Posl. br. 17 P-21/20

 

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

 

   Posl. br. 17 P. 21/2020

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari A. d.o.o. P., P., OIB:…,  kojeg zastupaju odvjetnici J. V., V. G. i H. V. iz Odvjetničkog društva V. i partneri j.t.d. Z., protiv tuženika S. B. d.d. S., S., OIB:… zastupanog po punomoćnici A. K. zaposlenici tuženika, diplomiranoj pravnici s položenim pravosudnim ispitom radi brisanja upisa u zemljišnim knjigama, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 20. srpnja 2020. godine u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, objavljenoj dana 12. studenog 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

 

I.

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Nalaže se brisanje uknjižbe založnog prava na k.č, 2663/13 u zk ul.1293 k.o. P. i to na prvom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-1), drugom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-2) i trećem suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-3) kao i na k.č. 2663/7 zk. ul. 1320 k.o. P. na prvom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-1), drugiom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-2), trećem suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-3), četvrtom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-4), petom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-5), šestom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-6), sedmom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-7), osmom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-8), devetom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-9), desetom suvlasničkom dijelu etažno vlasništvo (e-10), s klauzulom ovrhe sve upisano na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br.14/04/2007 i Ugovora o dugoročnom kreditu br.510160-9028587 od 18.travnja 2007.g. Z.596/07 na temelju kojih je izvršena uknjižba založnog prava za osiguranje odobrenog kredita u iznosu od 1.100.000,00 kn uz valutnu klauzulu, preračunato u Eur-e prema srednjem tečaju HNB – a na dan plasmana sredstava , uvećano za pripadajuće naknade, kamate i ostale troškove uz istovremeno brisanje zabilježbe da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine iz naprijed navedenog Ugovora kao i brisanje zabilježbe zabrane otuđenja i / ili opterećenja nekretnina bez suglasnosti S. b. d.d. S., u korist: S. b. d.d. S., S. i uspostava zemljišno knjižnog stanja prije tog upisa. II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u roku od 15 dana."

 

 

Obrazloženje

 

 

                 Tužbom predanom Općinskom sudu u Dubrovniku, Stalnoj službi u Korčuli  dana 5. veljače 2020.g., a ovom sudu 23. ožujka 2020. godine tužitelj navodi da je isti vlasnik k.č. 2663/13 u z.k.ul. 1293 k.o. P. i k.č. 2663/7 u z.k.ul. 1320 k.o. P.. Na tim nekretninama da je  tužena ishodila upis prava sljedećeg sadržaja:

"Na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 14/04/2007 i Ugovora o dugoročnom kreditu br. 510160-9028587 od 18. travnja 2007.g. Z 596/07 uknjižuje se založno pravo za osiguranje odobrenog kredita u iznosu od 1.100.000,00 kn uz valutnu klauzulu, preračunato u EUR- e prema srednjem tečaju HNB-a  na dan plasmana sredstava, uvećano za pripadajuće naknade, kamate i ostale troškove uz istovremenu zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine iz naprijed navedenog ugovora i zabilježbu zabrane otuđenja i-ili opterećenja nekretnina bez suglasnosti S. b. d.d. S., u korist : S. B. DD S., S." s klauzulom ovrhe. Tužitelj da je  s tuženikom dana 18.04.2007. godine zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu na rok od 10 godina za 1.100.000,00 HRK uz valutnu klauzulu, preračunatu u EUR prema srednjem tečaju HNB na dan plasmana sredstava.

Dana 18.04.2007. godine tužitelj i tuženik da su zaključili  Sporazum o osiguranju novčane tražbine navedene u članku 1. Sporazuma zasnivanjem založnog prava vjerovnika na nekretninama založnog dužnika broj 14/04/2007. Sporazum da je solemniziran kod javnog bilježnika I. K. u K. dana 27.04.2007.godine. Bilježnik da je potvrdio da Sporazum po ovom obliku i sadržaju odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama. Tužitelj u nastavku pozivajući se na odredbe čl. 300 i 301 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odredbe čl. 271 Ovršnog zakona NN 57/96, čl. 263.a Zakona o izmjenama i dopunama  ovršnog zakona iz 1996. godine, te čl. 302 i 308 Ovršnog zakona NN 112/12, a sve vezano za prirodu tražbine koja može biti osigurana založnim pravom. Tužitelj nadalje pozivajući se na odredbu članka čl.54. st 1. i 6. Zakona o javnom bilježništvu navodi da je u smislu te odredbe privatna isprava solemnizirana od javnog bilježnika ovršna isprava pod uvjetom da je u njoj utvrđena "određena obveza" na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu. Nadalje pozivajući se na odredbu čl.302 st 1 Ovršnog zakona u smislu koje tražbina iz čl.301 st. 1 toga zakona, koja se osigurava uknjižbom založnog prava treba biti određena ili odrediva, a po stavku 2. istoga članka tražbina je odrediva ako je tim sporazumom naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava te, dodatni uvjet, ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do tog okvirnog iznosa i vrijeme njezine dospjelosti. U času zaključenja Sporazuma bančina tražbina da još nije bila ni nastala, a kredit da nije bio isplaćen. Kojeg datuma će biti isplaćen kredit da nije ugovoreno, a zbog toga da je i nepoznat kurs EURA na taj dan. Koliki će biti ukupni dug na dan dospijeća pojedine rate, zatezne kamate, eventualno otkaza kredita, kakav je otplatni plan Banke, koliki će dug biti na ime zatezne kamate, te ostali troškovi od čl. 1-19 Ugovora o kreditu, sve da je to u času zaključenja Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju tražbine bilo nepoznato.  Radi se o kreditnoj ili kaucijskoj hipoteci iz čl. 263a st 2 OZ, koja bi tek trebala nastati na osnovu odobrenog kredita, protekom određenog roka i ispunjenjem određenih uvjeta. Tužitelj navodeći da po čl. 263.a OZ 96 kao i sadašnjem čl. 302 OZ da bi sporazum o osiguranju buduće tražbine bio valjan i ovršan bilo je obvezno ugovoriti: 1. najviši iznos kreditne odgovornosti i 2. osobu ovlaštenu da u okviru tog iznosa odredi točan iznos tražbine. Ništa od toga da nije ugovoreno. Tužitelj je mišljenja; sve i da Sporazum o osnivanju založnog prava nije bio potvrđen od javnog bilježnika isti da nije ispunjavao uvjete iz čl. 300 i 301 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer da nije ugovoren najviši iznos odgovornosti po tom Sporazumu, pa da je isprava, kojom je osnovano založno pravo ništetna. Osim toga, navodi tužitelj, izvršena je zabilježba zabrane otuđenja i opterećena nekretnina bez odobrenja Slatinske banke. Ovo ograničenje da bi se moglo zabilježiti u zemljišnu knjigu mora biti dano u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika i posvojitelja, kako propisuje čl. 34 st 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navedenim upisom da je povrijeđeno tužiteljevo knjižno pravo vlasništva.

 

 

