Broj: Kž-195/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. V., zbog kaznenog dijela iz čl. 154 st. 2 u svezi st. 1 toč. 1 i 3 te čl. 153 st. 1 i čl. 152 st. 1 Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) , odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 12. veljače 2018. godine broj K 27/17, u sjednici održanoj 2. svibnja 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. V. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, presudom od 12. veljače 2018. godine broj K 27/17 proglasio je krivim opt. V. V. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode silovanjem iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. i 3. i u svezi čl. 153. st. 1. u svezi čl. 152. st. 1. KZ/11 i na temelju čl. 154. st. 2. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. kolovoza 2017. godine pa nadalje.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) žrtva D. V. se sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Na temelju čl. 161. st. 3. ZKP/08 optuženiku i žrtvi D. V. se vraćaju predmeti navedeni u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08 te troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja kao i nagrade i nužnih izdataka postavljene punomoćnice žrtve.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik je po branitelju F. Š. odvjetniku iz V. podnio žalbu i dopunu žalbe, žaleći se iz svih žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Po istom branitelju optuženik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Iako u žalbi i dopuni žalbe optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, samo u žalbi navodi da u pobijanoj presudi "postoje proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danim tijekom postupka i samih tih isprava i dokaza međutim, navedeno proturječje ne konkretizira.

Pozivanjem na provedena vještačenja i ono što je njima utvrđeno odnosno nije utvrđeno optuženik u stvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako ispitivanjem pobijane presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije utvrđeno da bi bila počinjena postupovna povreda na koju ukazuje optuženik, žalba u tom dijelu nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476 st. 1 toč. 1 ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od bitnijih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upire na provedena vještačenja kojima nisu utvrđeni tragovi koji bi teretili optuženika kao počinitelja inkriminiranog kaznenog dijela. Ukazuje da biološkim vještačenjem izuzetih briseva od oštećenice nije identificiran DNA profil koji bi potjecao od optuženika, a kontaktnim vještačenjem ruba prozora da nisu utvrđeni tragovi koji bi upućivali na optuženika.

Pri tome optuženik zanemaruje rezultate biološkog vještačenja kojim je na ekstraktima noktiju lijeve i desne ruke žrtve identificiran DNA profil koji se u potpunosti podudara s DNA profilom optuženika. U tragovima krvi izuzetih s kratkih hlača žrtve također je identificiran DNA profil optuženika, kao i u tragu krvi s izuzete majice žrtve, na temelju kojih dokaza prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je kritične zgode između optuženika i žrtve postojao fizički kontakt.

Na taj način je potvrđen iskaz oštećenice koja je vrlo detaljno i uvjerljivo opisala cijeli događaj, a posebno okolnosti i činjenice na temelju kojih je prepoznala optuženika kao osobu počinitelja djela.

Iskazala je da je, iako počinitelj bio maskiran, u jednom trenutku, kada je kroz prozor ušao tračak svjetlosti, shvatila da se radi o optuženiku. Osim toga, prepoznala ga je po boji glasa, nikotinskom zadahu, mirisu tijela, a kada je skinuo majicu znala je da se radi o optuženiku, a prepoznala ga je i po prstima kada je ostao bez rukavice jer je grizao nokte.

S obzirom da je s njim živjela 15 godina osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice kao vjerodostojan i istinit, tim prije što je potvrđen drugim provedenih dokazima koje optuženik u žalbi i dopuni žalbe u potpunosti zanemaruje.

Oštećenica je vrlo detaljno opisala na koji način je izudarana, sve s ciljem da ju se prisili na spolni odnošaj i s njim izjednačene spolne radnje, što je sve potvrđeno medicinskom dokumentacijom za oštećenicu.

Na temelju te dokumentacije utvrđeno je da je oštećenica zadobila prijelom nosne kosti bez pomaka, natučenje lica i glave, krvne podljeve i otok regije oka desno, krvni podljev sluznice desnog oka te natučenje i ogrebotine vrata, prsnog koša i gornjih ekstremiteta. Iz ginekološkog nalaza utvrđeni su kontuzijski biljezi na spolovilu te blaga oteklina lijeve labije.

Iskaz oštećenice, u kojem je navela da je ugrizla počinitelja za spolovilo u trenutku kada joj ga je stavio u usta, potvrđen je medicinskom dokumentacijom za optuženika, te foto-dokumentacijom iz koje proizlazi da je na spolovilu optuženika utvrđen niz hematoma i više ekskorijacija kože i sitnih točkastih promjena dakle, upravo promijene koje ukazuju na način ozljeđivanja o kojem je govorila žrtva.

