- 1 -              II Kž 463/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 463/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Z., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2020. broj Kov-iz-41/2020 (Kov-47/20), o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog J. Z..

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu u postupku nakon podignute optužnice protiv optuženog J. Z., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., protiv optuženika je na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.– dalje u tekstu ZKP/08.) produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. Z. osobno i po branitelju, odvjetniku D. B., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor određen okrivljeniku, a podredno da pobijano rješenje ukine te ga vrati naslovnom sudu na ponovno odlučivanje ili da istražni zatvor zamijeni s jednom ili više mjera opreza po izboru suda, jer bi se i s njima mogla ostvariti svrha zbog koje je produljen istražni zatvor".

 

S obzirom na to da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Prvenstveno se ističe da je po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog, pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za primjenu istražnog zatvora protiv optuženog J. Z., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

 

Naime, prvostupanjski sud utvrdio je i obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo za koja se tereti, uz što se ističe da je protiv njega u međuvremenu i potvrđena optužnica.

 

Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika s obrazloženjem da je optuženi J. Z. do sada višestruko osuđivan, između ostalog i zbog istovrsnog kaznenog djela - krađe i to na uvjetnu osudu, s time da se tereti da je kazneno djelo iz ovog kaznenog postupka počinio za vrijeme provjeravanja, da je nezaposlen, bez prihoda i imovine, kao i da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je osoba ovisna o opijatima i s elementima poremećaja ličnosti.

 

Navedene okolnosti, i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog predstavljanju one osobite okolnosti koje upućuju na realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika. 

 

Uz sve navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera.

 

S obzirom na težinu kaznenog djela za koje se tereti optuženik, kaznu koja se može očekivati u postupku i potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti.

 

Stoga neosnovano optuženik u žalbi navodi kako se u postupku očekuje da će optuženik, ako mu se dokaže krivnja, biti osuđen za osnovni oblik kaznenog djela za koje se tereti te će mu biti izrečena kazna zatvora u visini zakonskog minimuma ili čak i niža, zbog čega da mu je već povrijeđeno načelo razmjernosti, kao i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i blažim mjerama.

 

U odnosu na žalbene navode optuženika da pobijano rješenje ne sadrži odluku o visini jamstva ističe se da se istražni zatvor, sukladno članku 102. stavku 1. ZKP/08., može zamijeniti jamstvom samo ako je određen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a što ovdje nije slučaj.

 

Kraj svih navedenih okolnosti bez značaja su navodi optuženika o njegovoj trenutačnoj obiteljskoj situaciji.  

 

Iz navedenih razloga, žalba optuženika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. studenog 2020.