- 1 -              I Kž 631/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 631/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenice S. M., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 5. Kaznenog zakona Republike Moldavije, odlučujući o žalbi izručenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 12. listopada 2020. broj Kv II-133/2019 (Kir-237/2019), u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba izručenice S. M. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem utvrđeno je udovoljenje zakonskim pretpostavkama za izručenje sudbenim vlastima Republike Moldavije izručenice S. M., rođene ... u V., M., državljanke R. M. i R. R., radi vođenja kaznenog postupka zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 190. stavka 5. Kaznenog zakona Republike Moldavije, sve na temelju molbe Ureda državnog odvjetništva Republike Moldavije broj 7 I-220/19-2198 od 18. rujna 2014. utemeljenoj na odluci Suda okruga Botanicaa, grad C.

 

Protiv tog rješenja žali se izručenica S. M., po branitelju D. P., odvjetniku iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Temeljem članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba izručenice nije osnovana.

 

Uvodno treba reći da je ranija odluka prvostupanjskog suda, kojom je utvrđeno udovoljenje zakonskim pretpostavkama za izručenje žaliteljice Republici Moldaviji, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2019. broj I Kž-471/2019-4, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, izreka tog rješenja bila je nepotpuna i nerazumljiva, dok, nadalje, obrazloženje rješenja nije sadržavalo razloge o svim odlučnim činjenicama. Povrede na koje je tim ukidnim rješenjem ukazano, prvostupanjski je sud novom, sada pobijanom odlukom, u cijelosti otklonio.

 

Slijedom izloženog te imajući u vidu da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, nije u pravu izručenica kada prvostupanjsko rješenje pobija paušalnim isticanjem bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a bez daljnje razrade u čemu bi se ona konkretno sastojala.

 

Nadalje, razmatranjem sadržaja žalbe, proizlazi da izručenica ne osporava ispunjenje zakonskih pretpostavki iz članka 33. i 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04., dalje: ZOMPO), kao ni izostanak negativnih pretpostavki iz članka 35. ZOMPO-a, za izručenje Republici Moldaviji, sve radi vođenja kaznenog postupka zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare. Žalbom, ustvari, izručenica osporava isključivo zaključak prvostupanjskog suda da izručenjem neće doći do ugroze njenih prava iz članka 19. Povelje Europske unije o temeljnim ljudskim pravima (dalje: Povelja).

 

Naime, prvostupanjski je sud, postupajući po uputi iz ranije naznačenog ukidnog rješenja ovog suda, sukladno obvezama preuzetim donošenjem Zakona o potvrđivanju Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 2/2012.), pravilno izvijestio državu članicu Europske unije (Republiku Rumunjsku) o činjenici uhićenja njene državljanke (izručenica je nesporno državljanka R. M. i R. R.). Nakon što je od te države članice EU pribavio očitovanje iz kojeg proizlazi da ista nije zainteresirana za preuzimanje kaznenog progona te da neće izdavati europski uhidbeni nalog za predaju izručenice, prvostupanjski je sud pristupio provjeri hoće li konkretnim izručenjem S. M. Republici Moldaviji biti ugrožena prava iz članka 19. Povelje koji nalaže da nitko ne može biti udaljen, protjeran ili izručen u državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost da bude podvrgnut smrtnoj kazni, mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

 

Nastavno tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je Republika Moldavija članica Vijeća Europe te ujedno potpisnica, među ostalim relevantnim međunarodnim ugovorima, i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe iz 1950. s Dodatnim protokolima. Jednako tako, pravilno je utvrđeno da je Republika Moldavija s Europskom unijom i Europskom zajednicom za atomsku energiju i njihovim državama članicama sklopila Sporazum o pridruživanju EU s Moldavijom, koji je u potpunosti stupio na snagu 1. srpnja 2016., a temeljem kojeg nadležna tijela EU prate njegovu provedbu i, među ostalim, nadziru vladavinu prava te poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako to proizlazi iz spisu priležeće Rezolucije Europskog parlamenta od 14. studenog 2018. o provedbi Sporazuma o pridruživanju.

 

Imajući u vidu izloženo, a pri tome vodeći računa o činjenici da izručenica S. M., čije se izručenje traži zbog kaznenog progona za kazneno djelo prijevare, nije iznijela niti jedan ozbiljan i konkretizirani razlog zbog kojeg se može razumno pretpostaviti da bi ona, po izručenju, bila izložena stvarnom riziku mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, dok u Republici Moldaviji, za slučaj osude, ne postoji mogućnost izricanja smrtne kazne, potpuno osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da konkretnim izručenjem nisu ugrožena njezina prava iz članka 19. Povelje. 

 

Slijedom svega ranije izloženog, neosnovani su žalbeni navodi izručenice da je činjenično stanje u odnosu na ovu okolnost ostalo nepotpuno utvrđeno, dok paušalno isticanje složenih i teških uvjeta boravka zatvorenika u zatvorima zemlje tražiteljice izručenja u kojima "dominira ponižavajući odnos prema zatvorenicima..." nisu od utjecaja na valjanu i temeljem potpuno utvrđenih činjenica zasnovanu, ranije izloženu, ocjenu prvostupanjskog suda.

 

Stoga, a s obzirom na to da navodima žalbe izručenice S. M. utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. studenog 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.