REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice I. B. OIB… iz Z, zastupane po punomoćniku T. L., odvjetniku u Z., II-tužitelja B. B. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u Zagrebu, III-tužitelja B. B. iz G. i IV-tužiteljice A. B. iz G., protiv tuženika P. d.o.o. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Ž. & p, odvjetnicima u Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave dana 12. listopada 2020. godine u nazočnosti I-tužiteljice, punomoćnika I-II tužitelja
te punomoćnika tuženika A. R. M., odvjetnika, dana 12. studenog 2020. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku P. d.o.o. OIB:93205471623 iz Z., platiti I-tužiteljici I. B. OIB:… iz Z. na ime naknade nematerijalne štete i materijalne štete s naslova troškova pogreba iznos od 367.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 358.000,00 kuna od 12. studenog 2020. godine do isplate i na - iznos od 9.000,00 kuna od 22. rujna 2003. godine do isplate,

te platiti II-tužitelju B. B. OIB:… iz Z., na ime naknade nematerijalne štete iznos od 330.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2020. godine do isplate, kao i naknaditi I-II tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 111.474,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2020. godine do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 22. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice na ime naknade materijalne štete s
naslova troškova pogreba u iznosu od 9.878,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od 22. rujna 2003. godine do isplate kao neosnovan.

2 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

III. Odbija se dio zahtjeva I-II tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko
dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužba u odnosu na III-tužitelja B. B. i IV-tužiteljicu A. B. i ukidaju se sve provedene radnje u odnosu na III-IV tužitelja.

Obrazloženje

Punomoćnik I-IV tužitelja u tužbi navodi da je pokojni V. B., suprug I-
tužiteljice, otac II-tužitelja te sin III-IV tužitelja, bio radnik kod tuženika na radnom mjestu
stolara, a dana 18. rujna 2003. godine dobio je nalog od tuženika da izvrši rezanje betonske
ploče na obiteljskoj kući J. P. u Z., kojom prilikom je smrtno stradao, jer je betonska ploča iznenada pukla, zarotirala se i usmrtila ga. S obzirom da je pokojni V. B. smrtno stradao prilikom izvođenja predmetnih radova za koje nije bio kvalificiran, a te radove je obavljao na temelju naloga nadređene osobe tuženika pomoću stroja za rezanje betona, rezačice s dijamantnom reznom pilom, koju je uzeo iz kruga postrojenja tuženika, u čemu mu je pomogao djelatnik tuženika S. Č., koji je dovezaotaj stroj vozilom u vlasništvu tuženika na gradilište, kuću J. P., tuženik odgovara za nastanak predmetnog štetnog događaja, a time i za štetu koju trpe tužitelji sukladno odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu, kao i odredbi članka 173., odredbi članka 174. i odredbi članka 176. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima, po načelu objektivne odgovornosti. Nastavno tijekom postupka punomoćnik I-IV tužitelja je napomenuo da su u međuvremenu preminuli III-tužitelj i IV-tužitelj, roditelji pokojnog V. B. te je predložio u odnosu na iste prekinuti ovaj parnični postupak, jer sukladno odredbi članka 204. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima potraživanje na ime naknade nematerijalne štete ne prelazi na nasljednike, s time da je ujedno naglasio da je I-tužiteljici, supruzi pokojnog V. B. , koja je snosila sve troškove pogreba, u što se ubrajaju troškovi nabave grobnice, izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika, troškovi lijesa i križa, troškovi crnine, vijenaca i cvijeća, troškovi pogrebne glazbe, troškovi svećenika te troškovi karmine, tuženik na ime tih pogrebnih troškova isplatio iznos od 35.000,00 kuna. Slijedom navedenog punomoćnik I-II tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom sukladno kriterijima za visinu naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine zatražio za I- tužiteljicu na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti bliske osobe iznos od 330.000,00 kuna i na ime naknade materijalne štete s naslova troškova pogreba iznos od 81.878,00 kuna, odnosno za troškove nabave grobnice iznos od 28.600,00 kuna, za troškove pogrebne opreme (lijes, križ i dr.) iznos od 5.128,00 kuna, za troškove karmina iznos od 13.700,00 kuna, za troškove crnine iznos od 2.000,00 kuna, za troškove vijenaca i cvijeća iznos od 2.600,00 kuna, za troškove pogrebne glazbe iznos od 1.550,00 kuna, za troškove svećenika iznos od 300,00 kuna i za troškove izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika iznos od 28.000,00 kuna, a kada se tog iznosa odbije iznos od 35.000,00 kuna, koji je tuženik na ime pogrebnih troškova već isplatio I-tužiteljici, dolazi se do preostalog iznosa od 46.878,00 kuna, pa se za I-tužiteljicu na ime naknade nematerijalne štete i materijalne štete potražuje iznos od 376.878,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 358.000,00 kuna od dana presuđenja do isplate i na iznos od 18.878,00

3 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

kuna od 22. rujna 2003. godine do isplate, dok je za II-tužitelja zatražio na ime naknade
nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti bliske osobe iznos od 330.000,00
kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate uz naknadu
troškova I-II tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući prigovor pogrešne pasivne
legitimacije, jer pokojni V. B., iako je bio djelatnik tuženika, nije nastradao
obavljajući posao po nalogu tuženika. Naprotiv tuženik nikada nije niti usmeno, a niti
pismeno sklopio bilo kakav posao s J. P., pa prema tome nije dao nalog
pokojnom V. b., koji je bio zaposlen na mjestu pomoćnog stolara, da izvrši
rezanje betonske ploče na obiteljskoj kući J. P., a osim toga navedenog dana,
prema obračunu sati za mjesec rujan 2003. godine pokojni V. B. nije bio evidentiran
da je bio na poslu. Nastavno tijekom postupka punomoćnik tuženika je napomenuo da je
pravomoćnom presudom kaznenog suda M. S., za koju se tvrdi da je pokojnom
V. B. dala nalog za obavljanje poslova na kući J. P., oslobođena
optužbe da je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čanka 271. stavka 4. u vezi s
člankom 266. stavka 2. KZ-a te je ujedno naglasio da dijamantna rezna pila nije stroj i sama
po sebi se ne može koristiti bez stroja, nego se montira na tzv. rezačicu, zaseban stroj, a stroj
koji je nađen na licu mjesta i s kojim je radio pokojni V. B. nije stroj tuženika, nego
je taj stroj pokojni V. B. uzeo iz trgovačkog društva S. d.o.o. Dakle pokojni
V. B. na dan štetnog događaja je radio „na svoju ruku“, „u fušu“, izvan radnog
vremena i očito u dogovoru s J. P., što znači da tuženik, koji nije dao nalog
pokojnom V. B. za obavljanje bilo kakvih poslova na spornom objektu, nije znao,
a niti je onda morao navedene posljedice spriječiti i otkloniti, pa temeljem odredbe članka

177. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ne snosi nikakvu odgovornost kao imatelj dijela
stroja, dijamantne rezne pile. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je prvenstveno
predložio odbaciti tužbu, jer tražbina u ovom predmetu sukladno odredbama Zakona o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne predstavlja prioritetnu tražbinu, podredno
odbiti tužbeni zahtjev I-II tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.
Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku vjenčanog lista (list
7 spisa), u presliku rodnog lista (list 8 spisa), u presliku izvatka iz matice rođenih (list 9
spisa), u presliku smrtnog lista (list 10 spisa), u presliku izjave J. P. od 25.
rujna 2003. godine (list 11 spisa), u presliku uplatnica (list 12-13 spisa), u presliku računa
restorana „S.“ br. 26/03 od 22. rujna 2003. godine (list 14 spisa), u presliku računa
poduzeća za pogrebne usluge P. d.o.o br. 154/2003 od 19. rujna 2003. godine (list 15
spisa), u presliku potvrde K. K. od 27. veljače 2004. godine (list 16 spisa), u
presliku potvrde od 26. rujna 2003. godine (list 17 spisa), u presliku prijave o prestanku
osiguranja (list 18 spisa), u presliku odluke o prestanku ugovora o radu od 02. listopada 2003.
godine (list 19 spisa), u presliku odjave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (list 20
spisa), u presliku ugovora o radu (list 26-27 spisa), u presliku obračuna sati za mjesec rujan

2003. (list 28-31 spisa), u presliku police osiguranja broj 050006179 (list 32 i 87 spisa), u
presliku zahtjeva ODO poslovni broj K-DO-807/03 od 14. siječnja 2005. godine (list 56-58
spisa), u presliku zapisnika o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, Sektora kriminalističke
policije, Odjela kriminalističke tehnike broj:511-9-15/1-4175/03 od 18. rujna 2003. godine
(list 59-61 spisa), u presliku izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list
62 spisa), u presliku izdatnice od 18. rujna 2003. godine (list 63 i 89 spisa), u presliku
posebnog izvješća od 06. svibnja 2004. godine (list 64 spisa), u presliku dopisa RH, Državnog
inspektorata Klasa:115-01/04-01/64, Urbroj:556-16-03/10-04-02 od 19. svibnja 2004. godine
(list 65 spisa), u iskaz svjedoka I. P. (list 81 spisa), u iskaz svjedoka J. P. (list 81-82 spisa), u iskaz svjedoka S. Ć. (list 82 spisa), u iskaz
svjedoka Ž. B. (list 83 spisa), u iskaz svjedoka S. Ž. (list 83 spisa), u iskaz
svjedoka M. Č. (list 83 spisa), u iskaz svjedoka A. G. (list 83-84 spisa), u
iskaz svjedokinje M. S. (list 84 spisa), u presliku sporazuma o izvansudskoj
nagodbi (list 88 spisa), u presliku presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-

4 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

357/09 od 20. svibnja 2010. godine (list 105-106 spisa), u presliku potvrde MUP-a, PU
zagrebačke, PP Zagreb broj:511-19-30/3-K-2859/2003 od 09. siječnja 2012. godine (list 110-
111 spisa), u presliku zapisnika o ispitivanju svjedoka M. Č. (list 124 spisa), u presliku
zapisnika o ispitivanju svjedoka V. P. poslovni broj KIO-36/05 od 09. ožujka 2005.
godine (list 125-126 spisa), u presliku izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od 18. rujna

2003. godine (list 127 spisa), u iskaz svjedokinje I. K. (list 136-137 spisa), u
presliku smrtnog lista III-tužitelja (list 170 spisa), u presudu poslovni broj Pn-4787/10 od 29.
studenog 2013. godine (list 171-184 spisa), u presliku presude Županijskog suda u Zagrebu
poslovni broj Gžn-175/15 od 14. travnja 2015. godine (list 185-188 spisa), u presliku smrtnog
lista IV-tužiteljice (list 217 spisa), u iskaz svjedoka V. P. (list 223 spisa), u iskaz I-
tužiteljice (list 243 spisa) te u spis poslovni broj Pn-4787/10.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj
ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata
cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev I-II
tužitelja djelomično osnovan.

Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja u
kojem je smrtno stradao V. B., suprug I-tužiteljice i otac II-tužitelja, kao i činjenica
da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog stolara. Isto tako je nesporna
činjenica da je navedenog dana pokojni V. B. rezao betonsku ploču na kući, točnije
na garaži J. P. pomoću stroja, rezačice na kojoj je bila dijamantna rezna pila,
koju dijamantnu reznu pilu je uzeo iz postrojenja tuženika, a nesporna je i činjenica da je
pravomoćnom kaznenom presudom M. S. oslobođena optužbe da je počinila
kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čanka 271. stavka 4. u vezi s člankom 266. stavka 2.
KZ-a, što je razvidno iz preslike presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-
357/09 od 20. svibnja 2010. godine (list 105-106 spisa). Nastavno nesporna je činjenica da je
tuženik prije podnošenja tužbe platio I-tužiteljici na ime pogrebnih troškova iznos od

