Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 96/2019-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 96/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 30. svibnja 2018. broj Kzd-31/2015 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. srpnja 2019. broj Kžzd-27/2018-7, u sjednici održanoj 13. studenog 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog A. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zadru od 30. svibnja 2018. broj Kzd-31/2015 preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. srpnja 2019. broj Kžzd-27/2018-7, proglašen je krivim A. P. zbog počinjenja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

Protiv te pravomoćne presude osuđeni A. P. je po braniteljima, odvjetniku A. K. i odvjetniku B. G., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći da ga podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.). Predlaže ,,ukinuti prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Zadru i drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, te predmet vratiti na ponovni postupak“.

 

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 14. kolovoza 2019. broj KR-I-DO-148/2019 podnijelo odgovor s izraženim mišljenjem da je podneseni zahtjev neosnovan.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđeni A. P. bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. u zahtjevu obrazlaže gotovo identičnim razlozima kojima je u žalbi obrazlagao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

Međutim, ti razlozi svode se na osuđenikovo osporavanje potpunosti i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odlučne činjenice je li osuđenik s oštećenicom spolno općio te je li znao da oštećenica nije navršila 15 godina života.

 

Također, iz sadržaja zahtjeva je razvidno da osuđenik smatra da je ,,sud propustio cijeniti prigovor okrivljenika da je oštećenica stara najmanje 16 godina, zbog čega se nalazio u zabludi o biću kaznenog djela“, dakle, tvrdi da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, čime posredno upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP/08., jer smatra da je sud na temelju onog činjeničnog stanja koje bi po stajalištu podnositelja zahtjeva proizlazilo iz provedenih dokaza – a ne na temelju onih činjenica koje je sud utvrdio – trebao donijeti drugačiju odluku o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti.

 

Međutim, postojanje povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP/08. ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci prvostupanjske presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni osuđenika, proizlaze iz provedenih dokaza.

 

Dakle, svi ovi osuđenikovi navodi u suštini se svode na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije osnova zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek, kako to proizlazi iz odredaba članka 517. ZKP/08., može podnijeti.

 

Slijedom navedenog, zahtjev osuđenika je trebalo kao neosnovan odbiti pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. studenog 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu