- 1 -              II Kž 470/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 470/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 29. listopada 2020. broj Kv I-365/2020-6 (Kov-25/2020) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D. B.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. B., zbog dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., kaznenog djela prouzročenja stečaja iz članka 249. stavka 1. točke 4. i stavaka 3. i 6. KZ/11. te dva kaznena djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima (,,Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 118/03., 146/08., 137/09., 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13. i 110/15.), pod točkom 1. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je, pod točkom 2. izreke, u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. kolovoza 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. B. po branitelju, odvjetniku I. P., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, okrivljeni D. B. u žalbi tvrdi da je ,,došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 468. stavak 3. ZKP/08, jer obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama“.

 

Nasuprot takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora, za takvu svoju odluku, u svim njezinim segmentima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja. Stoga pobijanim rješenjem nije ostvarena citirana bitna postupovna povreda, kako se to neosnovano tvrdi žalbom.

 

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio naprijed naznačena kaznena djela, kao temeljnog uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz u dosadašnjem tijeku postupka izvedenih dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji, a sadržaj kojih dokaza je ukratko i iznesen u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

Potom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da dosadašnja kaznena osuđivanost okrivljenog D. B. predstavlja onu osobitu okolnost koja ukazuje da kod okrivljenika postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, okrivljeni D. B. je u razdoblju od 2003. do 2018. višekratno osuđivan poglavito zbog kaznenih djela s elementima nasilja (prijetnja, nasilničko ponašanje) te kaznenih djela protiv imovine (krađa, teška krađa, prijevara uništenje ili oštećenje tuđe stvari, razbojništvo), ali i zbog drugih kaznenih djela (zlouporaba opojnih droga), pri čemu su mu čak u 15 navrata izricane kazne zatvora. Izneseno, uz činjenicu da je okrivljenik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u višegodišnjem razdoblju počinio čak devet kaznenih djela, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuje, ne samo na zaključak da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela na koju dosadašnje osude nisu utjecale da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već i na jasan zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje i sasvim dostatno obrazlaže da značaj i kvaliteta naprijed iznesenih okolnosti ukazuju da će se u konkretnoj situaciji jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao najstrožom mjerom osiguranja prisutnosti okrivljenika, s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti žalbom istaknutim mjerama opreza jer se u konkretnoj situaciji ne radi o dostatnoj garanciji za prevenciju od ponavljanja djela.

 

Žalbeni navodi okrivljenika kojima se, nastojeći umanjiti značaj dosadašnje osuđivanosti, ističe da se ne radi o istim ili istovrsnim kaznenim djelima već o djelima koja nemaju ,,gospodarski“ karakter i nemaju nikakve veze s obavljanjem trgovačke djelatnosti, kao i žalbene tvrdnje okrivljenika da od inkriminiranog perioda nije osnovao nikakvo novo društvo, obrt ili obavljao bilo kakvu gospodarsku djelatnost, nemaju značaja na pravilnost pobijanog rješenja.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.