                   Tuženik u svom odgovoru na tužbu (l.s. 26-30) navodi, da su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i za nepodobni za raspravljanje. Tuženik nekretnine upisane u zk.ul.br. 1293, zk.č.br. 2663/13 i zk.ul.br. 1320, zk.č.br. 2663/7, obje upisane u zemljišne knjige za k.o. P. u ovom odgovoru na tužbu naziva "Nekretnine 1.", dok  odgovarajuće posebne suvlasničke dijelove tih nekretnina uključujući suvlasnički dio zemljišta, te zajedničke dijelove i uređaje zgrade, te na tim suvlasničkim dijelovima uspostavljeno i s njima povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo) tuženik u ovom odgovoru na tužbu  naziva  "Nekretnine 2.". U odnosu na "Nekretnine 1." navodi da iste navedene u tužbi i tužbenom zahtjevu ne postoje kao takve u zemljišnim knjigama, a i  da tužbeni zahtjev nije potpuno određen, iz čega da proizlazi da nisu ispunjene procesne pretpostavke za meritorno suđenje, te da bi tužbu i tužbeni zahtjev trebalo odbaciti. Opreza radi, tuženik ističe da se iz navoda sadržanih u tužbi, zakonskih odredbi na koje se tužitelj u istoj poziva kao i uvida u Sporazum i Ugovor o kreditu neodvojeno i nesporno može zaključiti da su tužba i tužbeni zahtjevi u cijelosti pravno neosnovani i paušalni, podneseni isključivo kako bi otežali namirenje tražbine koju tuženik ima prema tužitelju temeljem ovdje navedenog Sporazuma i Ugovora o kreditu, te predstavljaju zlouporabu zakonskih ovlaštenja. Nastavno navodi kako je nesporno da su tužitelj i tuženik zaključili spomenuti Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br, temeljem kojeg Sporazuma je za korist tuženika, prema aktualnom stanju u zemljišnim knjigama za k.o. P., pod posl.br. Z-596/2007, radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu, uknjiženo založno pravo na teret sljedećih nekretnina upisanih kao vlasništvo tužitelja, i to:

odgovarajućih posebnih suvlasničkih dijelova nekretnine upisane kod Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Korčula u zemljišne knjige za k.o. P., zk.ul.br. 1293, upisane u AI i opisane kao zk.č.br. 2663/13 K., zgrada i dvor ukupne površine od 945m2 (od čega zgrada pov.185.m2 i dvor pov.760m2), uključujući suvlasnički dio zemljišta, te zajedničke dijelove i uređaje zgrade, te na tim suvlasničkim dijelovima uspostavljeno i s njima povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo) ukazujući što to u naravi predstavlja,

odgovarajućih posebnih suvlasničkih dijelova nekretnine upisanih kod Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Korčula u zemljišne knjige k.o. P., zk.ul.br. 1320, upisane u Al i opisane kao zk.č.br.2663/7 K., zgrada i dvor ukupne površine od 1071 m2 (od čega zgrada pov. 213 m2 i dvor povr. 858 m2), uključujući suvlasnički dio zemljišta, te zajedničke dijelove i uređaje zgrade, te na tim suvlaničkim dijelovima uspostavljeno i s njima povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo) ukazujući što to u naravi predstavlja,

te da je na teret istih pod istim poslovnim brojem  upisana i zabilježba  zabrane otuđenja i /ili opterećenja nekretnina bez suglasnosti tuženika. Tuženik nadalje navodi da su netočne i u cijelosti neosnovane tvrdnje tužitelja da predmetni Sporazum ne predstavlja valjanu i ovršnu ispravu, a što da se može zaključiti ako se izvrši uvid u navedeni Sporazum i Ugovor o kreditu. Predmetni Sporazum da je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika I. K., K. pod posl.br. OV-1508/07 dana 27.04.2007.g. te je javni bilježnik u solemnizaciji potvrdio da : "Sporazum po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju  javnobilježničkog akta".  Stoga da je navedeni Sporazum sastavljen upravo sukladno odredbi članka 263a. OZ-a i odredbi članka 54. stavci 1. i 3. ZJB, te isti nedvojbeno predstavlja valjanu i ovršnu ispravu za upis založnog prava. U članku 1. Sporazuma, kao privatne javnobilježnički potvrđene isprave da je  određeno navedeno da će se temeljem istog na Nekretninama 2. za korist tuženika uknjižiti založno pravo radi osiguranja: "tražbine u visini od 1.100.000,00 kn, uz valutnu klauzulu, preračunato u EUR prema srednjem tečaju HNB na dan plasmana sredstava, uvećano za pripadajuću kamatu, naknadu i ostale troškove utvrđene Ugovorom o kreditu ( što po tuženiku predstavlja odredivi najviši iznos odgovornosti tužitelja po predmetnom Sporazumu), te da je rok povrata navedene tražbine tuženiku 120 mjeseci računajući od dana prijenosa kredita u poček, koji je odobren u trajanju od 12 mjeseci, a po isteku počeka kredit da se ima vraćati u 108 mjesečnih anuiteta, uvažavajući valutnu klauzulu, sukladno planu otplate koji utvrđuje tuženik i predaje tužitelju. Tuženik navodi da i nije tako određen način utvrđenja tražbina u članku 1. Sporazuma, imalo bi se smatrati da je odrediva na način da se izvrši uvid u Ugovor o kreditu u kojem je također ista utvrđena na nedvojben način. U članku 4. Sporazuma da je  sadržana izjava tužitelja dana sukladno odredbi članka 54.stavak 1. ZJB, kojom tužitelj izričito ovlašćuje tuženika da temeljem Sporazuma može neposredno tražiti prinudnu ovrhu radi naplate tražbine po Ugovoru o kreditu. Nadalje tužitelj i tuženik istim člankom ističu da utvrđuju ovršnost predmetnog Sporazuma za neposrednu ovrhu u smislu članka 54. stavci 1. i 3. ZJB, po dospjelosti obveza koje je tužitelj preuzeo navedenim Ugovorom o kreditu. Isti su suglasno utvrdili tužitelj i tuženik da će se smatrati da je tražbina dospjela kada to odredi tuženik u svojoj Izjavi ovjerovljenoj kod javnog bilježnika. Konačno, tuženik ističe da iz odredaba članka 34. stavak 1. i 2. ZVDSP proizlazi da je paušalna i u cijelosti neosnovana tvrdnja tužitelja da bi zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine uknjižena temeljem Sporazuma za korist tuženika na teret Nekretnina 2. bila protivna odredbi članka 34. stavak 2. ZVDS jer da se iz iste ni u kojem slučaju ne može iščitati da bi takvu zabilježbu vlasnik određene nekretnine mogao zasnovati i u zemljišnim knjigama uknjižiti samo i  isključivo u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika i posvojitelja. Upravo se u tom stavku ističe: " Odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje", a tužitelj da je to upravo i učinio odredbom članka 8. Sporazuma.

 

                Na pripremnom ročištu održanom 20. srpnja 2020. godine tužitelj uređuje svoje tužbeno traženje, te na istom ročištu u odnosu na nekretnine iz poduloška br.6 zk.ul. br 1320 k.o. P. navodi kako iste ispušta iz svog tužbenog traženja, kako stoji u točki I. izreke ove odluke.

 

               Predmet  spora je zahtjev tužitelja (nositelja knjižnog prava koje je povrijeđeno nevaljanim upisom) za brisanje uknjižbe založnog prava i zabrane otuđenja i/ili opterećenja na k.č. 2663/13 u z.k.ul. 1293 k.o. P.  i k.č. 2663/7 u z.k. ul.1320 k.o. P. s klauzulom ovrhe.

 

 

   Nespornim je među parničnim strankama utvrđeno;

 

-          da je tužitelj vlasnik k.č. 2663/13 u z.k.ul. 1293 k.o. P. i k.č. 2663/7 upisanih u z.k.ul. 1320 k.o. P.,

-          tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor da su dana 18.04.2007. godine zaključili Ugovor o dugoročnom kreditu na rok od 10 godina za iznos od 1.100.000,00 kuna uz valutnu klauzulu, preračunatu u EUR prema srednjem tečaju HNB na dan plasmana sredstava s počekom od godine dana uz godišnju kamatu od 7%,

