- 1 -              Poslovni broj: Usž-2150/20-2

 

Poslovni broj: Usž-2150/20-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. J. iz Z., zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J., V. & H. j. t. d., Z., protiv tuženika P. v. d. o. o., K., radi prigovora na postupanje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-22/2020-4 od 11. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-22/2020-4 od 11. ožujka 2020.

II. Tužba se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Upravnog suda u Rijeci odbačena je tužba tužitelja na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).              Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. U žalbi u bitnom navodi da je nezakonito stajalište prvostupanjskog suda prema kojem u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora. Ističe da je podnio tužbu na temelju članka 3. ZUS-a, odnosno tražio je poništenje pojedinačne odluke tuženika kojom je odlučeno o pravima i obvezama tuženika te protiv koje nije dopušten redovit pravni lijek. Smatra da pretpostavke za vođenje upravnog spora postoje jer se pobijanim rješenjem tuženika izravno odlučuje o pravima i obvezama tužitelja tako što je odbijen njegov prigovor odnosno potvrđena nametnuta obveza plaćanja računa i postupanje tuženika o oduzimanju priključka vode. Smatra da je postupio sukladno člancima 157. i 158. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) nakon čega je pokrenuo upravni spor. Smatra da postupak radi smetanja posjeda koji je tužitelj pokrenuo pred redovnim sudom nije u vezi s ovim upravnim sporom. Naime, zaštita posjeda pruža se bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, te bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na postupanje.

              Žalba je osnovana.

              Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, koja se primjenjuje sukladno odredbi članka 67. stavka 3. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

              Ispitujući osporavanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je rješenjem prvostupanjskog suda povrijeđen zakon.

              Prvostupanjski sud odbacio je kao nedopuštenu tužbu podnesenu protiv tuženika radi ocjene zakonitosti postupanja tuženika i poništavanja odluke tuženika, KLASA: 363-01/19-17/29, URBROJ: 2142-03/22-19-4 od 2. prosinca 2019. kojom se odbija prigovor tužitelja i potvrđuje odgovor stručnih službi.

              Tužitelj tvrdi da tuženik nije postupio sukladno članku 56. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 2. prosinca 2011. prema kojem je tuženik bio dužan pisanim putem obavijestiti tužitelja ako uoči znatnije povećanje potrošnje vode od uobičajene s time da je obustavom usluge isporuke vode kao javne usluge, iako tužitelj plaća nesporne račune, tuženik postupio protivno članku 27. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 14/19.).

              Međutim, ovaj Sud nalazi kako u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji koju predviđa odredba članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

              Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tuženiku podnio prigovor iz članka 10. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: Zakon o zaštiti potrošača) radi nezakonitog postupanja tuženika. Po primitku odgovora tuženika, tužitelj je u smislu članka 25.a Zakona o zaštiti potrošača podnio tuženiku reklamaciju sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o zaštiti potrošača.

Člankom 25.a stavcima 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da povjerenstvo iz stavka 1. istog članka Zakona mora pisano odgovoriti potrošaču na zaprimljene reklamacije u roku od 30 dana od dana zaprimanja reklamacije te u vezi s prigovorom odnosno reklamacijom potrošač može pokrenuti sudski ili izvansudski postupak tek nakon što je iscrpio pravni put iz stavka 1. ovoga članka ili postupak utvrđen zakonom kojim se uređuje opći upravni postupak u odnosu na zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga.

Dakle, prema navedenim odredbama Zakona o zaštiti potrošača potrošač ima mogućnost odabrati hoće li zaštitu svojih prava ostvarivati sudskim ili izvansudskim putem pod propisanim uvjetima ili u postupku kojim se uređuje opći upravni postupak u odnosu na zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga.

Iz tužbe proizlazi da je tužitelj odabrao pravnu zaštitu od postupanja pružatelja javnih usluga uređenu člancima 157. i 158. ZUP-a.

Člankom 157. stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da ako korisnik javnih usluga smatra da su postupanjem pružatelja javnih usluga povrijeđena njegova prava ili pravni interesi, može izjaviti i prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa tijelu nadležnom za provedbu nadzora nad obavljanjem tih javnih usluga.

Stoga, budući da iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj izjavio prigovor tijelu iz članka 157. stavka 2. ZUP-a, to je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju bio dužan odbaciti tužbu na temelju članka 30. stavka 1. točke 3. ZUS-a kojim je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redoviti pravni lijek.

              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 67. stavka 3. ZUS-a u vezi s člankom 30. stavkom 1. točkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja, dok se odluka o troškovima upravnog spora temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je upravna stvar u konačnici za tužitelja nepovoljno riješena.

 

U Zagrebu 13. studenoga 2020.

 

    Predsjednica vijeća             

Marina Kosović Marković, v.r.