Očevidom na licu mjesta pronađena je potrgana odjeća oštećenice o kojoj je govorila da ju je potrgao počinitelj, a da je to bio upravo optuženik rekla je i svjedoku J. H. kod koje je dotrčala gola, tražeći pomoć.

Svjedok J. H. je iskazala da je žrtva bila gola, krvava, u šoku, da ju je sve boljelo i stalno je ponavljala da joj je to učinio muž govoreći da ju je tukao, vezao i silovao.

Svjedokinja žrtvu tada nije poznavala i sud nije imao bilo kakav razlog da ne prihvati njezin iskaz kao istinit kojim je potvrdila navode oštećenice.

Navedeni događaj je kod žrtve uzrokovao posttraumatski stresni poremećaj zbog čega se liječila na odjelu psihijatrije u Županijskoj bolnici Č..

Osim toga, nije sporno i da se optuženika tereti za još jedno, istovrsno kazneno djelo počinjeno u odnosu na oštećenicu, što ne osporava niti sam optuženik.

Sve navedeno u cijelosti potvrđuje iskaz oštećenice čija uvjerljivost nije s uspjehom osporena dopunom žalbe u kojoj se mogućnost dugotrajnosti i ustrajnosti nanošenja ozljeda kroz kratki vremenski period o kojem govori dopuna žalbe, po stavu žalitelja ukazuje nemogućim.

S obzirom na uvjerljivost iskaza oštećenice pokrijepljenog materijalnim i personalnim dokazima nije bilo osnova za provođenje njezinog psihologijsko - psihijatrijskog vještačenja jer ništa nije ukazivalo da bi bila sklona konfabuliranju, kao niti vještačenje optuženika budući nije bilo naznaka da bi je njegova ubrojivost, tempore criminis, bila upitna, niti je na to ukazivao u obrani, već je naprotiv negirao počinjenje djela.

Osnovano je prvostupanjski sud odbio provođenje i sudsko medicinskog vještačenja na mehanizam nastanka povreda oštećenice i optuženika jer nije bilo sporno da su optuženik i oštećenica zadobili povrede, kako su one verificirane u medicinskoj dokumentaciji, a sama oštećenica je vrlo detaljno opisala način na koji su one nanesene, što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

Sporno je u tijeku postupka bilo samo tko je oštećenici te povrede zadao budući je optuženik negirao počinjenje djela što je međutim, prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza oštećenice i materijalnih dokaza, prije svega na temelju biološkog vještačenja.

Osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio niti prijedlog za pribavljanje izlista telefonske komunikacije između optuženika i oštećenice od prethodnog dana, što se sada ponavlja i u žalbi, jer se ne radi o dokazu koji bi doveo do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja.

S obzirom na navedeno činjenično stanje nije niti nepotpuno utvrđeno.

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon u pogledu kvalifikacije djela, što se žalbom niti ne osporava, pa stoga nije osnovana žalba zbog povrede kaznenog zakona koja žalbena osnova se navodi u uvodu žalbe, ali se ne obrazlaže.

Ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476 st. 1 toč. 2 ZKP/08 nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a dao premali značaj otegotnim okolnostima kao i onima pod kojima je djelo počinjeno.

Državni odvjetnik je u pravu da je optuženik iskazao veliku upornost i brutalnost pri počinjenju kaznenog djela silovanja koja uvelike prelazi okvire, odnosno elemente inkriminiranog mu teškog kaznenog dijela protiv spolne slobode, obzirom na vrijeme trajanja samog događaja, mnogobrojne ozljede žrtve, činjenicu da je optuženik uz spolni odnošaj izvršio i više s njim izjednačenih spolnih radnji na posebno, za žrtvu, ponižavajući način.

Sve navedeno je prvostupanjski sud cijenio prilikom odmjeravanja kazne, kao i činjenicu da je optuženik opisanim postupanjem ostvario i dva kalifikatorna elementa inkriminiranog kaznenog djela i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, sve navedene okolnosti, uz utvrđene olakotne okolnosti koje se ponovo apostrofiraju u žalbi optuženika, našle su dovoljno odraza u izrečenoj kazni, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije.

Stoga nisu prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 482 ZKP/08 odlučeno je kao i izreci.

Zagreb, 2. svibnja 2018.