-          da su dana 18.04.2007. godine tužitelj i tuženik zaključili  Sporazum o osiguranju novčane tražbine navedene u članku 1. Sporazuma zasnivanjem založnog prava vjerovnika na nekretninama založnog dužnika, broj 14/04/2007. kojim je ugovoreno (čl.4.) da na temelju istoga vjerovnik ovdje tuženik može neposredno tražiti prinudnu ovrhu radi naplate tražbine po Ugovoru o dugoročnom kreditu sklopljenom 18. travnja 2007. godine, odnosno osiguranje tražbine. Taj Sporazum solemniziran je kod javnog bilježnika I. K. u K. dana 27. travnja 2007. godine,

-          da se na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 14/04/2007 i Ugovora o dugoročnom kreditu br. 510160-9028587 od 18. travnja 2007.g. Z 596/07 na teret predmetnih nekretnina tužitelja, a u korist tuženika uknjižilo založno pravo za osiguranje odobrenog kredita u iznosu od 1.100.000,00 kn uz valutnu klauzulu, preračunato u EUR- e prema srednjem tečaju HNB-a  na dan plasmana sredstava, uvećano za pripadajuće naknade, kamate i ostale troškove uz istovremenu zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine iz naprijed navedenog ugovora i zabilježbu zabrane otuđenja i-ili opterećenja nekretnina bez suglasnosti S. b. d.d. S. (tuženika) u korist S. b. d.d. S. (tuženika) s klauzulom ovrhe,

-          da su dana 18. travnja 2007. godine tužitelj i tuženik zaključili Sporazum o osiguranju novčane tražbine navedene u čl. 1. tog Sporazuma zasnivanjem založnog prava vjerovnika ovdje tuženika na nekretninama založnog dužnika ovdje tužitelja, a čl. 4. tog Sporazuma ugovoreno je da na temelju Sporazuma vjerovnik ovdje tuženik može neposredno tražiti prinudnu ovrhu radi naplate tražbine po Ugovoru o dugoročnom kreditu sklopljenom 18. travnja 2007. godine, odnosno osiguranje tražbine. Taj Sporazum solemniziran je kod javnog bilježnika I. K. u K. dana 27. travnja 2007. godine,

-          da je na temelju tog javnobilježničkog akta upisano  založno pravo u zemljišnim knjigama na nekretninama tužitelja k.č. 2663/13 u z.k.ul. 1293 k.o. P. i k.č. 2663/7 upisanih u z.k.ul. 1320 k.o. P..

 

               Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenicama; da je isti hipotekarni dužnik sa upisanim založnim pravom na nekretninama koje su predmet Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 14/04/2007, te da je  predmetni Sporazum ništetan  ugovor jer da nije u skladu s odredbama čl. 300 i 301 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 271 Ovršnog zakona NN 57/96, čl. 263.a Zakona o izmjenama i dopunama  ovršnog zakona iz 1996. godine, čl. 301.,302. i 308 Ovršnog zakona NN 112/12, te čl. 54. st 1. i 6. Zakona o javnom bilježništvu, a sve vezano za prirodu tražbine koja može biti osigurana založnim pravom odnosno da predmetna osigurana tražbina nije određena niti odrediva, a što bi tražbina trebala biti po zakonskim odredbama na koje se tužitelj poziva.

 

            Dakle, prigovor je tužitelja da osigurana tražbina nije određena niti odrediva što podrazumijeva da tužitelj prigovara valjanosti osnove za uknjižbu založnog prava jer  činidba kao predmet obveze mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

 

 

            Da bi se moglo odlučiti o tužbenom zahtjevu brisanja upisa ishođenog temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br. 14/04/2007 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe spomenutog Sporazuma brisanjem svih upisa u zemljišnoj knjizi provedenih po predmetnom Sporazumu  bilo je potrebno odlučiti o prethodnom pitanju koje se javilo u predmetnom prijeporu, a to je pitanje ništetnosti predmetnog Sporazuma o zasnivanju založnog prava vjerovnika na nekretninama založnog dužnika br. 14/04/2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika, te potvrđenog od javnog bilježnika I. K. u K. pod brojem OV-1508/07 dana 27. travnja 2007. godine.

 

             Sud je temeljem odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku (N.N.br.53/91, 91/92, 111/99, 88/01 ,117/03,84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

odlučio sam rješavati o spomenutom prethodnom pitanju iako tuženik tijekom postupka ističe da se u pravnoj stvari  u postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Bjelovaru (presuda toga suda posl.br. P-153/2018 na l.s. 60-66) odlučuje o zahtjevu utvrđenja ništetnosti upravo predmetnog Sporazuma. Stoga, zahtjev tuženika za prekidom postupka ovaj sud nije prihvatio.

 

 

             U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu.

 

             Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

 

              U smislu  čl. 322  st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu  - Novi ZOO) odnosno ranije važeće odredbe čl. 103. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje u tekstu - Stari ZOO) – koji se imaju primijeniti na ovaj obveznopravni odnos, ništetni ugovori su oni koji su protivni  Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

 

               Na ništetnost  se  u smislu   odredbe  čl. 327 st.1. Novog ZOO-a odnosno čl. 109 st. 1. Starog  ZOO-a može  pozivati svaka zainteresirana osoba. 

 

              Tužitelj  se  u smislu  čl. 327 st.1. Novog ZOO-a (čl. 109. st. 1. starog ZOO-a)  može smatrati  zainteresiranom osobom koja se može pozvati na ništetnost budući je isti u odnosu na  tuženika u trenutku podnošenja tužbe hipotekarni dužnik sa upisanim založnim pravom na nekretninama koje su predmet Sporazuma koji se zahtjeva utvrditi ništetnim.

 

 

          U smislu odredbe članka 54. st 1. i 6. Zakona o javnom bilježništvu ("N.N" 78/93, 29/94) privatna isprava solemnizirana od javnog bilježnika  ovršna je isprava pod uvjetom da je u njoj utvrđena određena obveza  na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu. Stavkom 3. istog članka predviđeno je da na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može se neposredno tražiti ovrha na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao a u stavku 7. gore navedenog članka navedeno je da u slučajevima  iz stavka 1., 3. i 6. tog članka javni će bilježnik, na zahtjev stranke sam staviti na ispravu potvrdu o njezinoj ovršnosti.

 

 

          Odredbom članka 302. st 1. Ovršnog zakona (N.n. 112/12, 25/13 i 93/14 dalje: Novi OZ) propisano je da tražbina iz čl.301 st. 1 toga Zakona treba biti određena ili odrediva, a po stavku 2. istoga članka tražbina je odrediva ako je u sporazumu iz članka 301. stavka 1. toga Zakona (sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja, vremenom dospijeća sa suglasnosti da se radnjama osiguranja iz članka 300. ovoga Zakona, u ovisnosti o predmetu osiguranja, osigura ta novčana tražbina zasnivanjem založnoga prava) naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava s obzirom na određeni pravni odnos  ili više pravnih odnosa stranaka te, ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do toga okvirnoga iznosa i vrijeme njezine dospjelosti.

 

           Odredbom članka 263.a Ovršnog zakona (NN br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 193/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: Stari OZ)  tražbina iz članka 263. stavka 1. toga Zakona treba biti određena ili odrediva. Stavkom 2. istog članka određeno je smatrati da je tražbina odrediva ako je u sporazumu iz članka 263. stavka 1. ovoga Zakona naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava s obzirom na određeni pravni odnos ili više pravnih odnosa stranaka, te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do toga okvirnoga iznosa i vrijeme njezine dospjelosti.

 

           Odredbom  članka 274a. (Stari OZ) određeno je da tražbina iz članka 274. stavka 1. toga Zakona treba biti određena ili odrediva. Stavkom 2. istog članka određeno je smatrati da je tražbina odrediva ako je u sporazumu iz članka 274. stavka 1. ovoga Zakona naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava s obzirom na određeni pravni odnos ili više pravnih odnosa stranaka, te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do toga okvirnoga iznosa i vrijeme njezine dospjelosti.

 

             U smislu odredbe članka 300. i 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, dalje ZVDSP) tražbina čije se namirenje osigurava  založnim pravom kojim se opterećuje zalog mora biti određena, a dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. Založnim se pravom može osigurati i da se iz vrijednosti zaloga namiri tražbina koja bi tek nastala nakon nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, ako ta tražbina ispunjava pretpostavke za to iz stavka 1. ovoga članka.

 

              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

               Uvidom u Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu založnog dužnika ovdje tužitelja br. 14/04/2007. od 18. travnja 2007. godine (l.s. 45-47)  razvidno je da isti sadrži određenu obvezu na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, a to je potraživanje ovdje tuženika na iznos od 1.100.000,00 kuna po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 510160-9028587 od 18. travnja 2007. godine (čl. 1.  Sporazuma). U stavku 2. iste odredbe Sporazuma navedeno je da radi osiguranja tražbine vjerovnika, ovdje tuženika, prema dužniku, ovdje tužitelju, založni dužnik dozvoljava opterećenje svojih nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Korčuli, s pravom zaloga – hipoteke u korist vjerovnika sve do potpunog namirenja svih obveza iz čl. 1. ovog Sporazuma. U čl. 3. Sporazuma navedeno je da založni dužnik potpisom Sporazuma dozvoljava vjerovniku uknjižbu prava zaloga na svojim nekretninama, upisanim kod Općinskog suda u Korčuli kao P., zk. ul. 104 čkbr. 2663/7 K., zgrada i dvor površine 1071 m2, i čkbr. 2663/13 K., zgrada i dvor površine 945 m2, sa svim dodatnim poboljšanjima na kojima je založni dužnik vlasnik. Založni dužnik ovlašćuje vjerovnika da izvrši uknjižbu prava zaloga po ovom Sporazumu u zemljišnoknjižnoj službi Općinskog suda u Korčuli, sa svim naknadnim uređenjima i poboljšanjima. Iz  čl. 4. Sporazuma proizlazi da založni dužnik potpisom ovog Sporazuma izričito ovlašćuje vjerovnika da temeljem istog može neposredno tražiti prinudnu ovrhu radi naplate tražbine po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 510160-9028587 sklopljenog dana 18. travnja 2007. godine, odnosno osigurane tražbine. Iz istog članka Sporazuma proizlazi da stranke utvrđuju ovršnost toga Sporazuma za neposrednu ovrhu u smislu čl. 54.s t. 1. i 3. Zakona o javnom bilježništvu, po dospjelosti preuzetih obveza od društva Alma d.o.o. za gradnju i ugostiteljstvo po Ugovoru o dugoročnom kreditu br. 510160-9028587 od 18. travnja 2007. godine. Iz istog članka Sporazuma proizlazi da će se smatrati da je tražbina dospjela kada to odredi vjerovnik u svojoj Izjavi ovjerovljenoj kod Javnog bilježnika, te da će po dospjelosti tražbine na zahtjev vjerovnika, javni bilježnik na ovaj Sporazum staviti Potvrdu o njegovoj ovršnosti.

 

 

               Na Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu založnog dužnika ovdje tužitelja br. 14/04/2007. od 18. travnja 2007. godine je i Potvrda javnog bilježnika I. K. u K. (l.s. 47). Iz iste proizlazi da je ovdje tužitelj A. d.o.o. za gradnju i ugostiteljstvo kao stranka predmetnog Sporazuma dana 27. travnja 2007. godine podnijela navedenu ispravu javnom bilježniku na potvrdu. Iz  predmetne Potvrde također proizlazi da predmetni Sporazum po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te da je podnositelja predmetne isprave A. d.o.o., P. kao založnog dužnika upozorila da potvrđena  privatna isprava ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta. Iz predmetne Potvrde proizlazi da je taj javnobilježnički akt ovršan s danom 26. travnja 2010. godine.