35.000,00 kuna. Naprotiv sporna je pasivna legitimacija, kao i odgovornost za nastanak
predmetnog štetnog događaja, jer je punomoćnik tuženika tijekom postupka isticao da tuženik
nije dao nalog pokojnom V. B. da obavi radove na kući, odnosno na garaži J. P., a ujedno dijamantna rezna pila, koju je pokojni V. B. uzeo iz
skladišta tuženika, nije stroj, ne može se koristiti bez stroja, nego se montira na tzv. rezačicu,
zaseban stroj, koji je pokojni V. B. uzeo iz trgovačkog društva S. d.o.o., a ne od
tuženika, s time da je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

Imajući na umu da su tijekom postupka preminuli III-tužitelj i IV-tužiteljica, roditelji
pokojnog V. B., odnosno III-tužitelj je preminuo dana 29. ožujka 2016. godine
(list 170 spisa), a IV-tužiteljica je preminula dana 07. kolovoza 2019. godine (list 217 spisa),
treba naglasiti da je odredbom članka 204. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu
ZOO-a) propisano da potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo
ako je utvrđeno pravomoćnom odlukom, a u konkretnom slučaju utuženo potraživanje
naknade nematerijalne štete III-tužitelja i IV-tužiteljice nije utvrđeno pravomoćnom odlukom,
što znači da to potraživanje ne može prelaziti na nasljednike, jer se radi o strogo osobnom
pravu. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 83. stavka 5. ZPP-a sud je odbacio
tužbu u odnosu na III-tužitelja i IV-tužiteljicu i ukinuo sve provedene radnje u postupku u
odnosu na III-tužitelja i IV-tužiteljicu te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U odnosu na spornu pasivnu legitimaciju, kao i spornu odgovornost za nastanak
predmetnog štetnog događaja u kojem je smrtno stradao pokojni V. B., sud je
utvrdio slijedeće. Uvidom u presliku izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta
događaja (list 62 spisa), kao i presliku zapisnika o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, Sektora
kriminalističke policije, Odjela kriminalističke tehnike broj:511-9-15/1-4175/03 od 18. rujna

2003. godine (list 59-61 spisa) sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio na način da je

5 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

pokojni V. B. rezao betonsku stropnu ploču na garaži u vlasništvu J. P., a u jednom trenutku izrezani dio ploče je počeo padati, zaokrenuo se i pao na
V. B., koji je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo na mjestu događaja, s time da
je do dolaska ekipe za očevid tijelo pomicao, izvučeno je ispod betonske ploče i pregledano
od strane HMP-a, koje činjenice su, što se tiče dinamike nastanka predmetnog štetnog
događaja, među strankama nesporne.

Iskazu svjedoka J. P. (list 81-82 spisa) sud je poklonio povjerenje, jer
je logično i životno uvjerljivo opisao ne samo nastanak predmetnog štetnog događaja, čiji je
očevidac, već i dogovor oko izvođenja radova na njegovoj kući, u pitanju je „rezanje deke“ na
njegovoj garaži. Naime svjedok, koji je radio u trgovačkom društvu S. d.o.o. 40 godina,
istaknuo je da se dogovorio sa S. Ž. da mu se obave navedeni radovi te ga je S.
Ž. za „izvođenje tih radova“ uputio na M. S., zaposlenicu tuženika, koja mu je
na dan predmetnog štetnog događaja u telefonskom razgovoru rekla da će taj dan doći V. B., zaposlenik tuženika, kako bi „obavio radove“ koji su mu potrebni. Kada je tog jutra
oko 10,00 sati došao V. B. donio je sa sobom u svom autu ručni cirkular koji nije
morao rezati, zbog čega je otišao u „firmu“ po drugi „rezač“, vratio se brzo sa S. Ć., također zaposlenikom tuženika, koji je u svom autu imao taj „rezač“ i pomogao je
V. B. podići „stroj na deku“, nakon čega je otišao, a V. B.je nastavio
raditi, „rezati deku“, no „šajba“ nije odgovarala, pa je V. B. otišao po drugu
„šajbu“, s time da je prethodno nekog zvao, ne zna koga, a kada se oko 12,00 sati vratio
montirao je tu novu „šajbu“ na stroj, rezačicu i nastavio rezanje sve do trenutka nesreće
„negdje iza 17,00 sati“, kada je komad ploče počeo padati, zarotirao se i poklopio V. B. te je na licu mjesta preminuo. Navedeni iskaz svjedoka sudu je logičan i obrazložen,
tim više što je suglasan i iskazu svjedoka S. Ć. (list 82 spisa), vozača tuženika, koji
„dostavnim vozilom vozi hranu iz tvrtke S. na radilišta tvrtke P.“, a koji je napomenuo
da je tog dana „između 11,00 i 12,00 sati sreo na porti ispred trgovačkog društva S. d.o.o.“
pokojnog V. B., koji ga je zamolio da odveze „rezačicu do J. P., a
rezačica je bila u krugu tvrtke S.“, ne zna tko je njezin vlasnik, zajedno su utovarili tu
„rezačicu u dostavno vozilo“, pokojni V. B.je išao svojim autom, a kada su došli do
J. P., kojeg inače poznaje „jer je radio u tvrtki S.“, podigli su taj stroj na
deku, nakon čega je svjedok otišao, nisu razgovarali niti o tome koji posao V. B.
treba obaviti kod J. P., a niti tko ga je poslao. Iako trgovačko društvo S.
d.o.o. i tuženik, kako je to napomenuo i svjedok J. P. „nemaju isto sjedište, jer se
tvrtka S. nalazi na R. a P. u istoj ulici ali na kraju“, treba napomenuti da iz
iskaza svjedokinje I.K. (list 136-137 spisa), tada zaposlene na porti trgovačkog
društva S. d.o.o., proizlazi da su „radnici tvrtke P.t i S. kolali vamo tamo, postojala je
suradnja između te dvije tvrtke“, „radnici su kolali amo tamo jedni drugima, što je trebalo u
S. radili su radnici P. i obratno“, „pomagali su si“, pa je tim više razumljivo da je na
dan štetnog događaja svjedok S. Ć., vozač tuženika, koji „dostavnim vozilom vozi
hranu iz tvrtke S. na radilišta tvrtke P.“, na porti trgovačkog društva S. d.o.o. sreo
pokojnog V. B., koji ga je zamolio da odveze „rezačicu“ do J. P..
Naprotiv iskazu svjedoka S. Ž. (list 83 spisa) da mu kao glavnom inženjeru
tuženika nije poznato po čijem nalog je pokojni V. B. obavljao navedene poslove
kod J. P., kojeg poznaje 10-tak godina, jer je „radio u tvrtki S.“, nego ga je
J. P. otprilike mjesec dana ranije „samo pitao da li mu može posuditi rezačicu“,
na što mu je odgovorio da ne može, nakon čega više s njim nije razgovarao, sud nije poklonio
povjerenje, jer je nelogičan. Isto tako i iskazu svjedokinje M. S., rukovoditeljice
gradilišta kod tuženika (list 84 spisa), koja je u bitnom istaknula da nikada s J. P., kojeg poznaje „jer je radio u tvrtki koja je u blizini tvrtke tuženika“, u pitanju je
trgovačko društvo S. d.o.o., nije razgovarala o građevinskim radovima na njegovoj kući, a
niti je o tome razgovarala s pokojnim V. B., niti mu je davala bilo kakve
naloge, već ju je J. P. u nekoliko navrata prije štetnog događaja telefonskim
putem samo pitao da li „ima stroj za rezanje betona, na što mu je rekla da ima takav stroj i da

