Poslovni broj: 57 Pž-3921/2018-8

1

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-3921/2018-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.d. R., U. 1, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik G. J. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., V. J. 33, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i partneri, Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2016 od 15. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2016 od 15. svibnja 2018. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu je odbio tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji pod poslovnim brojem Ovr-4107/15 od 7. srpnja 2015. (točka I. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 259.350,00 kn (točka II. izreke) i odbio tuženikov zahtjev radi nadoknade troškova postupka u iznosu od 10.625,00 kn (točka III. izreke).

U obrazloženju presude sud, u bitnome, navodi da tužitelj zahtijeva proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se provodi u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-4107/2015 na nekretnini u vlasništvu tužitelja temeljem ovršne isprave, Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziranog 18. srpnja 2007. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je 18. srpnja 2007. tuženik s društvom Finvest corp d.d. zaključio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i uknjižio svoje pravo zaloga u zemljišnim knjigama 19. srpnja 2007. Nakon toga, 18. kolovoza 2014., pravo vlasništva na spornoj nekretnini do tada upisano u korist Finvest corp d.d. uknjiženo je u korist tužielja. Neovisno o tme što je 3. ožujka 2015. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad društvom F. corp d.d., tuženik nema položaj razlučnog vjerovnika u tom postupku, jer je sporna nekretnina vlasništvo tužitelja, a ne   dužnika predstečajne nagodbe. Imajući u vidu odredbu čl. 297. i čl. 300. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“' broj 81/15-pročišćeni tekst; dalje: ZV) sud je utvrdio da tuženik ima pravo namirenja tražbine iz vrijednosti založene nekretnine bez obzira tko je upisani vlasnik nekretnine jer je tužitelj stekao pravo vlasništva, nakon što je nekretnina već bila opterećena založnim pravom. S obzirom na postojanje upisanog založenog prava na nekretnini u vlasništvu tužitelja, predstečajna nagodba koja se vodila nad F. corp d.d. kao dužnikom nema učinak na tražbinu tuženika jer tuženik nije imao zakonsku obvezu tražbinu po Ugovoru o zajmu prijaviti u postupku predstečajne nagodbe nad društvom F. corp d.d. sukladno odredbi čl. 66. st. 14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN). S obzirom na to da u postupku nije utvrđeno osnovanost razloga nedopuštenosti ovrhe tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je odbijen. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP).

Protiv presude je žalbu podnio tužitelj navodeći, u bitnome, da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno utvrdio da je tužitelj nastao podjelom društva F. corp d.d. već su društva F. R. d.o.o i H. N. d.o.o. osnovani podjelom F. corp d.d. slijedom čega jedino ta društva mogu biti odgovorna za obveze F. corp d.d. prema tuženiku. Tužitelj nije u ugovornom odnosu s tuženikom ni kao jamac niti kao solidarni dužnik. Zbog navedenog sud je zauzeo pogrešno pravno stajalište da predstečajna nagodba sklopljena nad društvom F. corp d.d. ne utječe na tuženikovo pravo naplate prema tom društvu iz vrijednosti založene nekretnine. S obzirom na to da je u postupku nesporno utvrđeno da je tuženik povukao svoju prijavu tražbine u postupku predstečajne nagodbe nad F. d.d. on u odnosu na spornu tražbinu nije razlučni vjerovnik. Tužitelj nema pravo pokretanja i vođenja ovršnog postupka jer je ta zabrana propisna odredbom čl. 70. st. 2. ZFPPN-a. Tuženik je zbog propusta u prijavi tražbine u predstečajnom postupku izgubio pravo namirivati se s osnove ugovora o zajmu prema Finvest corp d.d. posljedično čemu je i izgubio je i pravo namirivati tražbinu iz vrijednosti predmeta založnog prava. Zbog navedenog smatra da je tuženikova tražbina prema društvu Finvestcorp i založno pravo na nekretnini prestalo u cijelosti. Zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 108.062,50 kn.

Tuženik nije odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

 

Presuda je ispitana, po čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i osnovana na zakonu.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi na Općinskog suda u Rijeci zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; dalje: OZ). Na pokretanje ove parnice je tužitelj kao ovršenik u tom postupku upućen sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a, nakon što je podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi iz navedenih razloga.

 

Iz podataka u spisu proizlazi da odlučne činjenice među strankama nisu sporne.

