Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari tužitelja N. S. iz M., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: , koje zastupaju članovi Uprave D. I. i Ž. K., a njih punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu u Z. G. & p., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2020. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. A., odvjetnika i punomoćnice tuženika D. Č., odvjetnice, 12. studenog 2020. godine,

p r e s u d i o j e

I./ Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB: da tužitelju N. S. iz M., OIB: na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 19.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 11.10.2016. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos s osnova naknade neimovinske štete
preko dosuđenog u točci I./ izreke, odnosno za iznos od 1.500,00 kuna s pripadajućim
kamatama.

III./ Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB: da tužitelju N. S. iz M., OIB: na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplati iznos od 2.200,00 kuna sa zateznom kamatom od 11.10.2016. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos s osnova naknade imovinske štete po
osnovi tuđe pomoći i njege preko dosuđenog u točci III./ izreke, odnosno za iznos od 1.100,00
kuna s pripadajućim kamatama.

V./ Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB: da tužitelju N. S. iz M., OIB: na





2 Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

ime naknade imovinske štete po osnovi troškova putovanja na liječničke preglede i fizikalne
terapije isplati iznos od 520,00 kuna sa zateznom kamatom od 27.4.2017. godine do isplate po
stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku
od 15 dana.

VI./ Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos s osnova naknade imovinske štete po
osnovi troškova putovanja na liječničke preglede i fizikalne terapije preko dosuđenog u točci
V./ izreke, odnosno za iznos od 520,00 kuna s pripadajućim kamatama.

VII./ Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., OIB: da tužitelju N. S. iz M., OIB: naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.300,68 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 12. studenog 2020. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U tužbi tužitelj navodi da je 2.9.2016. u K. došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali L. J., vozač osobnog automobila registarske oznake DU i tužitelj kao vozač motocikla registarske oznake DU1 te da je navedenu prometnu nezgodu uzrokovao vozač osobnog automobila registarskih oznaka DU L. A. na način da je oduzeo prednost tužitelju radi čega je tužitelj prednjim dijelom motocikla udario u bočni dio osobnog automobila kojim je upravljao počinitelj te da je isto vozilo osigurano kod tuženika policom br. . Nadalje navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio u opisanoj prometnoj nezgodi kod tužitelja dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlja. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenog straha i smanjenja opće životne i
radne sposobnosti. Također, navodi da je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i
njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, imovinsku štetu po osnovi troškova
putovanja na liječničke preglede i fizikalne terapije te imovinsku štetu po osnovi troškova
liječenja. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. ZOO-a, a sve u okviru gore navedenih kvalifikatornih okolnosti, vodeći računa o njegovoj dobi, zanimanju, načinu nastanka štetnog događaja, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja kao pravičnu novčanu naknadu za ukupnu štetu koju trpi potražuje:

- na ime naknade neimovinske štete iznos od 17.000,00 kn,

- na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.500,00 kn,

- na ime imovinske štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 536,55 kn,

- na ime imovinske štete po osnovi troškova putovanja na liječničke preglede i fizikalne
terapije iznos od 1.040,00 kn (M.-D., 20 km u oba smjera, 26 puta, 2 kn/km, iznos od 1.040,00 kn). Također, tužitelj je postupio sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete. Tuženik je dana 9.12.2016. godine isplatio iznos od 2.500,00 kn te dana 4.4.2018. iznos od



3 Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

od 8.000,00 kn na ime neimovinske štete. Podneskom od 29.1.2019. (list 181-182 spisa) tužitelj specificirao tužbeni zahtjev s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka te potražuje naknadu štete
- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 7.000,00 kn

- za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 kn,

- za trajno smanjenje životne aktivnosti iznos od 8.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.200,00 kn, što ukupno daje iznos od 23.200,00 kn, te je
povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 536,55 kn, a u odnosu na troškove liječenja.
Konačno, podneskom predanim na ročištu za glavnu raspravu 15. srpnja 2020. (list 204-
205 spisa) tužitelj je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od
dana 15. lipnja 2020. povisio tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu 50% većem u odnosu na zadnje specificirani tužbeni zahtjev od 29.1.2019. na način da potražuje:

- 31.500,00 kn na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti (neimovinska šteta), umanjeno za nesporno isplaćenih 10.500,00 kn,

- 3.300,00 kn na ime novčane naknade pretrpljene imovinske štete (tuđa pomoć i njega), a
s kamatama i troškovima, kako je to pobliže navedeno u tom podnesku.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da se 2.9.2016. dogodila prometna nezgoda u
kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake DU za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Priznaje odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj te ističe da su točni navodi tužbe da je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporan iznos naknade neimovinske štete od 10.500,00 kn te drži da je navedenim isplatama u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu preko nesporno isplaćenog iznosa. U cijelosti osporava potraživanje tužitelja s osnova troškova liječenja i putnih troškova. Nadalje, osporava utuženi tijek kamata i iste priznaje tek od presuđenja. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom i čitanjem preslike odštetnog zahtjeva od

10.10.2016. (list 5-6 spisa), preslike obavijesti o isplati naknade tuženika od 6.12.2016. uz
obrazloženu ponudu (list 7-9 spisa), preslike zapisnika o očevidu br. PU- od 16.9.2016. (list 10-13 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (14-33, 108-174, 198-199 i
217-219 spisa), zdravstvenog kartona tužitelja (list 59-106 spisa), a provedeno je medicinsko
vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. J. F. od 2.1.2019. (list 176-177 spisa), a koji vještak je i saslušan na ročištu 4.11.2019. (list 187-188 spisa) te su razgledani novi orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH (list 208-211 spisa). Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. listopada 2020. sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja te odredio da se neće izvoditi dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem, radiološkim niti financijskim vještačenjem jer sud smatra da je izvedenim dokazima utvrđeno relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari te bi daljnje izvođenje dokaza jedino pridonijelo odugovlačenju i poskupljenju postupka.

Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 128/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP), te u skladu s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, kako je navedeno u izreci presude.



4 Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

Ovdje treba navesti da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, pa je uz
prethodnu suglasnost parničnih stranaka dokazni postupak obnovljen čitanjem spisa i
priložene dokumentacije, a u skladu s odredbom čl. 315.st.3. ZPP-a.

Također, dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja predanom na ročištu 15. srpnja 2020. obzirom sud smatra da je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama i jer tužitelj nikako nije mogao znati da će Vrhovni sud Republike Hrvatske donijeti nove Orijentacijske kriterije. Stoga je u smislu odredbe čl. 190. st.2. i 3. ZPP-a takva preinaka dopuštena raspravnim rješenjem od 15. srpnja 2020. (list 202 spisa). Imajući u vidu da je tužitelj svoj zahtjev uskladio s novim orijentacijskim kriterijima to u konkretnom predmetu nema govora o nastupu zastare jer je i dalje riječ o zahtjevu za naknadu štete iz utuženog štetnog događaja protiv istog tuženika te usklađivanjem zahtjeva nije došlo do novog utuženja da bi se od tada računao tijek zastare.

Među strankama u ovom postupku nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna
legitimacija tuženika i njegova odgovornost. Nije sporno ni da je tuženik u mirnom postupku

9.12.2016. isplatio tužitelju iznos od 2.500,00 kn kao i 4.4.2018. daljnji nesporni iznos od

8.000,00 kn, odnosno sveukupno je tuženik isplatio na ime štete tužitelju iznos od 10.500,00
kn. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. studenog 2018. (list 54 spisa) stranke su
učinile nespornim da su tužitelju nakon ozljeđivanja tuđu pomoć pružali ukućani dok su na ročištu 22. listopada 2020. punomoćnici stranaka učinili nespornim da troškovi putovanja na liječničke preglede i fizikalne terapije iznose 520,00 kn (list 221 spisa). Sporna je osnovanost i visina preostalog tužbenog zahtjeva, odnosno, ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti te je li mu i u kojem stupnju nastupila tjelesna ozljeda koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade.

