj ukupnosti i značaju predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njegovog bijega, u cilju izbjegavanja kaznenog progona te opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 pravilno utemeljio na činjenici optuženikove višekratne osuđivanosti i to većinom na kazne zatvora pa je tako u razdoblju od 2003. do 2016. osuđen u čak deset navrata, uglavnom zbog kaznenih djela protiv imovine, među ostalim, i zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12.), dakle, djela istovrsnog onomu koje mu se, pored ostalih, u ovom kaznenom postupku inkriminira. Nadalje je prvostupanjski sud imao u vidu da je optuženik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u jednom danu počinio čak tri kaznena djela, način i okolnosti počinjenja kojih ukazuju na visok stupanj optuženikove kriminalne volje i bešćutnosti, kao i činjenicu da su djela počinjena za vrijeme optuženikova bijega s izdržavanja kazne zatvora po drugoj pravomoćnoj osudi. Sve navedeno u svojoj ukupnosti, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ukazuje na neusklađenost optuženikovog ranijeg života sa zakonom, kao i da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja.

Budući da je prvostupanjski sud na strani optuženika pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri argumentirao postojanje, kako osobitih okolnosti koje upućuju na realno i razborito predvidivu opasnost od njegovog bijega, tako i onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik, boravkom na slobodi, ponoviti kazneno djelo, to su neosnovani žalbeni navodi da te činjenice nisu pravilno i potpuno utvrđene. Iz istih je razloga neprihvatljiva tvrdnja optuženika da se takvim zaključcima suda narušava optuženikovo jamstvo nedužnosti. Stoga, i prema ocjeni ovog suda, utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada pretežu nad optuženikovim pravom na slobodu.

Žalitelj ujedno smatra da je produljenjem mjere istražnog zatvora protiv optuženika, s obzirom na do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti. Prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08 o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. Š. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Ista se svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08 pa u konkretnom slučaju nije počinjena ni povreda odredbe čl. 4. ZKP/08 na koju upire žalitelj.

Slijedom izloženog, a budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2018.