6 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

je na servisu", sud nije poklonio povjerenje, jer je također nelogičan. Iako je pravomoćnom
kaznenom presudom (list 105-106 spisa) M. S. oslobođena optužbe da je počinila
kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čanka 271. stavka 4. u vezi s člankom 266. stavka 2.
KZ-a, treba naglasiti da je sud u parničnom postupku sukladno odredbi članka 12. stavka 3.
ZPP-a vezan samo za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava
krivim za kazneno djelo, a ne dakle i za oslobađajuću presudu, što je posljedica činjenice da je
građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, a osim toga u kaznenom
pravu vrijedi i načelo in dubio pro reo. Bez obzira što su svjedok S. Ž. i svjedokinja
M. S. osporavajući postojanje bilo kakvog dogovora s J. P.
vezanim uz izvođenje radova „rezanja deke“ na njegovoj garaži, predmetni štetni događaj
pokušavali prikazati na način da je pokojni V. B. samoinicijativno, dapače „u fušu“
radio kod J. P., nelogično je i nadasve životno neuvjerljivo da bi pokojni
V. B. ne samo uzeo stroj, „rezačicu“ iz kruga trgovačkog društva S. d.o.o., u čemu
mu je pomogao S. Ć., koji je taj stroj prevezao dostavnim vozilom u vlasništvu
tuženika kod J. P., već mu je ujedno i drugi radnik tuženika, skladištar
A. G. (list 83-84 spisa) dao „dijamantnu reznu pilu“ koja se montira na taj stroj,
„rezačicu“ za što mu je, što je bitno naglasiti, napisao i izdatnicu (list 63 i 89 spisa), a sve to
za vrijeme radnog vremena, jer bi takav potez sasvim sigurno rezultirao određenim
sankcijama, vrlo vjerojatno otkazom ugovora o radu. Naprotiv upravo činjenica da je S.
Ć. dostavnim vozilom u vlasništvu tuženika odvezao stroj, „rezačicu“ iz kruga trgovačkog
društva S. d.o.o. kod J. P., a ujedno je pokojnom V. B.
skladištar tuženika A. G. dao „dijamantnu reznu pilu“, iako niti jedan, a niti drugi,
nisu znali po čijem točno nalogu je pokojni V. B. radio i u krajnjoj liniji što je
konkretno s tim strojem i „dijamatnom reznom pilom“ koja se montira na taj stroj radio na
garaži J. P. i to za vrijeme radnog vremena, niti su o tome razgovarali s
pokojnim V. B. razgovarali, samo potvrđuje stav suda da je pokojni V.
B., koliko god se svjedok S. Ž. i svjedokinja M. S. trudili to prikazati
drugačije, radio po dobivenom usmenom nalogu, što su očito tako, i to opravdano, shvatili i
svjedoci S. Ć. i A. G., zbog čega zapravo niti nije bilo potrebe da znaju čiji
je to točno nalog dobio pokojni V. B.. Isto tako niti činjenica da iz dostavljene
preslike obračuna sati za mjesec rujan 2003. (list 28-31 spisa) proizlazi da na dan štetnog
događaja 18. rujna 2003. godine pokojni V. B. nije bio evidentiran na poslu, ne
znači da je radio „na svoju ruku“, „u fušu“ iz slijedećih razloga. Naime svjedok M. Č.
(list 83 spisa), koji je bio zadužen na poslovima evidencije prisutnosti na poslu, naveo je da
taj dan nije vidio pokojnog V. B., niti mu se taj dan javio, dok je naprotiv svjedok
S. Ć., tog dana, za vrijeme radnog vremena, točnije „između 11,00 i 12,00 sati sreo na
porti ispred trgovačkog društva S. d.o.o.“ pokojnog V. B. te mu je pomogao
dostavnim vozilom u vlasništvu tuženika prevesti stroj, „rezačicu“ kod J. P., a
isto tako je pokojnom V. B. skladištar tuženika A. G. dao izdatnicu za
„dijamantnu reznu pilu“ koja se montira na taj stroj, „rezačicu“, s time da je ujedno i svjedok
Ž. B., koji je radio na porti tuženika (list 83 spisa) naglasio da je taj dan vidio
pokojnog V. B. da je „došao na vrijeme na posao“, a vidio ga je i da „odlazi iz
tvrtke, onda ga je opet vidio da se vraća te da opet dolazi“, s time da mu je drugi put kada je
odlazio rekao da je „pokušao raditi s manjim strojem te da će pokušati sa većim strojem“, ali
mu nije rekao gdje ide raditi i po čijem nalogu. Navedeni iskaz svjedoka Ž. B. je
suglasan i iskazu svjedoka J. P., u dijelu kojim je opisao probleme koje je
pokojni V. B. imao s ručnim cirkularom s kojim je dakle prvo pokušao rezati deku,
zbog čega je i otišao u „firmu“ po drugi stroj, „rezač“,nakon čega se vratio sa S.
Ć., koji je dovezao taj stroj tzv. „rezačicu“, nakon čega je opet otišao, ovaj put po
„dijamantnu reznu pilu“, za što mu je skladištar tuženika A. G. dao izdatnicu.
Konačno i svjedok V. P. (list 223 spisa) je u svom iskazu naveo da je tog dana htio od
pokojnog V. B. posuditi „klamericu za najlon“, pa je otišao kod njega doma, ali
mu je supruga rekla da je na poslu, pa je otišao „u firmu P.“ i na porti su mu rekli da je