Imajući u vidu gore izložene nesporne činjenice sud je u odnosu na sporna pitanja ocijenio
dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja i medicinskim vještačenjem, dok
dokaze priložene na nesporne okolnosti sud nije ocjenjivao.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. J. F. (list 176-177 spisa), proizlazi da su se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po
završenom liječenju su zaostale trajne posljedice po redukciji kretnji i bolnosti vratne
kralježnice te pogoršanja statusa LS kralježnice, koja je od prije promijenjena. Liječenje
završeno 26.4.2017. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 6%. Vještak je naveo da je oštećenik pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 60 dana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 55 dana. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana. Naruženje ne postoji.

Tuženik je podneskom od 18.7.2019. (list 184-185 spisa) prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti, a prvenstveno iz razloga jer smatra da je vještak previsoko ocijenio sve posljedice zadobivenih ozljeda, naročito ocjenu trajnih posljedica. Naveo je da su ocjena i intenzitet trajanja fizičkih bolova, straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom kao i opseg trajnih posljedica u cijelosti u suprotnosti sa sadržajem medicinske dokumentacije i kliničkim statusom tužitelja te činjenici ranije narušenog zdravstvenog stanja tužitelja.



5 Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

U svom usmenom očitovanju na ročištu 4.11.2019. (list 187-188 spisa) vještak je naveo da su trajne posljedice po predmetnom štetnom događaju zaostale u vidu redukcije kretnji i bolnosti vratne kralježnice te pogoršanja statusa slabinske kralježnice koja je otprije promijenjena. Ocjena trajnih posljedica kao i cijeli nalaz je izvršen i formiran na temelju više od 20 godina rada kao vještak ne koristeći specifičnu metodu nego sva saznanja koja postoje u području osiguravateljne medicine. Tijekom liječenja tužitelj je izvršio MR LS kralježnice koji je pokazao značajnije oštećenje toga područja, a isto nije u tom obliku verificirano pregledom zdravstvenog kartona tužitelja. Iz predmetnog štetnog događaja nije moguće da su nastale tako značajne promjene u području slabinske kralježnice, ali zasigurno je došlo do pogoršanja lokalnog stanja slabinske kralježnice po štetnom događaju. Vještak je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja te je već prije naveo da opisane promjene prije štetnog događaja su uzete u obzir pri izradi nalaza i mišljenja. Također je naveo da je tužitelj proveo dugo liječenje te da nije pronašao odstupanja od uobičajenog algoritma liječenja opisanih ozljeda. S obzirom na protek vremena po ozljeđivanju i izrade vještačkog nalaza evidentno je da su tegobe koje su osnova za trajne posljedice prešle u kroničnu fazu i s tim predstavljaju gubitak funkcije koje se prezentira sa trajnim posljedicama kako je prije naveo. Ocjena bolova manjeg intenziteta ne ulazi u ocjenu trajnih posljedica dok povremeni bolovi manjeg intenziteta ulaze u trajne posljedice. Nadalje, naveo je da na pitanje da li u predmetnoj dokumentaciji postoji FSVK nema potrebe odgovarati jer nigdje nije opisan instabilitet na koji se tuženik poziva. Također je u nalazu napisan datum dovršetka liječenja, pa ne vidi smisao tog pitanja, a isti je 26.4.2018. Na temelju svega prije navedenog ne nalazi nikakve nove objektivne činjenice radi kojih bi došlo do promjene nalaza i mišljenja. Nadalje, za nalaz radiologa od 2.9.2016., navodi sve što je prije već rekao po pitanju LS kralježnice, a dodatni upit o pokretljivosti nije moguće procijeniti na temelju tog nalaza. Ističe da dokumentacija po štetnom događaju potvrđuje da su postojale degenerativne promjene kod tužitelja prije, međutim kako je poznato kliničke smetnje nisu zabilježene osim u 2011. gdje je zatražena RTG snimka i LS kralježnice. Stoga je vidljivo da je predmetni štetni događaj djelovao po principu domino efekta i degenerativne promjene koje su postojale bez kliničke slike su se prezentirale u kliničkoj slici. Ističe da je predmetni udarac koji je tužitelj pretrpio očito bio dovoljan da
izazove pogoršanje. Potvrdio je da nema hematoma kod tužitelja u svezi ozljeđivanja, ali
postoji cjelokupna klinička slika kao i tijek liječenja koji je nesporno vezan za štetni događaj.
Vještak posebno pojašnjava da je ocjena trajnih posljedica od 6% po ozljedi vratne i LS
kralježnice dana u odnosu na pogoršanje koje je posljedica štetnog događaja obzirom na ranije
postojeće degenerativne promjene kod tužitelja, jer u slučaju da su sve posljedice LS
kralježnice iz štetnog događaja obuhvaćene vještačenjem trajne posljedice bi bile oko 15% te
potvrđuje da su svi pregledi koji su medicinski dokumentirani u spisu vezani za ozljeđivanje
tužitelja iz predmetnog štetnog događaja.

Nalaz i mišljenje te usmeno obrazloženje liječnika vještaka prim.dr.sc. J. F. sud je u cijelosti prihvatio budući je izrađen stručno, objektivno i obrazloženo, u skladu s pravilima medicinske znanosti i prakse te na temelju medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda
tužitelja. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je vještak previsoko ocijenio sve posljedice ozljeđivanja jer je pogoršanje tužiteljeva zdravstvenog stanja vezano za degenerativne promjene te da je zbog toga valjalo provesti novo medicinsko vještačenje kao i sudsko medicinsko vještačenje. To stoga jer je vještak u pisanom nalazu kao i u svom usmenom očitovanju jasno obrazložio da, unatoč činjenici postojanja degenerativnih promjena, to ne mijenja činjenicu da je kliničkim pregledom tužitelja i uvidom u liječničku dokumentaciju vještak uzeo u obzir sve navedeno i utvrdio postojanje trajnih posljedica, koje su posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Shodno izloženom, a kako ovaj sud u nalazu i mišljenju vještaka i njegovom usmenom



6 Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

obrazloženju ne nalazi nikakvih nelogičnosti ni proturječnosti, to je stava da bi provođenje novog medicinskog vještačenja u konkretnoj situaciji pridonijelo jedino odugovlačenju postupka, radi čega je taj dokazni prijedlog i odbio.

Povrh toga, odbijen je i prijedlog da se izvede vještačenje po specijalistu sudske medicine radi
utvrđivanja uzročne veze između ozljeda i predmetnog štetnog događaja. To stoga jer je
vještak u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da su se ozljede koje je tužitelj zadobio mogle
dogoditi u dinamici ozljeđivanja što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim
događajem i sud vjeruje takvoj procjeni vještaka. Naime, neovisno o činjenici da je vještak specijalista kirurg, to nikako ne znači da nije kao dugogodišnji vještak sposoban procijeniti mogućnost nastanka vrsta ozljeda koje svakodnevno viđa u svojoj bogatoj praksi specijaliste kirurga kao što ne otklanja i činjenicu da je za procjenu mogućnosti nastanka ozljede od strane vještaka specijaliste sudske medicine potrebno izvesti i prometno vještačenje koje tuženik nije ni predlagao. Ovaj sud smatra da tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje procjenu vještaka o tome da su ozljede mogle nastati u predmetnom štetnom događaju radi čega nije ni izveden dokaz sudsko medicinskim vještačenjem. Također, sud je ocijenio da je vještak u nalazu i mišljenju te usmenom izjašnjenju dao stručnu medicinsku i objektivnu procjenu, uzimajući u obzir sve relevantne parametre i to da je trpio bolove i strah, njegovu medicinsku dokumentaciju te algoritam njegovog liječenja kao i da je vještakov klinički pregled doprinio vjerodostojnosti njegova nalaza i mišljenja i usmenog obrazloženja jer znači da ozljede tužitelja i pojavnosti tih ozljeda nije procjenjivao paušalno, već sustavno, pregledom medicinske dokumentacije i kliničkim pregledom, a sve u skladu s medicinskom znanosti i praksom te svojim bogatim iskustvom u području kirurgije, kako je to i sam naveo, a tuženik nije ničim navedeno uspio opovrgnuti.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da je uslijed štetnog događaja došlo do
povrede prava osobnosti tužitelja i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na sve okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih prava osobnosti, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud smatra da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO). Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju u ukupnom iznosu od 30.000,00 kuna. Navedeni iznos valjalo je umanjiti za nesporno plaćeni iznos od strane tuženika od 10.500,00 kn tako da mu je dosuđen iznos od 19.500,00 kn. Daljnji zatraženi iznos po ovom osnovu od 1.500,00 kn odbijen je kao neosnovan.

