REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU O-3636/2016

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirandi Pelaić-Morić, kao sucu
pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. L. M. pok. A.
rođ. I., O.:…, rođene …. godine, a umrle … godine, izvanraspravno, dana 13. studenog 2020. godine

r i j e š i o j e

I. Prekida se ostavinski postupak.

II. Upućuju se M. M., O.:…, iz K. S.,
kćerka ostaviteljice, zastupana po punomoćniku D. B., odvj. u
K. S., N. M., O.:…, iz S.,
unuka ostaviteljice, koja je ujedno i zz mal. M. M.,
O.:…, praunuk ostaviteljice, zastupani po punomoćniku D. B.,
odvj. u K. S. i P. M., O.:… iz
S., praunuk ostaviteljice, da u roku od 30 dana po
pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv I. M.,
O.:…, iz K. S., sin ostaviteljice, zastupan po
punomoćniku T. L., odvj. u S., radi utvrđenja da se odreknuće od
nasljedstva zakonske nasljednice M. M., a kojeg se odrekla u svoje ime i
ime svojih potomaka, ne odnosi na oporučno nasljeđivanje, odnosno da oporučni
nasljednici nisu isključeni iz nasljedstva koje im je oporukom ostavljeno.

III. Prekid ostavinskog postupka trajat će do pravomoćnog okončanja spora.

IV. Ukoliko gore navedeni nasljednici ne pokrenu parnicu u određenom roku,
sud će nastaviti postupak, te će ukoliko do završetka ostavinskog postupka stranke ne
podnesu dokaz da su pokrenuli parnicu, dovršiti ostavinski postupak bez obzira na
zahtjev u pogledu kojeg su upućeni u parnicu.

Obrazloženje

Općinski sud u Splitu je javnom bilježniku T. P. povjerio vođenje ostavinskog postupka u ovoj pravnoj stvari.

Tijekom postupka kod javnog bilježnika utvrđeni su nasljednici prvog
nasljednog reda i to sin ostaviteljice I. M. i kći M. M..

2 O-3636/2016

Među nasljednicima nije bilo sporno da se imovina sastoji od nekretnina položenih u K.O. L..

Također, tijekom postupka je utvrđeno da su ostaviteljica i njezina kći M.
M. dana 8. ožujka 1997. godine zaključile U. o odreci od nasljednih prava,
kojim se zakonska nasljednica odrekla nasljedstva u svoje ime i ime svojih potomaka.
Citirani ugovor ovjeren je od strane suca pred Općinskim sudom u Trogiru pod br.
1R-33/97 dana 12. ožujka 1997. godine.

Također, tijekom postupka pred javnim bilježnikom utvrđeno je da je
ostaviteljica sačinila dvije vlastoručne oporuke u kojoj je naznačena 2006. godina bez
navođenja dana i mjeseca, kada su oporuke sastavljene. Navedene oporuke proglašene
su na zapisniku kod javnog bilježnika. Pred javnim bilježnikom nasljednica M.
M. nije se očitovala na oporuke ostaviteljice, niti o valjanosti istih, te je samo
navela da ostaje pri Ugovoru o odreci od nasljedstva od 12. ožujka 1997. godine.
Nasljednik I. M. izjavio je da ne priznaje oporuke kao istinite i pravno
valjane, obzirom da iste ne mogu proizvoditi pravne učinke uvažavajući činjenicu da
je nasljednica M. M. zaključila ugovor o odreci od nasljednih prava u svoje
ime i ime svojih potomaka. Ujedno se prihvatio nasljedstva koje ga pripada temeljem
zakona.

Citiranim oporukama ostaviteljica je raspolagala na način da je određeni dio
imovine, koji predstavlja ostavinu, ostavila svojoj unuci N. M. i svojim
praunucima M. M. i P. M..

Slijedom gornjih utvrđenja, javni bilježnik je ovom sudu vratio predmetni spis,
kojeg je sud zaprimio 12. siječnja 2017. godine, radi donošenja rješenja o prekidu
postupka.

Na ročištu održanom kod ovog suda dana 8. ožujka 2017. godine nasljednica
M. M. je izjavila da priznaje vlastoručne oporuke ostaviteljice kao istinite i
pravno valjane, dok je oporučna nasljednica N. M., unuka ostaviteljice, u svoje
ime i kao majka i zz mal. M. M. i tada mal. P. M., izjavila da se
prihvaća nasljedstva koje ih pripada temeljem oporuke ostaviteljice iz 2006. godine.