7 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

„V. kod susjeda P., da tamo radi“ i tamo je zatekao pokojnog V.
B., to je „u svakom slučaju bilo prije podne“. Bez obzira što je svjedok najprije istaknuo
da je nakon što mu je supruga V. B. rekla da je na poslu, odlazeći od nje čuo je da
kod J. P. radi pila i tamo je onda vidio V. B., dakle nije ga niti išao
tražiti na posao, kada mu se predočio njegov iskaz dan u postupku poslovni broj Pn-4787/10,
u kojem je pravomoćnom presudom u ovom postupku II-tužitelju dosuđena naknada na ime
izgubljenog uzdržavanja zbog smrti oca, V. B. u predmetnom štetnom događaju,
kao i u postupku poslovni broj KIO-36/05 (list 125-126 spisa) u kojem je drugačije iskazivao,
naglasio je da je pogriješio kada je davao iskaz u ovom postupku, jer je prošlo dosta godina te
definitivno ostaje kod iskaza da je otišao „u firmu P.“ i na „porti su mu rekli da je
V. kod P.“. Naprotiv svjedokinja I. P. (list 81 spisa) nije imala
nikakvih saznanja niti o dogovoru svog supruga J. P. oko izvođenja navedenih
radova na rezanju deke na garaži, a niti je očevidac samog štetnog događaja.

Nastavno iskazu I-tužiteljice (list 243 spisa) sud je poklonio povjerenje, jer je
obrazloženo i uvjerljivo u bitnom navela da je tog dana njezin suprug, pokojni V. B.
kao i svako jutro „normalno otišao na posao“, oko podneva došao je V. P. te mu je
rekla da je suprug otišao na posao, a kasnije tog dana saznala je da je suprug poginuo prilikom
rada na kući J. P.. Isto tako sudu je uvjerljiv i logičan dio iskaza I-tužiteljice
da je njezin suprug radio „u fušu“ ali „isključivo izvan radnog vremena i kada je ulovio
vremena“, a radio je „stolarske poslove“, s time da je u firmi radio „sve što je trebalo i što su
mu naložili“, pa sasvim sigurno tog jutra ne bi zbog „fuša“ izostao s posla, jer je jedini radio i
financirao obitelj, a radio je od 7,00 sati do otprilike 17,00 sati, nikada nije došao kući prije
17,00 sati, na poslu je ostajao koliko je trebalo, znalo se događati da dođe kući s posla tek od
19,00 – 20,00 sati. Nastavno logičan je i razumljiv dio iskaza I-tužiteljice da se njoj i II-
tužitelju, sinu, „život preokrenuo kada je on umro, nemaju ni Božića, niti bilo koje drugu
svečanost i svetkovinu, koju ne mogu obilježiti bez njega“, sin je odrastao bez oca, a ona je
ostala bez supruga u dobi od 19 godina. Međutim dio iskaza I-tužiteljice da je snosila sve
troškove pogreba, što uključuje „kupovinu obiteljske grobnice na M., nadgrobni
spomenik, karmine, crninu i sve što je uobičajeno za sprovod“, „ne zna koliko je sve to
koštalo“, sud nije poklonio povjerenje, jer iz dostavljene preslike uplatnica (list 12-13 spisa),
kao i preslike računa br. 154/2003 od 19. rujna 2003. godine (list 15 spisa) proizlazi da je
trošak cvijeća i vijenaca, limene glazbe, frižidera i obavijesti o smrti u V. l. u
ukupnom iznosu od 6.150,00 kuna, kao i trošak lijesa i prijevoza u iznosu od 5.128,00 kuna
naručio i platio R. B., a ne I-tužiteljica.

U ovom postupku nije proveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika
M. Ž., jer nije pristupio na ročište određeno za dan 09. rujna 2020. godine navodeći
kao razlog za to zdravstvene probleme, ali u prilog tih tvrdnji nije dostavio medicinsku
dokumentaciju, a niti je pristupio na ročište određeno i održano dana 12. listopada 2020.
godine. Naime novi punomoćnik tuženika čak niti nije naveo razlog zbog kojeg zakonski
zastupnik tuženika nije pristupio na ročište 12. listopada 2020. godine, nego je samo istaknuo
da je preuzeo zastupanje tuženika na dan održavanja ročišta 12. listopada 2020. godine zbog
čega je i predložio odgodu tog ročišta, koji prijedlog je naprotiv sud odbio kao neosnovan, jer
to niti nije opravdani razlog za odgodom ročišta. Stav je suda da se radi o pokušaju tuženika
da kroz zloupotrebu procesnih ovlaštenja vezanu uz izbor novog punomoćnika, iako čak niti
nije opozvao punomoć ranijem punomoćniku, odugovlači ovaj postupak, koji traje od 2004.
godine

Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je pokojni V. B. navedene
radove „rezanja deke“ na garaži J. P. obavljao na temelju usmenog naloga
poslodavca, tuženika i to upotrebom stroja, tzv. „rezačice“ na koju je montirao „dijamantnu
reznu pilu“, koju mu je izdao skladištar tuženika A. G., s time da je te radove
započeo za vrijeme radnog vremena, dok se štetni događaj dogodio u 17,20 sati, a što rezultira
time da je tuženik sukladno odredbi članka 173. ZOO-a i odredbi članka 174. stavka 1. i
stavka 2. ZOO-a objektivno odgovoran za predmetni štetni događaj, a time i nastalu štetu, s

8 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

obzirom da stroj, tzv. rezačica na koju je montirana „dijamantna rezna pila“, predstavlja
opasnu stvar. Iako je tijekom postupka punomoćnik tuženika osporavao da je tuženik vlasnik
stroja, tzv. rezačice, navodeći da je istu pokojni V. B. uzeo iz kruga trgovačkog
društva S. d.o.o., a ne od tuženika, treba naglasiti slijedeće. Naime ne samo da je
svjedokinja M. S., rukovoditeljica gradilišta kod tuženika, u svom iskazu potvrdila
da je tuženik „imao stroj za rezanje betona“, tzv. rezačicu, već je ujedno na taj stroj pokojni
V. B. montirao „dijamantnu reznu pilu“, koju mu je dao skladištar tuženika A.
G., za što mu je izdao i izdatnicu (list 63 i 89 spisa), sud je utvrdio da je tuženik sukladno
odredbi članka 174. stavka 2. ZOO-a na dan predmetnog štetnog događaja u svakom slučaju
bio imatelj tog stroja, zbog čega i odgovara po načelima objektivne odgovornosti. Iako se
prema odredbi članka 177. stavka 2. ZOO-a imatelj stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže
da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i
čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, sud je stava da je tuženik omogućivši
pokojnom V. B. da se koristi strojem, tzv.„rezačicom“ na koju je montirao
„dijamantnu reznu pilu“, mogao predvidjeti da bi se prilikom rukovanja tim strojem mogla
dogoditi nezgoda, jer je pokojni V. B. bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnog
stolara, a te posljedice je mogao izbjeći samim time da pokojnom V. B.
prvenstveno niti nije dao usmeni nalog da izvrši radove „rezanja deke“ na garaži J.
P. i da mu dakako za izvršenje tih radova nije omogućio korištenje tog stroja.
Naprotiv tuženik, na kojem je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a bio teret dokaza, tijekom
postupka nije dokazao da je do štetnog događaja došlo iz razloga što je pokojni V.
B. bilo na protupravan način uzeo navedeni stroj, tzv. rezačicu i „dijamantnu reznu pilu“,
niti da je šteta nastala isključivo radnjom pokojnog V. B., koju nije mogao
predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, jer upravo suprotno proizlazi iz
provedenih dokaza.

Nastavno u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva I-tužiteljice i II-tužitelja na ime
naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika, sud je
utvrdio da je isti osnovan iz slijedećih razloga. S obzirom da je I-tužiteljica supruga pokojnog
V. B., a II-tužitelj njegov sin, razumljivo je i životno uvjerljivo da I-tužiteljica i
II-tužitelj trpe intenzivne duševne boli zbog smrti V. B., odnosno, kako je to
istaknula I-tužiteljica „život im se preokrenuo kada je on umro, nemaju ni Božića, niti bilo
koje drugu svečanost i svetkovinu, koju ne mogu obilježiti bez njega“, sud je u smislu
odredbe članka 201. stavka 1. ZOO-a u svezi s odredbom članka 200. stavka 1. i stavka 2.
ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a utvrdio da I-tužiteljici i II-tužitelju po ovom obliku
nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od po 330.000,00
kuna. Navedena naknada je u skladu s kriterijima za visinu naknade neimovinske štete
Vrhovnog suda RH donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05.
ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine.

Naprotiv u odnosu na dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice na ime naknade materijalne
štete s naslova troškova pogreba, u što se ubrajaju troškovi nabave grobnice, izrade
nadgrobnog spomenika, troškovi pogreba, troškovi vijenaca i cvijeća, troškovi svećenika,
limene glazbe, karmina, kao i troškovi crnine, sud je utvrdio da je isti djelomično osnovan.
Uvidom u presliku uplatnica (list 12-13 spisa), u pitanju su uplatnice za cvijeće i vijence u
iznosu od 3.600,00 kuna, za limenu glazbu u iznosu od 1.550,00 kuna, za frižider u iznosu od
200,00 kuna i za obavijest o smrti u V. l. u iznosu od 800,00 kuna, sud je utvrdio
da je iste u ukupnom iznosu od 6.150,00 kuna, platio R. B., a ne I-tužiteljica, s time
da je ujedno i iz preslike računa poduzeća za pogrebne usluge P. d.o.o. br. 154/2003 od

19. rujna 2003. godine (list 15 spisa), koji se na trošak lijesa i prijevoza u iznosu od 5.128,00
kuna razvidno da je iste naručio i platio R. B., a ne dakle I-tužiteljica. Naprotiv iz
preslike računa restorana „S.“ br. 26/03 od 22. rujna 2003. godine (list 14 spisa), koji se
odnosi na trošak karmina u iznosu od 13.700,00 kuna, razvidno je da je iste platila I-
tužiteljica, dok iz preslike potvrde K. K. od 27. veljače 2004. godine (list 16
spisa) proizlazi da izrada groba i postavljanje spomenika na groblju M. za građane

9 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

prosječnih imovinskih prilika iznosi 28.000,00 kuna. Nastavno u odnosu na zatraženu
naknadu troškova crnine u iznosu od 2.000,00 kuna, sud je utvrdio da je taj trošak osnovan,
jer se crninom na uobičajeni način izražava pijetet pokojniku, a visina naknade za trošak
crnine ovisi ne samo o godišnjem dobu kada se nesreća dogodila, u pitanju je mjesec rujan

2003. godine, nego i o uobičajenom trajanju korote i s tim u svezi nužnosti da se ta žalobna
odjeća, crnina zamijeni. Isto tako sudu je logično i životno uvjerljivo da je I-tužiteljica snosila
trošak nabave grobnice za supruga na ., koji je iznenada preminuo u dobi od
33 godine, zbog čega se takav izdatak i smatra nužnim, ali nije osnovana zatražena naknada
po toj osnovi u iznosu od 28.600,00 kuna, za koju I-tužiteljica niti nije dostavila nikakav
račun, nego je naprotiv sud utvrdio da je osnovana, primjerena naknada u iznosu od 28.000,00
kuna. Isto tako u odnosu na zatraženu naknadu za izradu i postavljanje nadgrobnog
spomenika, sud je poklonivši povjerenje iskazu I-tužiteljice da je dala izraditi i postaviti
nadgrobni spomenik, jer je to također uobičajeni način izražavanja pijeteta pokojnom
suprugu, koji je iznenada preminuo u dobi od 33 godine, utvrdio da je zatražena naknada po
ovoj osnovi osnovana, tim više što iz preslike potvrde K. K. od 27. veljače 2004.
godine (list 16 spisa) proizlazi da izrada groba i postavljanje spomenika na groblju M.
za građane prosječnih imovinskih prilika iznosi 28.000,00 kuna. Imajući na umu da I-
tužiteljica na ime naknade materijalne štete s naslova troškova pogreba, u što se dakle ubraja
trošak nabave grobnice u iznosu od 28.000,00 kuna, trošak karmina u iznosu od 13.700,00
kuna (list 14 spisa), trošak crnine u iznosu od 2.000,00 kuna, trošak izrade i postavljanja
nadgrobnog spomenika u iznosu od 28.000,00 kuna, kao i trošak svećenika u iznosu od
300,00 kuna, koji je također životno uvjerljivo platila I-tužiteljica, može osnovano potraživati
naknadu u ukupnom iznosu od 72.000,00 kuna, ali ne može osnovano potraživati i naknadu za
troškove pogrebne opreme u iznosu od 5.128,00 kuna, trošak vijenaca i cvijeća u iznosu od

2.600,00 kuna i trošak pogrebne glazbe u iznosu od 1.550,00 kuna, jer je sve te troškove
platio R. B., koji je, što treba napomenuti snosio trošak vijenaca i cvijeća u iznosu
od 3.600,00 kuna, a među strankama je nesporna činjenica da je tuženik platio I-tužiteljici
prije podnošenja tužbe na ime pogrebnih troškova iznos od 35.000,00 kuna, to dakle I-
tužiteljica na ime naknade materijalne štete s naslova troškova pogreba može osnovano
potraživati daljnji iznos od 37.000,00 kuna.

Konačno u odnosu na prijedlog punomoćnika tuženika da se tužba u ovom predmetu
odbaci sukladno odredbi članka 81. stavka 3. Zakona o financijskom poslovanju i
predstečajnoj nagodbi, sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime
rješenjem od 14. veljače 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u
Zagrebu poslovni broj Gž-2392/17 od 11. svibnja 2017. godine, određen je nastavak
postupka, koji je bio prekinut rješenjem od 20. siječnja 2014. godine, jer je nad tuženikom
rješenjem FINE od 02. kolovoza 2013. godine bio otvoren postupak predstečajne nagodbe.
Odredbom članka 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne
novine“ broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 - u daljnjem tekstu ZFPPN-a) propisano je da se
prekinuti postupak nastavlja na prijedlog vjerovnika nakon sklopljene predstečajne nagodbe u
odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene i nakon
izvršnosti rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe, a sukladno odredbi članka 71.
stavka 1. ZFPPN-a pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve
tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako tim zakonom
nije drugačije određeno. Isto tako prema odredbi članka 81. stavka 2. ZFPPN-a nakon
otvaranja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog
postupka protiv tuženika radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja
postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku sukladno odredbi članka 60. stavka 3.
ZFPPN-a nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis
obveza prema vjerovnicima, pa će se sukladno odredbi članka 81. stavka 3. ZFPPN-a u
odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene
predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja predstečajne
nagodbe obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu

10 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

na prijedlog dužnika podnesene nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne
nagodbe. Međutim ne samo da je odredbom članka 71. stavka 2. i stavka 3. ZFPPN-a
propisano da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih
i razlučnih vjerovnika, niti na privilegirane tražbine, a to su prema odredbi članka 3. točke 13.
ZFPPN-a tražbine radnika i prijašnjih radnika nastale do dana otvaranja postupka predstečajne
nagodbe, kao i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili
profesionalne bolesti, već treba naglasiti da je Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i
temeljenih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6&99, 14/02,
13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – u daljnjem tekstu Konvencija), koja je dio unutarnjeg pravnog
poretka RH i prema odredbi članka 141. Ustava RH po snazi je iznad zakona, zajamčeno
pravo pristupa sudu, tzv. postupovno jamstvo. Drugim riječima svaki zahtjev koji se odnosi
na prava i obveze građanskopravne prirode, kao što je i predmetni zahtjev, mora se konačno
riješiti pred zakonom ustanovljenim i nepristranim sudom, a koji pravni stav je izražen u nizu
sudskih odluka, primjerice rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-175/15 od

14. travnja 2015. godine.

Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s
odredbom članka 173. ZOO-a, odredbom članka 174. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom
članka 175. ZOO-a, odredbom članka 177. stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 200. stavka 1. i
stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 201. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 193. stavka 1.
ZOO-a, odredbom članka 185. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a i odredbom članka 186. ZOO-a
sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice na ime naknade nematerijalne
štete i materijalne štete s naslova troškova pogreba u iznosu od 367.000,00 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 358.000,00 kuna od dana presuđenja do
isplate, odnosno tekućom od 12. studenog 2020. godine do isplate (koji iznos se odnosi na
naknadu nematerijalne štete u iznosu od 330.000,00 kuna i dio naknade materijalne štete s
naslova troškova izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika u iznosu od 28.000,00 kuna,
koji trošak I-tužiteljica sasvim sigurno nije imala do dana sprovoda, odnosno do 22. rujna

2003. godine) te na iznos od 9.000,00 kuna (koji se odnosi na razliku troškova pogreba, a nije
podmiren iznosom od 35.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.
rujna 2003. godine do isplate, a usvojio je kao osnovan i tužbeni zahtjev II-tužitelja na ime
naknade nematerijalne štete u iznosu od 330.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od 12. studenog 2020. godine do ispate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio
tužbenog zahtjeva I-tužiteljice na ime naknade materijalne štete s naslova troškova pogreba u
iznosu od 9.878,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. rujna 2003.
godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154.
stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka

164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud I-II tužitelju zastupanim po punomoćniku dosudio
naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 111.474,00 kuna, sukladno vrijednosti
predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uspjehu u sporu, Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška
sastava tužbe od 22. ožujka 2004. godine u iznosu od 7.070,00 kuna (Tbr. 7. točka 1.), troška
sastava podneska od 25. listopada 2004. godine u iznosu od 7.070,00 kuna (Tbr. 8. točka 1.),
troška zastupanja na ročištu 20. travnja 2005. godine u iznosu od 7.070,00 kuna (Tbr. 9. točka

1.), troška zastupanja na ročištu 17. veljače 2006. godine u iznosu od 7.070,00 kuna (Tbr. 9.
točka 1.), troška sastava podneska od 28. veljače 2012. godine u iznosu od 7.070,00 kuna
(Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 16. ožujka 2012. godine u iznosu od 7.070,00
kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 12. listopada 2012. godine u iznosu od

7.070,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 26. rujna 2013. godine u iznosu
od 7.070,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 05. studenog 2013. godine u
iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 8. točka 3.), troška sastava podneska od 12. studenog 2013.
godine u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 8. točka 3.), troška sastava podneska od 08. veljače

2017. godine u iznosu od 7.070,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška

11 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

zastupanja na ročištu 23. siječnja 2018. godine u iznosu od 7.070,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.),
troška zastupanja na ročištu 04. listopada 2019. godine u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 9.
točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. siječnja 2020. godine u iznosu od 5.000,00 kuna
(Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 19. veljače 2020. godine u iznosu od 5.000,00
kuna (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 14. kolovoza 2020. godine u iznosu od

7.070,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška pristupa na ročište 09. rujna

2020. godine u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 12.
listopada 2020.godine u iznosu od 7.070,00 kuna (Tbr. 9. točka 1.) te 10% na ime zastupanja
II-tužitelja u iznosu od 10.134,00 kuna (Tbr. 36. točka 1.). Nadalje, treba napomenuti da je na
dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 30. stavka 2. Ovršnog
zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - u daljnjem tekstu OZ-a)
dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske
presude do isplate, odnosno tekuću od 12. studenog 2020. godine do isplate. Slijedom
navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

Naprotiv zahtjev I-II tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška
sastava podneska od 13. svibnja 2004. godine, podneska od 17. studenog 2004. godine,
podneska od 11. travnja 2005. godine, podneska od 28. travnja 2005. godine, podneska od 16.
svibnja 2005. godine, zatim podneska od 02. ožujka 2006. godine, podneska od 11. siječnja

2012. godine, podneska od 04. travnja 2012. godine, podneska od 10. srpnja 2012. godine,
podneska od 20. veljače 2013. godine, podneska od 06. rujna 2013. godine, podneska od 24.
ožujka 2017. godine, podneska od 22. ožujka 2018. godine i podneska od 04. listopada 2019.
godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim
podnescima punomoćnik I-II tužitelja predlagao zakazivanje ročišta, što je bilo nepotrebno, s
obzirom da sud zakazuje ročišta bez pismenog prijedloga stranaka, ali prema raspoloživim
terminima ili je u bitnom ponovio već ranije iznesene navode, koje je malo dopunio i
elaborirao, odnosno odgovorio je na žalbu tuženika protiv rješenja o nastavku postupka, što je
također bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, s time da je
ujedno podnesak od 04. listopada 2019. godine predan na ročištu 04. listopada 2019. godine,
što rezultira time da I-II tužitelj ne mogu osnovano uz naknadu troška zastupanja na tom
ročištu, što je istima dosuđeno po Tbr. 9. točci 1. i to, što je bitno naglasiti, u zatraženom
iznosu od 5.000,00 kuna, ujedno zatražiti i naknadu troška sastava tog podneska. Isto tako
zahtjev I-II tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 05. studenog 2013. godine i
podneska od 12. studenog 2013. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a
odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 9.270,00 kuna, jer je tim podnescima
punomoćnik I-II tužitelja izvijestio sud da je od MUP-a zatražio uvjerenje o prebivalištu za
predloženog svjedoka, odnosno dostavio uvjerenje o prebivalištu, pa I-II tužitelj mogu
osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka po Tbr. 8. točci 3., dakle kao za
neobrazložene podneske, što isti sadržajno i jesu, a što je I-II tužitelju i dosuđeno. Nastavno
zahtjev I-II tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu 09. rujna 2020. godine sud je
temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od

7.070,00 kuna, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, što rezultira time da I-II
tužitelj mogu osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na to ročište po Tbr. 9. točci 5., što
je I-II tužitelju i dosuđeno. Jednako tako treba naglasiti da je sud rješenjem odbacio tužbu u
odnosu na III-tužitelja i IV-tužiteljicu, jer su tijekom postupka preminuli, a potraživanje
naknade nematerijalne štete III-tužitelja i IV-tužiteljice nije utvrđeno pravomoćnom odlukom,
pa ne prelazi na nasljednike, što ujedno znači da I-II tužitelj niti ne mogu osnovano
potraživati trošak parničnog postupka u odnosu na one radnje poduzete u postupku dok su u
istom sudjelovali III-tužitelj i IV-tužiteljica, kao primjerice zahtijevani trošak povećanja za
zastupanje III-IV tužitelja. Konačno i zahtjev I-II tužitelja za naknadom troška pristupa na
ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a
odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke
obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi
naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a to tim više što intencija zakonodavca kada je

12 Poslovni broj: 63-Pn-1999/17-18.

propisano uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem
e-oglasne ploče suda, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog
postupka, nego upravo suprotno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke
presude.

Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem
odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio
kao neosnovan, jer su I-II tužitelj uspjeli u postupku vezano uz visinu tužbenog zahtjeva u
omjeru od 98,60%, a osim toga su dakako uspjeli i u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, koji
je tuženik tijekom postupka neosnovano osporavao. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod
točkom IV. izreke presude.

Stopa zatezne kamate je za razdoblje od 22. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2007.
godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od

01. siječnja 2008. godine pa nadalje propisana je odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem
tekstu ZOO-a/05) odnosno za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015.
godine stopa zatezne kamate se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za pet postotnih poena. a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do isplate
stopa zatezne kamate se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

U Zagrebu, dana 12. studenog 2020. godine

Sudac: Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
primitka prijepisa, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1.I-II tužitelju po punomoćniku

2.III-IV tužitelju putem oglasne ploče suda

3.Tuženiku po punomoćnicima

Rj:

- presuda i rješenje nepravomoćno - kal. 30 dana

U Zagrebu, dana 12. studenog 2020. godine