Naime, nije sporno da je tuženik 18. srpnja 2007. s društvom F. corp d.d. zaključio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i uknjižio svoje pravo zaloga u zemljišnim knjigama 19. srpnja 2007. Isto tako, nije sporno da je 18. kolovoza 2014., tužitelj uknjižio svoje pravo vlasništva na spornoj nekretnini koje je do tada bilo upisano u korist F. corp d.d. kao i da je nakon toga, 3. ožujka 2015. nad F. d.d otvoren postupak predstečajne nagodbe. Tuženik je prijavio tražbinu s osnove sklopljenog Ugovora o zajmu na način da je obavijestio nagodbeno vijeće o postojanju razlučnog prava bez odricanja upisanog založnog prava na nekretnini i u konačnici tu prijavu povukao nakon što je utvrđeno da on nema položaj razlučnog vjerovnika s obzirom se predmetna nekretnina nalazi u vlasništvu treće osobe, tužitelja, a ne dužnika predstečajne nagodbe, F. corp d.d. Zato je tuženik, 19. lipnja 2015. podnio prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji je 7. srpnja 2015. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4107/15.

Tužitelj je tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo razlog nedopuštenosti ovrhe koje je ranije istaknuo i u žalbi protiv rješenja o ovrsi i tvrdi da nije u nikakvom ugovornom odnosu s tuženikom niti je u odnosu na njega preuzeo bilo kakva prava i obveze jer nije ugovorna strana Ugovor o zajmu. Upravo zbog otvorenog predstečajnog postupka nad F. corp d.d. i činjenice da tuženik u okviru tog postupka nije prijavio svoju tražbinu prema F. corp d.d. smatra da je izgubio pravo pokrenuti i voditi sporni ovršni postupak protiv tuženika.

Žalbenim navodima tužitelj ponavlja sve navode istaknute tijekom prvostupanjskog postupka na okolnost kojih je prvostupanjski sud da jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno utvrdio da su tužiteljevu navodi o nedopuštenosti sporne ovrhe neosnovani.

Imajući u vidu odredbe čl. 297. i čl. 300. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj; 81/15-pročišćeni tekst; dalje: ZV) sud je pravilno utvrdio da tuženik ima pravo namirenja tražbine iz vrijednosti založene nekretnine bez obzira tko je upisani vlasnik nekretnine jer je tužitelj stekao pravo vlasništva, nakon što je nekretnina već bila opterećena založnim pravom.

Pogrešno je žaliteljevo pravno shvaćanje prema kojem činjenica što on nije u ugovornom odnosu s tuženikom utječe na tuženikov status založnog vjerovnika, jer činjenica što se nakon tuženikovog stjecanja založnog prava promijenio vlasnik nekretnine ni na koji ne utječe na tuženikov status založnog vjerovnika. Tužitelj kao založni vjerovnik ima sukladno odredi čl. 83. OZ-a, zatražit ovrhu protiv novog vlasnika, dakle tužitelja., što je tuženik i učinio.

Pri tome, žalbeni navod na okolnost pravilnosti utvrđenja koji pravnih subjekta su sudjelovali u statusnim promjena podjele društva uopće nisu odlučni za ispitivanje pravilnosti pobijane presude pored nesporne činjenice da je tužitelj stekao vlasništvo na nekretnini nakon što je tuženik u zemljišnim knjigama upisao založno pravo.

 

Neosnovani su žalbeni navodi kojim žalitelj smatra da je tuženik izgubio status založnog vjerovnika zbog propusta u prijavi tražbine u predstečajnom postupku nad F. corp d.d. s osnove Ugovora o zajmu, jer predstečajni postupak nad tim društvom kao dužnikom nema učinak na tražbinu tuženika niti je stoga tuženik bio dužan predmetnu tražbinu po Ugovoru o zajmu prijaviti u postupku predstečajne nagodbe.

Imajući u vidu odredbu čl. 52. st. 3. OZ-a, kojim je propisano da se parnica može pokrenuti samo zbog razloga zbog kojeg je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave predmet ovog parničnog postupka ne mogu biti oni žalbeni razlozi koje tužitelj nije istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

Nadalje, iz spisa proizlazi da tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakav dokaz kojim bi potkrijepio dopuštenu činjeničnu osnovu da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv novog vlasnika nekretnine pa je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, pravilnom primjenom odredbe čl. 50 st. 1. t. 7. i 8. OZ-a, ocijenio predmetni tužbeni zahtjev neosnovanim.

Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita.

Zato je, primjenom odredaba čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 13. studenoga 2020.

Predsjednica vijeća

Ružica Omazić