Tužitelj je na ime naknade imovinske štete zatražio naknadu za tuđu pomoć i njegu u odnosu
na koju je utvrđeno da je tužitelju bila neophodna i to 2 sata dnevno kroz razdoblje od 55 dana, odnosno sveukupno 110 sati. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu određena je sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, pri čemu je kao naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određen iznos od 20,00 kn. Dakle, utvrđeno je da tužitelju pripada novčana naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.200,00 kn, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a daljnji zatraženi iznos od 1.100,00 kn odbijen je kao neosnovan.

Tužitelj je zahtijevao naknadu za troškove prijevoza na preglede i terapiju u iznosu od

1.040,00 kn, međutim, stranke su na ročištu 22.10.2020. učinile nespornim iznos tih troškova
od 520,00 kn, pa je taj iznos tužitelju kao osnovan i dosuđen, dok je daljnji zatraženi iznos od
520,00 kn odbijen kao neosnovan.



7 Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

U odnosu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te neimovinske štete tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezne kamate pripadaju tužitelju od podnošenja odštetnog prijedloga 11.10.2016., a prema čl. 1103. ZOO u svezi s čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09). Visina stope zatezne kamate je određena prema čl. 29. st. 2. ZOO. Kamate su na dosuđeni iznos naknade za troškove prijevoza na preglede i terapiju dosuđene od dana nakon okončanja liječenja 26.4.2017., odnosno od 27. travnja 2017. do isplate po već navedenog stopi.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.
Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora kao i činjenicu da tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva (ukupno 3.120,00 kn u odnosu na dosuđenih 22.220,00 kn) u odnosu na koji, po mišljenju ovog suda, nisu nastali posebni troškovi. Tako mu je priznat trošak zastupanja kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

-za sastav podnesaka od 1.8.2018. i 29.1.2019. po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1
Tarife)

-za pristup na ročišta 8.11.2018., 4.11.2019., 15.7.2020. i 22.10.2020. po 100 bodova
(Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 700 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn
prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi PDV iznosi 8.750,00 kn. Tom iznosu
valja pridodati i trošak plaćenih predujmova za vještačenje u ukupnom iznosu od 1.350,00 kuna te troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 80,00 kn i na presudu 120,68 kn, pa ukupni troškovi iznose 10.300,68 kn. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava odštetnog zahtjeva jer je u bitnom istovjetan tužbi za koju je dosuđen trošak i trošak pristupa na objavu presude budući da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP.

Tužitelj ima pravo na zatezne kamate na parnične troškove prema čl. 30.st.2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12) od presuđenja do isplate i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

Zagreb, 12. studenog 2020.

 

Sudac:

Laura Crnić Klapšić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi
pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a
koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno
obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište
pristupila, odnosno



8 Posl.br. 99 Pn-1055/18-29

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun tužitelja
- pun tuženika




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu