Baza je ažurirana 15.04.2025. 

zaključno sa NN 66/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1                                           2 Povrv-173/2020-23

(prije 2 Povrv-1497/2015)

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU
52000 PAZIN, Dršćevka 1

2 Povrv-173/2020-23

(prije 2 Povrv-1497/2015)

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu toga suda Adrijani Labinjan Skok, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva, OIB: ..., kojeg zastupa odvjetništvo, P., protiv tuženika H. d.o.o., M., OIB: , radi isplate 139.027,00 kn, nakon održane javne glavne rasprave 30. rujna 2020., u prisutnosti zastupnice tužitelja, na ročištu za objavu 12. studenog 2020.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik I. K. iz P., pod Ovrv-20814/15 od 22. srpnja 2015., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku H. d.o.o., M., OIB: , da namiri tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvu, OIB: , tražbinu u iznosu od 139.027,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 7.028,20 kn od 9.2.2014. do isplate,

na iznos od 8.814,88 kn od 16.4.2014. do isplate,

na iznos od 8.814,70 kn od 1.5.2014. do isplate,

na iznos od 8.791,20 kn od 16.5.2014. do isplate,

na iznos od 8.733,28 kn od 16.6.2014. do isplate,

na iznos od 8.726,58 kn od 13.7.2014. do isplate,

na iznos od 8.750,32 kn od 11.8.2014. do isplate,

na iznos od 8.796,80 kn od 1.9.2014. do isplate,

na iznos od 8.771,80 kn od 4.10.2014. do isplate,

na iznos od 8.803,24 kn od 16.11.2014. do isplate,

na iznos od 8.822,94 kn od 14.12.2014. do isplate,

na iznos od 8.838,46 kn od 2.1.2015. do isplate,

na iznos od 8.823,00 kn od 7.2.2015. do isplate,

na iznos od 8.882,80 kn od 9.3.2015. do isplate,

na iznos od 8.832,21 kn od 5.4.2015. do isplate,

na iznos od 8.796,59 kn od 3.5.2015. do isplate,

po stopi zakonskih zateznih kamata do 31.7.2015. od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 1.1.2018. do 30. 6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,3 % godišnje, od 1.1.2020. do 30.6.2020.
po stopi od 6,11 % godišnje, od 1.7.2020. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik I. K. iz P., pod Ovrv-20814/15 od 22. srpnja 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te se sudi:

" 1. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 12.475,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 75,00 kn."

Obrazloženje

Povodom prijedloga tužitelja donijeto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku I. K. iz P., pod posl.br. Ovrv-20814/15 od 22. srpnja 2015., kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju 139.027,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose sukladno dospijeću navedenom u kartici salda konti, kao sastavnom dijelu prijedloga, te da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.712.50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i predvidive troškove ovršnog postupka od 37.50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.

Tuženik je u prigovoru naveo u bitnome da je predmetno rješenje neosnovano u cijelosti jer da tužitelju ne duguje ništa ni po kojoj osnovi.

Postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Sud je u predmetu proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to u karticu saldakonti zakupa otvorene stavke od 8.4.2015., izvadak iz sudskog registra za tuženika, u preslik ugovora o zakupu od 9.8.1993., u preslik ugovora o podzakupu od 15.9.1993., u preslik posebnog ugovora o plaćanju od 13.9.1993., u preslik aneksa ugovora o zakupu od 13.4.1994., u preslik aneksa ugovora o plaćanju od 1.6.1994., u preslik izračuna visine uloženih sredstava u objekat poslovni prostor u vlasništvu Ministarstva sačinjen po tuženiku, u procjenu izrađenu po vještaku građevinske struke L. Š. iz P., od 21.6.1996., uvidom u ovosudni predmet Pu P-1521/15 (ranije P-3999/11).

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Iz prijedloga za ovrhu temeljenog na salda konti kartici od 8.4.2015., te iz navoda tužiteljice na ročištu od 12. travnja 2016. proizlazi da se tužbom zahtijeva naknada za korištenje poslovnog prostora P., za vremensko razdoblje od prosinca 2013. do ožujka 2015.

Pravomoćnom presudom ovoga suda P-3999/2011. od 26. studenog 2014. naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretninu k.č. br. 837/ZGR k.o. P., kao i da joj isplati naknadu za korištenje predmetne nekretnine za period od studenog 2006. do prosinca 2013.


 

Nije sporno da se u oba predmeta radi o istoj nekretnini.

Iz navoda tuženika tijekom postupka proizlazi da tuženik predmetnu nekretninu nije predao u posjed tužiteljici u periodu na koji se odnosi ova tužba, niti je predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je u međuvremenu stekao pravnu osnovu za posjedovanje te nekretnine.

Iz stava izraženog u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske -1313/2015 od 22. listopada 2019. u bitnome proizlazi da je tuženik, koji je koristio predmetni poslovni prostor u vlasništvu tužiteljice bez pravne osnove, dužan platiti naknadu koristi od uporabe tuđe stvari po odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/06, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP), kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari (osim što tu stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi i naknaditi sve štete koje su na
stvari nastale) mora vlasniku naknaditi i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja stvari pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

S obzirom na to da je tuženik od 13. rujna 1998., kad je prestao vrijediti Ugovor o podzakupu kojeg je bio sklopio s društvom H. d.o.o., bio nepošten posjednik, jer je znao da mu ne pripada pravo na posjed prostora (odbijao je plaćati naknadu za korištenje), dužan je, prema odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) na iznos naknade koristi od uporabe tužiteljeva poslovnog prostora isplatiti tužitelju i zatezne kamate od dana kada ga je tužitelj računima pozvao podmiriti tu naknadu (neovisno o tome što je tu naknadu koristi naznačio kao zakupninu).