 

                Također iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, ZK Odjela Korčula za kat.čest. 2663/13, Zk.Ul. 1293 (l.s. 32-33) i  kat.čest. 2663/7, Zk.Ul. 1312 (l.s. 34-35), koje nekretnine su predmet Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu založnog dužnika ovdje tužitelja br. 14/04/2007. od 18. travnja 2007. godine, proizlazi  da je na temelju tog javnobilježničkog akta u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama upisano založno pravo, a što je u smislu već citirane odredbe čl. 54. st.2. Zakona o javnom bilježništvu.  

 

 

                S obzirom na prethodno utvrđene činjenice, te na činjenicu da je ovdje tužitelj (A. d.o.o. za gradnju i ugostiteljstvo) kao stranka predmetnog Sporazuma dana 27. travnja 2007. godine podnio isti javnom bilježniku na potvrdu, što proizlazi iz Potvrde Javnog bilježnika I. K. (list 47 spisa), sud smatra da predmetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama predstavlja javnobilježnički akt jer se radi o ispravi o pravnom poslu koji su stranke potvrdile (solemnizirale) kod javnog bilježnika i ta potvrđena isprava u smislu odredbe čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ima snagu javnobilježničkog akta. Kako taj Sporazum o zasnivanju založnog prava udovoljava svim zahtjevima iz odredbe čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu, kao i preostalim zakonskim odredbama na koje je ukazao tužitelj u svojoj tužbi, a koje su citirane u ovoj odluci, on predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona, budući da sadrži određenu obvezu na činidbu i izričitu izjavu založnog dužnika da se na temelju tog akta može radi ostvarivanja dužne činidbe nakon dospjele obveze neposredno provesti prisilna ovrha.

 

 

            Tužitelj tijekom postupka ničime nije dokazao da bi bila ispunjena bilo koja od pretpostavki predviđenih odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom odredbom je predviđeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Stoga u predmetnom postupku rješavajući o prethodnom pitanju ovaj sud je utvrdio da  nije ispunjena niti jedna pretpostavka predviđena citiranom odredbom čl. 322. st.1. ZOO-a.

 

              Stoga nije osnovan niti tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži odrediti upis brisanja upisa uknjižbe založnog prava na k.č, 2663/13 u zk ul.1293 k.o. P. na nekretninama tužitelja s klauzulom ovrhe sve upisano na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava br.14/04/2007 i Ugovora o dugoročnom kreditu br.510160-9028587 od 18.travnja 2007.g. Z.596/07 uz istovremeno brisanje zabilježbe da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine iz naprijed navedenog Ugovora kao i brisanje zabilježbe zabrane otuđenja i / ili opterećenja nekretnina bez suglasnosti S. b. d.d. S., u korist: S. b. d.d. S., S. i uspostava zemljišno knjižnog stanja prije tog upisa.

 

             Naime, u okolnostima kada sud nije našao osnovanim tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog Sporazuma posljedično navedenome tužitelj nema aktivnu legitimaciju za postavljanje zahtjeva brisanja upisa uknjižbe založnog prava koja je bilo na ime tuženika na nekretninama koje su predmet Sporazuma kojeg tužitelj traži utvrditi ništetnim i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

 

          Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to mu temeljem čl.154. st.1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen.

 

            Sud je tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio u cijelosti neosnovanim te presudio kao u izreci.

 

 

 

U Dubrovniku, dana 12. studenog 2020. godine

 

 

S u d a c :

 

Anka Muhoberac

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu,  pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

 

DN-a:

-          pun. tužitelja,

-          tuženiku po punomoćniku.