- 1 -              III Kr 12/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 12/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog N. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 2. listopada 2018. broj K-304/17-21 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2019. broj Kž-107/2019-3, u sjednici održanoj 13. studenog 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog N. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 2. listopada 2018. broj K-304/17-21 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2019. N. M. osuđen je zbog produljenog kaznenog djela pomaganja u teškoj krađi iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci.

 

Protiv te presude osuđeni N. M. je po branitelju, odvjetniku T. A., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, bez preciziranja zakonskih osnova u smislu članka 517. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) kao niti navođenja konkretnog prijedloga, osim da se u smislu članka 518. stavka 5. ZKP/08. donese rješenje o odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 9. siječnja 2020. broj KR-I-DO-106/2019 podnijelo odgovor s izraženim mišljenjem da je podneseni zahtjev neosnovan.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđeni N. M. u zahtjevu ističe da je presudom Općinskog suda u Varaždinu od 2. listopada 2018. broj K-304/17-21 osuđen za produljeno kazneno djelo teške krađe te da je protiv te presude podnio žalbu, pored ostalog, zbog povrede kaznenog zakona i to u pitanju postojanja okolnosti koje isključuju kazneni progon s obzirom na to da je već za isto produljeno kazneno djelo proglašen krivim presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 12. prosinca 2016. broj K-587/16. Naime, prema mišljenju osuđenika, u presudi Općinskog suda u Varaždinu radi se o naknadno otkrivenim kaznenim djelima iz serije, slijedom čega mu se nije smjelo posebno suditi za ta kaznena djela jer su ista već obuhvaćena navedenom presudom Općinskog suda u Bjelovaru.

 

Odlučujući o istaknutim žalbenim prigovorima Županijski je sud u Zagrebu iste otklonio, uz obrazloženje da iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo i probaciju, Odjela za kaznene evidencije, od 6. veljače 2017. proizlazi da N. M. nije pravomoćno osuđen od strane Općinskog suda u Bjelovaru.

 

Osuđenik smatra da je takvo utvrđenje drugostupanjskog suda pogrešno s obzirom na to da postoji presuda Općinskog suda u Bjelovaru koja je svojstvo pravomoćnosti stekla 10. veljače 2017. slijedom čega predmetni zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude smatra osnovanim zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika. Tako iznesenim tvrdnjama osuđenik zapravo upire na povredu kaznenog zakona iz 469. točke 3. ZKP/08. jer da se radi o presuđenoj stvari, sve u smislu članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

Međutim, iako osuđenik s pravom tvrdi da mu se ne može ponovno suditi za kaznena djela počinjena iz serije, čak niti ako su naknadno otkrivena, podnositelj zahtjeva istovremeno predviđa da je u takvim situacijama obvezno kumulativno ispunjenje uvjeta da je djelo produljeno s osnova jedinstva vremena, mjesta, načina izvršenja i počiniteljeve namjere, a to ovdje nije slučaj.

 

Naime, presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 12. prosinca 2016. broj K-587/16 (list 176), koja je u spis dostavljena kao prilog zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, osuđenik je proglašen krivim zbog više radnji počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. na način da je u vremenu od 6./7. listopada 2016. vršio provale u K. i D. C. s ciljem protupravnog prisvajanja tuđih pokretnih stvari što je ocijenjeno kao produljena kriminalna aktivnost. Ta presuda postala je pravomoćna 10. veljače 2017.

 

Međutim, ovdje pobijanom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu osuđenik je proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela teške krađe počinjenog dana 4./5. listopada 2016. u M. i T. B.

 

Navedeno ukazuje da se, usprkos tome što između kriminalne aktivnosti za koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru i kriminalne aktivnosti za koju ovdje odgovara postoje određeni sjedinjujući elementi, ne radi se o jednoj produljenoj kriminalnoj aktivnosti u smislu članka 52. KZ/11. Naime, između navedenih produljenih kaznenih djela postoji veća prostorna dislociranost poduzetih kriminalnih radnji pa čak i na području dvije županije, slijedom čega se radi o realnom stjecaju dva produljena kaznena djela.

 

Prema tome, budući da se očito ne radi se o istom djelu zbog kojeg bi ranija osuda predstavljala okolnost koja isključuje kazneni progon, ne može se ni raditi o presuđenoj stvari, kako to neosnovano smatra podnositelj zahtjeva.

 

Pored navedenog, treba naglasiti da, budući da je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi osuđenika, na temelju izvršenog uvida u izvadak iz kaznene evidencije od 6. veljače 2017. (list 74), u obrazloženju drugostupanjske odluke ocijenio, iako pogrešno, naprijed istaknute žalbene prigovore osuđenika, ne radi se o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku u smislu članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., jer bi navedena povreda bila ostvarena samo ako je mogla utjecati na presudu, a to ovdje nije slučaj.

 

Slijedom izloženog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, u smislu članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.