Poslovni broj Gž R-573/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja  A. V.iz R.,OIB: ....., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & P. iz R., protiv tuženika J., društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, R., OIB: ......., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-89/2019 od 12. ožujka 2020., dana 12. studenog 2020. 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-89/2019 od 12. ožujka 2020. u točkama 2. i 3. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja u točki 1. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, točkom 2. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od osam dana, u točki 3. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška dok je točkom 4. izreke odlučeno da se ročište određeno za 16. ožujka 2020. neće održati.

             

Protiv rješenja sadržanog u točkama 2. i 3. izreke žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP).

 

U žalbi tužitelj u bitnome ističe kako sud prvog stupnja u konkretnom slučaju nije cijenio činjenicu da tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava podnesen po punomoćniku tužitelja, koji zahtjev obvezno mora prethoditi sudskoj zaštiti u radnome sporu koja se nastavno mora zatražiti u strogo formalnom roku kojeg je tužitelj ispoštivao pravovremenim podnošenjem tužbe.

 

Osim toga, sud da nije cijenio činjenicu što je tuženik odluku kojom je stavio izvan snage ponudu koja je predmetom ove tužbe, dostavio izravno tužitelju a ne njegovu punomoćniku. Tuženik da je na taj način u komunikaciji nezakonito preskočio punomoćnika tužitelja te da je radi svega toga sud o troškovima postupka trebao odlučiti primjenom članka 154. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 156. ZPP-a jer tužitelj smatra da su mu troškovi nastali upravo krivnjom tuženika. Žalbom se dalje ukazuje na potrebu primjene odredbe članka 158. stavak 2. ZPP-a jer se tvrdi da je tužitelj povukao tužbu zbog razloga koji se mogu pripisati tuženiku u kojem slučaju da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka.

 

Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te potražuje troškove sastava žalbe.

 

              Žalba nije osnovana.

 

S obzirom da je podneskom od 16. rujna 2019. tužitelj povukao tužbu čemu se tuženik nije protivio, sud prvog stupnja je odlučio o povlačenju tužbe i odgodi zakazanog ročišta nepobijanim dijelom rješenja navedenim u točkama 1. i 4. izreke primjenom članka 193. stavak 2. ZPP-a.    

 

Odlučujući o pravovremeno postavljenim zahtjevima obje stranke za naknadu troškova postupka, sud prvog stupnja pobijanom točkom 2. izreke rješenja, primjenom članka 158. stavak 1. ZPP-a odlučuje da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u visini jednokratne nagrade uvećane za PDV u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn pozivom na  članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a te Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

Uvažavajući da je tužitelj pokrenuo postupak radi utvrđenja ne/dopuštenosti ponude broj: M-8032 od 9. siječnja 2019. tužbom podnesenom 13. veljače 2019., da je osporena ponuda stavljena van snage Odlukom Uprave tuženika broj UD-4/1-a-2019 od 28. siječnja 2019., da je tu Odluku tužitelj zaprimio 12. veljače 2019. dakle, prije podnošenja tužbe, to prvostupanjski sud iznosi stajalište da se ne može smatrati da je tužba povučena odmah nakon udovoljenja zahtjevu po tuženiku, pa pobijanom točkom 3. izreke rješenja odbija tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

              U donošenju pobijanog rješenja nisu ostvarene bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a odnosno iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 5. stavak 1. ZPP-a budući da se tužitelj na navode podneska tuženika od 28. veljače 2020. očitovao predmetnom žalbom. Nije ostvarena niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tužitelja, budući da rješenje u pobijanom dijelu nije nerazumljivo, u istome su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

Pravilno je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odlučio da je tužitelj tuženiku dužan nadoknaditi troškove postupka u iznosu čija se visina žalbom ne dovodi u pitanje.

 

Noveliranom odredbom članka 158. ZPP-a (primjena temeljem članka 117. stavak 3. ZID ZPP/19 u vezi s člankom 29. ZID ZPP/19) propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (stavak 1.) te da iznimno od stavka 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (stavak 2).

Kako je utvrđeno da je Odlukom Uprave tuženika broj UD-4/1-a-2019 od 28. siječnja 2019. stavljena izvan snage Odluka broj UD-51/21-2018 od 28. prosinca 2018., a samim time i ponuda broj: M-80352 od 9. siječnja 2019., čiju dopuštenost tužitelj osporava ovom tužbom, o čemu je tužitelj obaviješten dopisom tuženika kojeg je zajedno s prilozima tužitelj zaprimio 12. veljače 2019. a tužba u ovome predmetu je podnesena nakon toga, odnosno 13. veljače 2019., tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nema mjesta primjeni iznimke iz citiranog članka 158. stavak 2. ZPP-a. To stoga što je tužitelj tužbu podnio nakon što je njegovu zahtjevu već bilo udovoljeno te je isti o tome bio obaviješten osobno prije podnošenja tužbe.

 

Prema utvrđenju provedenog postupka, odluku kojom je stavljena izvan snage ponuda tuženika osporavana po tužitelju u ovome predmetu, tuženik je dostavio osobno tužitelju putem pošte preporučeno zajedno s ostalim dokumentima vezanim za budući radno pravni status tužitelja odnosno uz ponudu broj M-80352 od 8. veljače 2019. (koja je predmet osporavanja u drugome postupku) te Odluku Nadzornog odbora od 25. siječnja 2019.  Imajući u vidu da tužitelj ničime ne dokazuje da bi takva dostava bila protivna odredbi članka 132. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19.), tada pravilno u donošenju odluke o obvezi naknade troškova postupka nije bilo mjesta primijeni odredbe članka 156. ZPP-a na koju neosnovano upire žalba tužitelja.    

 

Radi navedenog odlučeno je kao izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

              Rješenje suda prvog stupnja sadržano u točkama 1. i 4. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno. 

             

 

U Rijeci 12. studenog 2020.

 

 

Sutkinja   

Branka Ježek Mjedenjak