Broj: Kž 318/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. Š. i M. B. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 1. veljače 2016. broj K-15/2015-51, u sjednici održanoj 2. svibnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba optuženog M. B., ukida se pobijana presuda u odnosu na tog optuženika te se predmet u tom dijelu upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda optuženici D. Š. i M. B. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka  1. KZ/11. pa su, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju po jednu godinu i šest mjeseci.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. Š. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. studenog 2014. do 15. siječnja 2016.

 

Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. od optuženika D. Š. i M. B. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 9.850,00 kuna te im je naloženo solidarno uplatiti taj iznos u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14; dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženicima D. Š. i M. B. naknaditi troškove kaznenog postupka, svakom u paušalnom iznosu po 3.000,00 kuna, a na temelju članka 148. stavka 3. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1  ZKP/08. optuženom M. B. naloženo je podmiriti putne troškove svjedoka I. C., M. S. i Z. K. u iznosu od 1.947,00 kuna, dok je odlučeno da će o troškovima iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju, odvjetniku H. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „pobijanu presudu preinači na način da II optuženika oslobodi od optužbe ili u odluci o kazni na način da II optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju ili u protivnom da istu presudu ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Karlovcu na ponovno odlučivanje“.

 

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženog M. B. u kojem je predložio njeno odbijanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.) koji se sada primjenjuje, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je optuženi M. B. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

Naime, jedan od dokaza zbog kojih prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je upravo optuženi M. B. zajedno s optuženim D. Š. počinio inkriminirano im kazneno djelo jest i iskaz svjedoka Z. V. koji je kritičnog dana u blizini mjesta počinjenja predmetnog razbojništva pokraj bijelog A. uočio dva muškarca od kojih je jedan po rukama i po podlaktici lijeve ruke imao velike tetovaže.

 

Iz raspravnog zapisnika od 15. siječnja 2016. proizlazi da je, nakon što je ispitan svjedok Z. V., „braniteljica I optuženika“ – dakle, optuženog D. Š. – izjavila "da „I optuženik želi pred sudskim vijećem pokazati tetovaže na rukama“ te je u zapisniku i konstatirano da on – očigledno optuženi D. Š., a ne optuženi M. B. – „pokazuje velike tetovaže na podlakticama obje ruke što je utvrđeno neposrednim uvidom“ (8. stranica raspravnog zapisnika na poleđini lista 401 spisa).

 

Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je „neposrednim uvidom na raspravi uočeno da optuženi M. B. doista ima velike tetovaže na podlaktici lijeve ruke“ te ističe „da se radi o specifičnoj karakteristici koja nije uobičajena kod većine muškaraca“ (3. odlomak na 10. stranici pisane presude), a kasnije zaključuje da „utvrđene činjenice u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti, kako sa drugim dokazima tako i sa obranom optuženog D. Š., objektivno osporavaju  obranu optuženog M. B.“ koji poriče sudjelovanje u počinjenju ovog kaznenog djela (2. odlomak na 11. stranici pisane presude).

 

Na opisani način je prvostupanjski sud u pisanoj presudi pogrešno interpretirao citirano utvrđenje iz raspravnog zapisnika, pripisavši u obrazloženju te presude tetovaže na rukama optuženom M. B., iako je na raspravi utvrdio da te tetovaže ima optuženi D. Š., a i na takvom utvrđenju (navodnoj tetoviranosti optuženog B.) utemeljio je zaključak da je taj optuženik, zajedno s optuženim D. Š., počinio inkriminirano im kazneno djelo.

 

Time je prvostupanjski sud počinio opisani oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. na kojega u žalbi ukazuje optuženi M. B., a zbog tog nedostatka se pobijana presuda u odnosu na tog optuženika ne može ispitati.

 

Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-17., trebalo  ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom će postupku nadležni prvostupanjski sud ponovno izvesti sve do sada pribavljene dokaze (dakako, osim ispitivanja D. Š. u svojstvu optuženika kog će, budući da je presuda u odnosu na njega postala pravomoćna, ispitati u svojstvu svjedoka), a po potrebi i druge raspoložive dokaze, nakon čega će, imajući na umu nedostatak pobijane presude na koji mu je ukazano ovim rješenjem, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 2. svibnja 2018.