Broj: Kž 143/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. I. zbog kaznenog djela iz članka 216. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 8. veljače 2018. broj Kž-226/2017-6, u sjednici održanoj 2. svibnja 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog I. I..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je osuđenikov „zahtjev za reviziju“ kao nedopušten.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni I. I., bez određenog žalbenog prijedloga, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra da pobijano rješenje treba ukinuti.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. rujna  2017. broj K-502/16-8 tada optuženi I. I. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela uništenja i oštećenje javnih naprava iz članka 216. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine pa mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 8. siječnja 2018. broj Kž-226/2017-4 odbijena je žalba optuženog I. I. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda koja je time postala pravomoćna.

Osuđeni I. I. podnio je „zahtjev za reviziju“ iz čijeg sadržaja proizlazi da pobija drugostupanjsku presudu.

Pravilno je Županijski sud u Slavonskom Brodu pobijanim rješenjem odbacio osuđenikov „zahtjev za reviziju“ kao nedopušten, obrazloživši razloge zbog kojih se u ovome predmetu ne radi o nekom od slučajeva iz članka 490. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. u kojima bi bila dopuštena žalba protiv drugostupanjske presude.

Tim razlozima, koje osuđenik žalbom protiv pobijanog rješenja niti ne dovodi u pitanje već ustraje na razlozima pobijanja pravomoćne presude, i to, kako iz sadržaja njegove žalbe proizlazi, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, treba dodati i da se očigledno ne radi o reviziji koja je regulirana odredbama članka 570. do 570.e ZKP/08. (jer pobijana presuda ne predstavlja osuđujuću odluku koju bi donio sud bivše Jugoslavije za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela, a do koje bi došlo zlouporabom političke moći – članak 570. stavak 1. ZKP/08.), kao i da nema uvjeta postupiti po tom podnesku kao po osuđenikovom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (jer je osuđeniku izrečena uvjetna osuda, dakle, mjera zbog koje se taj zahtjev, prema članku 515. stavku 1. ZKP/08., ne može podnijeti, niti se taj izvanredni pravni lijek, prema odredbama članka 517. ZKP/08., može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja).

Zbog iznesenog, žalbenim tvrdnjama kojima osuđenik i dalje pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima je utemeljena pravomoćna presuda, nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijena je žalba osuđenog I. I. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. svibnja 2018.