1

                            Poslovni broj: 6 UsI-870/2020-7

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-870/2020-7

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja M. P., V., kojega zastupa opunomoćenik T. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojega zastupa službena osoba S. T., dipl. iur., radi utvrđivanja zlouporabe prava poreznoga jamca, 12. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-01/15-01/06, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. lipnja 2020. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar KLASA: UP/I-416-07/14-01/104, URBROJ: 513-07-16-14-01 od 12. studenoga 2014.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-415-01/15-01/06, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. lipnja 2020. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar KLASA: UP/I-416-07/14-01/104, URBROJ: 513-07-16-14-01 od 12. studenoga 2014., kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran zbog zlouporabe prava, kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze društva N. M. d.o.o. iz V., koje na dan 16. travnja 2014. ukupno iznose 210.922,79 kn (glavnica 194.350,04 kn i kamate 18.572,75 kn) te da za spomenuti dug odgovara u cjelokupnom iznosu. Tužitelju je naloženo plaćanje utvrđenoga duga na propisane račune u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja, a ako tako ne postupi određeno je da će se naplata provesti prisilnim putem.

Tužitelj u tužbi navodi kako je kao odgovorna osoba u društvu N. M. d.o.o., do dolaska toga društva u blokadu, izazvanu teškim ekonomskim stanjem u društvu općenito, redovno plaćao anuitete poreznom tijelu po reprogramu te je 8. ožujka 2013. od ujaka I. J. uzeo pozajmicu u iznosu od 100.000,00 kn radi podmirenja dugova prema poreznom tijelu, a da kredit radi isplate poreznog duga nije uspio realizirati. Ističe da kao odgovorna osoba u društvu N. M. d.o.o. nije ostvario nikakvu osobnu imovinsku korist, niti imovinsku korist za drugoga, a nije niti preusmjeravao novčane tokove na druge osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, već je postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Ukazuje kako nije bilo nikakvog prijenosa djelatnosti s društva N. M. d.o.o. na društvo N. T. d.o.o., jer je društvo N. T. d.o.o. započelo s obavljanjem ugostiteljske djelatnosti na istoj adresi rada, sklapajući ugovor o zakupu s različitim zakupodavcem, a ugovor o prijenosu ugostiteljske djelatnosti nije sklapan, niti je društvo N. T. d.o.o. pravni slijednik društva N. M. d.o.o. Napominje kako činjenica da je društvo N. T. d.o.o. počelo s obavljanjem ugostiteljske djelatnosti na istoj adresi gdje je društvo N. M. d.o.o. obavljalo tu djelatnost te da su osnivač i odgovorna osoba u društvu N. T. d.o.o. tužiteljevi roditelji ne mogu same po sebi biti dovoljne da bi se utvrdila zlouporaba prava kod tužitelja kao odgovorne osobe društva N. M. d.o.o., a da poreznom tijelu rodbinska povezanost nije bila sporna kada je od ujaka posudio novac za povrat poreznih dugova, dok činjenica što je društvo N. T. d.o.o. zaposlilo nekoliko bivših zaposlenika društva N. M. d.o.o. ne može biti postupanje koje presumira obilježje zlouporabe prava. Iznosi kako porezno tijelo nije jasno utvrdilo odgovornost tužitelja, jer tužitelj nije porezni dug uopće mogao platiti ili izbjegavati plaćanje istoga, u situaciji kada je žiro-račun društva N. M. d.o.o. u blokadi za nekoliko stotina tisuća kuna, a iz vrijednosti imovine društva se ne može namiriti dug niti u manjem dijelu. Navodi kako je činio sve što je u njegovoj moći da se dugovi društva N. M. d.o.o. prema vjerovnicima otplate i da nije ostvario nikakvu imovinsku korist, a da je društvo N. M. d.o.o. brisano iz sudskog registra 1. lipnja 2015. te da tužitelj ne može odgovarati za dug društva koje više ne postoji. Smatra kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer sjedište i predmet poslovanja društava N. M. d.o.o. i N. T. d.o.o. nisu isti, jer se između tih društava nije dogodila niti jedna od statusnih promjena propisanih Zakonom o trgovačkim društvima i jer nije došlo do prijenosa ugovora o radu s društva N. M. d.o.o. na društvo N. T. d.o.o. u smislu odredbi Zakona o radu. Ističe kako je porezno tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 26.a stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona, jer, osim rodbinske, ne postoji nikakva druga povezanost između odgovornih osoba društva N. M. d.o.o. i N. T. d.o.o. Ukazuje kako je pogrešno utvrđena pretpostavka odgovornosti tužitelja iz članka 26.c točke 3. Općeg poreznog zakona, jer tužitelj nije oštetio porezno tijelo, a od blokade računa društva N. M. d.o.o. (25. srpnja 2013.) to društvo nije imalo imovine čak niti za pokriće troškova stečajnog postupka. Napominje kako porezno tijelo nigdje ne navodi koja je to konkretno šteta počinjena poreznom vjerovniku. Smatra kako porezno tijelo nije utvrdilo niti jednu pretpostavku da bi tužitelj odgovarao kao porezni jamac. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-415-01/15-01/06, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. lipnja 2020. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar KLASA: UP/I-416-07/14-01/104, URBROJ: 513-07-16-14-01 od 12. studenoga 2014.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Dana 5. studenoga 2020. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je za tužitelja pristupio opunomoćenik T. P., odvjetnik u V., dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove nazočnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.). Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je zatražio trošak upravnoga spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Člankom 26.a Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13.) propisano je da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela (stavak 1.). Radnjama kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerovnik u porezno-dužničkom odnosu osobito se smatraju: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društva radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni, umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa (stavak 2.).

Prema odredbi članka 26.b Općega poreznog zakona onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze (stavak 3.). Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka osobito: 1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze (stavak 4.).

Sukladno odredbi članka 26.c točke 3. Općega poreznog zakona smatra se da su ispunjene pretpostavke za odgovornost članova društva, osoba koje vode poslove društva, i povezanih osoba, osobito ako oni u suprotnosti s urednim i savjesnim gospodarenjem umanje imovinu ili prikriju imovinsko stanje, ne podnesu zakonom propisana godišnja izvješća, bez odgađanja a najkasnije dvadeset i jedan dan od nastanka razloga kojega poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka ne zatraže da se takav postupak pokrene.

U skladu s odredbom članka 26.d Općega poreznog zakona osobe iz članka 26.a, 26.b i 26.c, te osobe iz članka 40.a, 40.b i 41. ovoga Zakona čija odgovornost je utvrđena rješenjem iz članka 158.f stavka 6. ovoga Zakona, za nemogućnost plaćanja obveze iz porezno-dužničkog odnosa odgovaraju kao porezni jamci.

Odredbom članka 41. stavka 2. Općega poreznog zakona propisano je kako se smatra da postoji odnos povezanih osoba iz ovoga članka i između poreznog dužnika i: njegovog bračnog druga, njegovog krvnog srodnika u ravnoj liniji, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, po tazbini do istog stupnja bez obzira da li je brak prestao ili nije, posvojitelja, posvojenika, skrbnika, osobe pod skrbništvom, staratelja, osobe pod starateljstvom, te osobe koja s njime živi u zajedničkom kućanstvu.

Iz odredbe članke 158.a Općega poreznog zakona proizlazi kako je postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa dio poreznog postupka koji porezno tijelo po službenoj dužnosti pokreće i provodi nad osobama koje u skladu s člankom 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci radi provjere i utvrđivanja činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava, a koje za posljedicu ima nemogućnost podmirenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa (stavak 1.). Postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno dužničkog odnosa osoba koje u skladu sa člankom 26.d ovoga Zakona odgovaraju kao porezni jamci provodi se jedino u slučaju nemogućnosti naplate poreznog duga od poreznog obveznika primjenom svih mjera prisilne naplate (stavak 2.).

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Vukovar 16. listopada 2014. sastavio zapisnik KLASA: 471-02/14-01/90, URBROJ: 513-07-16/14-02, o obavljenoj provjeri i utvrđivanju činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava kod poreznog obveznika društva N. M. d.o.o.,  V.