Tužitelju pripada naknada koristi u visini zakupnine koju bi on mogao ostvariti da je u predmetnom razdoblju iznajmljivao svoj poslovni prostor, pri čemu je nevažno je li tuženik za sebe ostvario korist obavljanjem djelatnosti u tom prostoru.

Mjesečni iznos zakupnine utvrđen je temeljem Odluke o utvrđivanju visine zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Ministarstvo (Narodne novine broj 115/93 i 10/96). Prema navedenom kriteriju, naknada u visini zakupnine za utuženu nekretninu površine 362,00 m2 iznosila bi više od utuženih mjesečnih iznosa (npr. 362m2 x 10,00 DEM = 3.620,00 DEM : 1,95583 = 1.850,87 EUR x 7,3 kn = 13.511,35 kn). No, tužitelj ima pravo zahtijevati manje. S obzirom da zakupnina dospijeva mjesečno, zakonska zatezna kamata teče od prvog dana u mjesecu do isplate, a tužitelj može
zahtijevati početak tijeka zatezne kamate od nekog kasnijeg datuma, pa su tužitelju dosuđene kamate prema postavljenom zahtjevu.

Odluka o zateznoj kamati i stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

Tuženik je tijekom postupka navodio da je vršio ulaganja u predmetni poslovni prostor.

Tuženik je u posjed tog poslovnog prostora bio ušao na temelju Ugovora o podzakupu zaključenog s H. d.o.o. od 13.9.1993. Prepravke i adaptacije tuženik je mogao izvršiti samo uz prethodnu suglasnost društva H. (čl. 6. ugovora). Tuženik se obvezao snositi troškove tekućeg održavanja i sve ostale režijske troškove, te isti nisu sadržani u visini zakupnine, a tuženik nema pravo na povrat uloženih sredstava (čl. 7. ugovora).

Čl. 5. Posebnog ugovora o plaćanju od 15.9.1993., kojeg su zaključili društvo H. i tuženik, određeno je da se zakupoprimcu tuženiku, koji uloži znatnija sredstva u adaptaciju nekretnine, može iznos mjesečne zakupnine prebiti sa iznosom izvršenih ulaganja ili odrediti zakupnina u manjem iznosu, što se može utvrditi aneksom ugovora o plaćanju najamnine odnosno zakupnine.


 

Društvo H. d.o.o. je kao zakupoprimac zaključio Ugovor o zakupu od

9.8.1993. sa Republikom Hrvatskom kao zakupodavcem, za isti poslovni prostor, na rok od pet godina. Potrebne prepravke i adaptacije poslovnog prostora radi osposobljavanja za obavljanje poslovne djelatnosti zakupoprimac je mogao vršiti samo uz prethodnu suglasnost zakupodavca (čl. 6.), a sva ulaganja u poslovni prostor postaju vlasništvo Republike Hrvatske bez obveze vlasnika na povrat uloženih sredstava po bilo kojem osnovu (čl. 10. u svezi s čl. 5. i 6. ugovora).

Aneksom ugovora o zakupu od 13.4.1994. izmijenjen je st. 2. čl. 5. osnovnog ugovora o zakupu na način da se zakupoprimcu zbog ulaganja u adaptaciju prostora priznaje iznos od 53.500,00 DEM i umanjuje zakupnina tako da je dužan plaćati 50% zakupnine utvrđene u tom aneksu ugovora, za vrijeme od 1.1.1994. do 30.6.1996.

Iz aneksa ugovora o plaćanju od 1.6.1994. zaključenog između društva H. i
ovdje tuženika, proizlazi da je zakupnina tuženiku umanjena za period od 1.1.1994. do 30.6.1996., na ime ulaganja u adaptaciju predmetnog poslovnog prostora.

Iz navedenih isprava proizlazi da su se ulaganja u poslovni prostor mogla vršiti samo uz prethodnu suglasnost zakupodavca te da su tuženiku priznata ulaganja u adaptaciju kroz umanjenu zakupninu-naknadu za period od 1.1.1994. do 30.6.1996. Osim toga, ugovoreno je da zakupoprimac nema pravo na povrat uloženih sredstava.

Sud nije prihvatio tuženikov prijedlog dan na ročištu 23.1.2017. da mu se odobri rok za daljnje očitovanje i da se pokuša obratiti odvjetniku jer mu je ranije, uz suglasnost tužiteljice, u periodu od ročišta 28.9.2016. do 23.1.2017. omogućen primjeren rok za pokušaj mirnog rješenja spora kao i za očitovanje i angažman odvjetnika.

Po odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici troškove za nagradu javnog bilježnika u iznosu od 2.175,00 kn (čl. 6/1 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku), dok u preostalom dijelu, u iznosu od 37,50 kn, koji se odnosi na trošak dostave, kao i za
"predvidive" troškove od 37,50 kn, zahtjev je odbijen jer tužitelj nije dokazao nastanak i visinu tih troškova.

Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici i troškove za sastav prijedloga za ovrhu i za pristup na tri ročišta sve po 2.500,00 kn, te troškove dolaska na tri ročišta, na relaciji Pula-Pazin-Pula, 50 km x 2 x 2,00 kn = 100,00 kn x 3 = 300,00 kn (po troškovniku izjavljenom na zapisniku 23.1.2017), po tbr. 11/1, 9/1, 45 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), u vezi s čl. 41. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/2018), ili sveukupno 12.475,00 kn.

Slijedom navedenog donesena je odluka kao u izreci.

U Pazinu 12. studenog 2020.

 

Sutkinja Adrijana Labinjan Skok, v. r.


 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelj po odvjetništvu,
- tuženik





Broj zapisa: 1789a-be0c9

Kontrolni broj: 04899-f87fc-8749c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=ADRIJANA LABINJAN SKOK, L=PAZIN, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu