Poslovni broj 18 Povrv.123/2020-43

REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari tužitelja
G. D., P. D. …, D., OIB: …, kojeg zastupa
punomoćnica M. D., zaposlenica tužitelja protiv tuženika N. R. iz
D., P. …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. S.-
R., odvjetnica iz D., I. P. …, radi isplate, nakon održane i
zaključene javne glavne rasprave 7. listopada 2020. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i
zamjenika punomoćnika tuženika, 13. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz
D., V. … poslovni broj Ovrv…. od 20. rujna 2013. i odbija tužbeni
zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 2.606,40
kuna sa zateznim kamatama i u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti
tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kuna sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.934,37 kuna.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 175,00 kuna.

Obrazloženje

Ovrhovoditelj, sada tužitelj je 11. rujna 2013. podnio prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu
od 11.793,94 kuna na ime koristi od upotrebe stana u vlasništvu tužitelja bez valjanog
pravnog temelja i troškova ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kuna, sve sa zateznim
kamatama.

Javni bilježnik N. M. iz D., V. … je 20. rujna 2013. donio
rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv…. kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos 11.793,94
kuna sa zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u iznosu od 487,50 kuna.

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, dalje u

2 Poslovni broj 18 Povrv.123/2020-43

tekstu: OZ) i članka 287. stavka 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni
broj Povrv.621/13-2 od 18. travnja 2017., stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je
pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u
povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredom članka 451. stavak 3. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

U prigovoru od 2. listopada 2013. i tijekom postupka tuženik ne osporava osnovu niti
visinu tužbenog zahtjeva, međutim, smatra kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što
se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje za koje mu je obećan otpis duga. Tvrdi da je dio
dugovanja podmirio, a u odnosu na preostali dio ističe prigovor zastare potraživanja.

Na ročištu održanom 28. rujna 2017. punomoćnica tužitelja je izjavila da tužitelj
povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na zastarjelo potraživanje tako da sada potražuje
preostalih 2.606,40 kuna, a tuženik suglasio s djelomičnim povlačenjem.

Presudom poslovni broj Povrv.621/13-25 od 16. listopada 2017. održan je na snazi
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D.,
V. … poslovni broj Ovrv…. od 20. rujna 2013. u dijelu kojim se nalaže
tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 2.606,40 kuna sa zateznim kamatama
koje teku 13. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja iznosi 12 % godišnje
(točka I. izreke), ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se odnosi na
zatezne kamate koje teku na iznos od 2.606,40 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate te u
dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 487,50
kuna sa zateznim kamatama (točka II. izreke), zatim u točki III. naloženo tuženiku platiti
tužitelju zatezne kamate na iznos od 2.606,40 kuna od 1. kolovoza 2015. do isplate prema
stopi koja do 31. prosinca 2015. iznosi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja

2016. 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. 7,88 % godišnje, od 1.
siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. 7,68% godišnje, a od 1. srpnja 2017. nadalje 7,41 %
godišnje, u točki IV. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a rješenjem
sadržanim u presudi ukinut platni nalog u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos
od 9.187,54 kuna sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužba utvrđena povučenom.

Točka II. izreke presude poslovni broj Povrv.621/13-25 od 16. listopada 2017. i
rješenje kojim je tužba utvrđena povučenom, sadržano u presudi, postali su pravomoćni 25.
listopada 2017. U preostalom dijelu (točka I., III. i IV. izreke) presuda je ukinuta i u tom
dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, nakon čega je u skladu s
odredbom članka 377. stavka 1. ZPP-a održana glavna rasprava na kojoj su stranke ustrajale u
svojim navodima iznesenim u ranijem tijeku postupka.

Tijekom postupka sud je pregledao obračun kamata od 27. kolovoza 2013. (list 6-7
spisa), financijsko stanje objekta od 27. kolovoza 2013. (list 8-15 spisa), potvrde o uplati (list
44-52 spisa), rješenje Klasa: UP/I-371-01/16-01/05 od 18. studenog 2016. (list 56 spisa),
izračun Klasa: 371-01/00-01/85 od 27. veljače 2001. (list 57 spisa), financijsko stanje objekta
od 24. veljače 2014. (list 58-60 spisa) i ispis prometa od 27. rujna 2017. (list 61-68 spisa). U
Postupajući u skladu s odredbom članka 299. stavka 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir pregled
prometa tužitelja koji je predan na ročištu od 7. listopada 2020.

Odredbom članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,

3 Poslovni broj 18 Povrv.123/2020-43

38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je da nepošteni posjednik tuđe
stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj
nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da
ih nije zanemario, s time da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. zastarijeva u roku od tri
godine od dana kad mu je stvar predana.

Međutim, odredba članka 165. stavka 1. ZV-a primjenjuje se isključivo u slučaju ako
vlasnik ili osoba koju taj odredi zahtijeva predaju stvari dok se u slučaju kada stvar nije
moguće vratiti ili kada vraćanje nije gospodarski opravdano ima primijeniti odredba članka

1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, dalje u tekstu: ZOO).

Kako se u konkretnom slučaju radi o nepotrošnoj stvari koju je moguće vratiti
odnosno predati u posjed tužitelju, a iz podataka u spisu ne proizlazi da je tužitelj zatražio
predaju u posjed predmetnog stana (članak 161. stavak 1. ZV-a), sud smatra (tako i prema
stavu iznesenom u drugostupanjskim odlukama u istovrsnim predmetima (primjerice odluka
poslovni broj Gž.1583/2019-2 od 11. studenog 2019.) u kojima se ukazuje na stav Vrhovnog
suda Republike Hrvatske iz, primjerice, odluke poslovni broj Rev.1981/2017-3 od 15. svibnja

2019.) da tužitelju ne pripada pravo zahtijevati koristi koje je tuženik imao za vrijeme
posjedovanja nekretnine.

Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki I. izreke.

O troškovima postupka odluka je donesena na temelju odredbe članka 154. stavka 1.
ZPP-a i članka 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da je u ranijem tijeku postupka tužitelj zbog
zastare tužbu djelomično povukao dok je u preostalom dijelu platni nalog ukinut i tužbeni
zahtjev odbijen kao neosnovan.

Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka na ročištu od 28. rujna 2017., i to
ukupan iznos od 750,00 kuna uvećano za PDV od 25% u iznosu od 187,50 kuna za zastupanje
na ročištu od 21. lipnja 2017., za zastupanje na ročištu od 28. rujna 2017. i za sastav podneska
od 11. kolovoza 2017., zatim u žalbi podnesenoj 23. listopada 2017., i to trošak sastava žalbe
u iznosu od 937,50 kuna, PDV od 25% u iznosu od 234,37 kuna i trošak sudske pristojbe za
žalbu u iznosu od 375,00 kuna te na ročištu od 7. listopada 2020. trošak zastupanja na tom
ročištu u iznosu od 500,00 kuna i PDV u iznosu od 125,00 kuna.

Sud je, imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 11.793,94 kuna za radnje
poduzete do 28. rujna 2017., a nakon toga 2.606,40 kuna, priznao troškove zatražene na
ročištu od 28. rujna 2017. s PDV-om u ukupnom iznosu od 937,50 kuna budući da su
zatraženi u skladu s Tbr. 9. t. 1. i t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu: OT) i Tbr. 8 t. 3. OT-a
u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a i u skladu s Tbr. 42. OT-a, imajući u vidu odredbu članka 2. stavka

1. ZPP-a, zatim trošak sastava žalbe s PDV-om u ukupnom iznosu od 1.171,87 kuna i trošak
zastupanja na ročištu od 7. listopada 2020. s PDV-om u ukupnom iznosu od 625,00 kuna, koji
su zatraženi u skladu s Tbr. 10. t. 1. OT-a i Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a i u
skladu s Tbr. 42 OT-a.

U skladu s Tar. br. 3. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, dalje u tekstu:
ZSP) priznat je i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kuna budući da je tužitelj

4 Poslovni broj 18 Povrv.123/2020-43

pristojbu za žalbu obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. ZSP-a u vezi s člankom 4.
točka 1. ZSP-a.

Stoga je naloženo tužitelju, u roku propisanom člankom 328. stavkom 2. ZPP-a,
naknaditi tuženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.934,37 kuna dok je u
preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan, sve kako je navedeno u točki II. i III.
izreke).

U Dubrovniku 13. studenog 2020.

Sutkinja

Lana Stanić Bulum, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana računajući od dana održavanja
ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za
objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno
obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem
ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5.,

6., 8., 9., 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

1. G. D., P. D. …, D.

2. odvjetnica B. S.-R., I. P. …, D.