U označenom zapisniku od 16. listopada 2014. navedeno je kako je tužitelj jedini osnivač i direktor društva N. M. d.o.o. Izneseno je kako je društvo N. M. d.o.o. obavljalo, između ostaloga, djelatnost pripreme i usluživanja pića i napitaka te pripreme hrane i pružanja usluga prehrane. Porezno tijelo je utvrdilo i da je u 2013. godini društvo N. M. d.o.o. prestalo obavljati svoju djelatnost, dok je društvo N. T. d.o.o. od 17. rujna 2013. preuzelo obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu na adresi u V., caffe bar O. i to u trenutku kada društvo N. M. d.o.o. nije moglo više podmirivati svoje obveze. Također je utvrđeno da poveznicu između navedenih društava čini adresa na kojoj se obavlja registrirana djelatnost, predmet poslovanja kao i to da su osnivači, odnosno zakonski zastupnici društva vezani obiteljskim odnosima. Osnivač društva N. T. d.o.o. je B. P., otac tužitelja, dok je direktor društva N. T. d.o.o. G. P., tužiteljeva majka. Nadalje, utvrđeno je da je društvo N. T. d.o.o. od pet zaposlenika društva N. M. d.o.o. preuzelo četiri zaposlenika, kako je to navedeno na stranici 4 predmetnoga zapisnika.

Slijedom iznesenoga, porezno tijelo je zaključilo kako je došlo do prijenosa, odnosno nastavka djelatnosti s društva N. M. d.o.o. na društvo N. T. d.o.o., na način da su ta društva obavljala odnosno da obavljaju istu ugostiteljsku djelatnost, na istoj adresi, s većinom istim zaposlenicima te da su u navedenim društvima osnivači i odgovorne osobe obiteljski povezane. Osim toga, oba društva obavljala su odnosno obavljaju ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu na adresi u V., caffe bar O. Također, u postupku je utvrđeno da je otac tužitelja B. P., osnivač društva N. T. d.o.o., dok je majka tužitelja G. P., direktor istoga, a koje društvo je preuzelo gospodarsku djelatnost i zaposlenike dužnika N. M. d.o.o., kojemu je upravo tužitelj osnivač i direktor.

Iz odredbe članka 41. stavka 2. Općega poreznog zakona, porezno tijelo je utvrdilo da odnos povezanih osoba postoji ako postoji odnos između odgovorne osobe poreznog dužnika i njegovog krvnog srodnika u ravnoj liniji pa da, slijedom iznesenoga, u konkretnom slučaju postoji odnos povezanih osoba.

Uzimajući u obzir da je tužitelj, kao osnivač i direktor društva N. M. d.o.o., prilikom vođenja poslovanja toga društva donosio i provodio poslovne odluke, koje postupanje je za posljedicu imalo nemogućnost podmirenja poreznih obveza društva N. M. d.o.o., porezno tijelo je zaključilo kako je tužitelj povrijedio odredbe članka 26.b stavka 4. Općega poreznog zakona.

Također, porezno tijelo je utvrdilo kako se porezni dug društva N. M. d.o.o. nije mogao naplatiti primjenom mjera prisilne naplate, opisanih na str. 4 predmetnoga zapisnika od 16. listopada 2014. pa je stoga, postupajući sukladno odredbi članka 158.a stavka 2. Općega poreznog zakona, porezno tijelo provelo postupak u kojem je tužitelja utvrdilo poreznim jamcem te ga sukladno citiranim odredbama članka 26.a do 26.d i članka 41. stavka 2. Općega poreznog zakona, kao osnivača i direktora društva N. M. d.o.o., utvrdilo odgovornim za nepomiren cjelokupni dospjeli dug (glavnica i kamate) dužnika N. M. d.o.o. koji na dan 16. travnja 2014. ukupno iznosi 210.922,79 kn (glavnica 192.350,04 kn i kamate 18.572,75 kn).

Na označeni zapisnik od 16. listopada 2014. tužitelj je izjavio prigovor, koji porezno tijelo nije prihvatilo te je, uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno predmetnim zapisnikom, donijelo spomenuto rješenje od 12. studenoga 2014., na koje se tužitelj žalio, a koja žalba je odbijena pobijanim rješenjem tuženika od 12. lipnja 2020.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-415-01/15-01/06, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. lipnja 2020. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Vukovar KLASA: UP/I-416-07/14-01/104, URBROJ: 513-07-16-14-01 od 12. studenoga 2014. zakonita.