Na istom ročištu pun. I. M. je izjavio kako je bespredmetno
priznavanje oporuka od strane M. M. i N. M. iz razloga što spisu
prileži U. o odreci od nasljednih prava kojim se M. M. odrekla
nasljedstva, u svoje ime i u ime svojih potomaka, te da oporuke ostaviteljice ne mogu
proizvoditi pravne učinke.

S druge, pak strane pun. M. M. i N. M. je naveo da je točno
da bi odricanjem od nasljedstva nasljednici bili uskraćeni da nasljeđuju ostaviteljicu,
kao zakonski nasljednici ili da potražuju eventualno nužni dio, ali da navedenim
ugovorom nisu isključeni iz nasljedstva koje im je oporukom ostavila ostaviteljica.

Pun. nasljednika I. M. je istaknuo da odreka od nasljedstva vrijedi
za sve varijante nasljeđivanja, bilo da se radi o zakonskom ili oporučnom
nasljeđivanju, te je dodatno svojim podneskom od 14. rujna 2017. godine istaknuo da

3 O-3636/2016

bez obzira na naprijed navedeno nasljednik I. M. osporava i valjanost
proglašenih oporuka, jer da iste nisu pravno valjane.

Pregledom Ugovora o odreci od nasljednih prava kojih se zakonska
nasljednica M. M. dana 8. ožujka 2017. godine odrekla nasljedstva u svoji
ime i ime svojih potomaka, a koji ugovor je uredno ovjeren pred Općinskim sudom u
Trogiru, sud je utvrdio da je navedena nasljednica pozivom na odredbu čl. 140.
Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78 i 56/00) kao potomak samostalno
raspolagala svojim pravima, te se sporazumno s pretkom odrekla nasljedstva koje bi
joj pripalo nakon njegove smrti.

Odricanje, sukladno odredbi čl. 140. st. 5. Zakona o nasljeđivanju, vrijedi i za
potomke onog koji se odrekao, ako sporazumom o odricanju ili naknadnim
sporazumom nije što drugo određeno.

Pregledom citiranog Ugovora o odricanju od nasljedstva, koji prileži spisu, sud
je utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za njegovu valjanost, što
uostalom ni nasljednica M. M. nije sporila, ali je tek pred ovim sudom
izjavila da priznaje vlastoručne oporuke ostaviteljice.

Nakon ovakvog činjeničnog stanja i nakon datih nasljedničkih izjava kako
zakonskih tako i oporučnih nasljednika, sudu nije bilo sporno da predmetni postupak
treba prekinuti, ali se tada postavilo pitanje koga od nasljednika uputiti u parnicu.

Iako je zakonski nasljednik I. M. osporavao valjanost proglašenih
oporuka, ovaj sud je bio stava da u parnicu treba uputiti one nasljednike čije pravo
smatra manje vjerojatnim, a to su upravo nasljednici navedeni u izreci rješenja pod
toč. II., a sve iz razloga što sud drži da je Ugovor o odricanju, koje je nasljednica
M. M. zaključila sa svojom prednicom i majkom L. M. dana

8. ožujka 1997. godine, istinit i pravno valjan, sve iz razloga jer su ispunjene sve
zakonske pretpostavke za njegovu valjanost, kako je to regularno odredbom čl. 140.
Zakona o nasljeđivanju.

Kako navedena odredba Zakona o nasljeđivanju ne razgraničava zakonsko od
oporučnog nasljeđivanja već je regulirano da se potomak može "odreći nasljedstva
koje bi mu pripalo poslije njegove smrti", to je ovaj sud stava da odreka od
nasljedstva vrijedi kako za zakonsko, tako i za oporučno nasljeđivanje.

Slijedom gornjih utvrđenja, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pozivom na odredbu čl. 222. i 225. Zakona o nasljeđivanju.

U Splitu, dana 13. studenog 2020. godine

SUDAC

Miranda Pelaić-Morić v.r.

4 O-3636/2016

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe
nadležnom županijskom sud u roku od 15 dana, od dana primitka pisanog otpravka
istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, za nadležni županijski sud, u dovoljnom
broju primjeraka.