Naime, tijekom rješavanja ove upravne stvari sud je utvrdio da su društva N. M. d.o.o. i N. T. d.o.o. obavljala, odnosno da obavljaju istu ugostiteljsku djelatnost (čime je između njih došlo do prijenosa, tj. nastavka obavljanja djelatnosti), na istoj adresi, s pretežito istim zaposlenicima te da su u tim društvima osnivači i odgovorne osobe obiteljski povezane, dok su oba navedena društva obavljala, odnosno obavljaju ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu na adresi u V., caffe bar O.

Pri tome, sud je utvrdio kako je otac tužitelja B. P. osnivač društva N. T. d.o.o., dok je tužiteljeva majka G. P. direktor istoga (od 18. rujna 2013.), a društvo N. T. d.o.o. je preuzelo gospodarsku djelatnost i zaposlenike dužnika N. M. d.o.o., kojemu je upravo tužitelj osnivač i direktor te da, slijedom iznesenoga, u konkretnom slučaju postoji odnos povezanih osoba, u smislu odredbe članka 41. stavka 2. Općega poreznog zakona.

Prema tome, tužitelj je, kao osnivač i direktor društva N. M. d.o.o., prilikom vođenja poslovanja toga društva donosio i provodio poslovne odluke, koje postupanje je za posljedicu imalo nemogućnost podmirenja poreznih obveza društva N. M. d.o.o. te je stoga porezno tijelo valjano zaključilo kako je tužitelj povrijedio odredbe članka 26.b stavka 4. Općega poreznog zakona.

K tome, tužitelj je raskidom ugovora o radu sa zaposlenicima, a nastavkom iste djelatnosti s povezanim osobama, morao znati da će isto imati za posljedicu nemogućnost naplate iz poreznog-dužničkog odnosa, čime se njegova odgovornost temelji i na odredbi članka 26.a stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona, kao i na odredbi članka 26.c točki 3. Općeg poreznog zakona, jer je društvo N. M. d.o.o. imalo, prema podacima Informacijskog sustava Porezne uprave, blokiran račun neprekidno od 25. srpnja 2013., a prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen je Trgovačkom sudu u Osijeku 10. listopada 2014.

Također, tijekom rješavanja ove upravne stvari sud je utvrdio da se porezni dug društva N. M. d.o.o. nije mogao naplatiti primjenom mjera prisilne naplate, slijedom čega je porezno tijelo pravilno postupilo prema odredbi članka 158.a Općega poreznog zakona i tužitelja, slijedom ranije iznesenoga, kao osnivača i direktora društva N. M. d.o.o., identificiralo odgovornim za cjelokupni nepodmireni dospjeli dug društva N. M. d.o.o., koji na dan 16. travnja 2014. ukupno iznosi 210.922,79 kn (glavnica 192.350,04 kn i kamata 18.572,75 kn).

Prema tome, nisu osnovane tvrdnje tužitelja kako navedene činjenice prijenosa, odnosno nastavka djelatnosti s društva N. M. d.o.o. na društvo N. T. d.o.o., na način da su ta društva obavljala, odnosno obavljaju istu ugostiteljsku djelatnost, na istoj adresi, s većinom istim zaposlenicima te da su u tim društvima osnivači odnosno odgovorne osobe obiteljski povezna, nisu same po sebi dovoljne da bi se utvrdila zlouporaba prava od strane tužitelja kao odgovorne osobe društva N. M. d.o.o. te posljedično tome tvrdnje o pogrešnoj primjeni odredbe članka 26.a stavka 1. i 2. i članka 26.c točke 3. Općega poreznog zakona, slijedom čega je sud, sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), na raspravi održanoj 5. studenoga 2020., odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje financijsko-financijskog vještačenja na okolnost je li tužitelj kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu N. M. d.o.o. stekao ikakvu osobnu imovinsku korist u radnjama za koje ga se tereti, je li učinio ikakav pravni posao na štetu navedenog društva ili na štetu vjerovnicima te je li uslijed blokade navedeno društvo moglo dalje poslovati, dokazni prijedlog pribave podataka od Porezne uprave je li za novčano potraživanje za koje se tereti tužitelj nastupila zastara, kao i dokazni prijedlog saslušanja tužitelja.

Slijedom navedenoga, sud je sukladno članku 57. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude po točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 12. studenoga 2020.

 

                                                                                                                        Sutkinja

Blanka Sajter v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).