- 1 -              Kž-eu 17/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 17/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. N. K., zbog kaznenog djela iz čl. 28.a st. 1. i dr. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije i dr., odlučujući o žalbi osuđ. N. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 12. veljače 2020. broj Kv-eu-1/20., u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba osuđ. N. K. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pod točkom I. izreke pobijane presude je utvrđeno da je pravomoćnom presudom Pokrajinskog suda u Innsbrucku od 1. listopada 2019. broj 33 Hv 26/19., osuđ. N. K., trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Republici Austriji, osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine zbog više kaznenih djela i to: zbog kaznenog djela zločina trgovine opojnim sredstvima, prema čl. 28.a st. 1. drugi slučaj i st. 4. red. 3. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, i to djelomično u obliku poticanja počinjenja za kazneno djelo prema čl. 12. drugi slučaj Kaznenog zakonika Republike Austrije, zbog kaznenog djela zločina trgovine opojnim sredstvima, prema čl. 28.a st. 1. peti slučaj i st. 2. red 3. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, i zbog kaznenog djela zločina pripreme trgovine opojnim sredstvima, prema čl. 28. st. 1. drugi slučaj i st. 2. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije.

 

Pod točkom II. izreke pobijane presude je utvrđeno da kaznena djela, označena u točki I. izreke, sadrže bitna obilježja kaznenih djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), za koja je propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina.

 

Pod točkom III. izreke pobijane presude, na temelju čl. 89. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. – dalje: ZPSKS-EU), priznata je citirana presuda Pokrajinskog suda u Innsbrucku od 1. listopada 2019. broj 33 Hv 26/19g., te je određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju četiri godine.

 

Pod točkom IV. izreke pobijane presude, na temelju čl. 101. st. 3. ZPSKS-EU, u izrečenu kaznu zatvora osuđ. N. K. je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 14. svibnja 2019. pa nadalje.

 

Protiv te presude žalbu je podnio osuđ. N. K., osobno, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 91. ZPSKS-EU za priznanje i izvršenje strane presude, kao i da ne postoje osnove za odbijanje priznanja i izvršenja iz čl. 94. ZPSKS-EU.

 

Pravno su neodlučni prigovori žalitelja kojima osporava danu suglasnost za premještaj izdržavanja kazne zatvora u Republiku Hrvatsku, uz navod kako ovo izručenje ne bi bilo korisno za njegovu resocijalizaciju, jer je njegova budućnost u Republici Srbiji, gdje živi većina njegove rodbine. Tvrdnjom kako se nikad nije "... složio s izručenjem u Hrvatsku ...", žalitelj ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o osuđenikovom hrvatskom državljanstvu i prijavljenoj adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj, čime su ostvareni uvjeti iz čl. 91. st. 1. toč. 1. ZPSKS-EU, za priznanje strane presude kojom je izrečena kazna zatvora. Odredbom čl. 105. st. 2. toč. 1. ZPSKS-EU izrijekom je propisano kako suglasnost osuđenika nije potrebno pribavljati ako se presudu s potvrdom prosljeđuje državi članici čiji je osuđenik državljanin i u kojoj ima prebivalište ili boravište. U smislu odredbe čl. 91. st. toč. 3. ZPSKS-EU, osuđenikova suglasnost, kao uvjet za priznanje strane presude, potrebna je ako se radi o osuđeniku koji nije državljanin Republike Hrvatske ili nema prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, a nije mu izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku. Protivno navodima žalitelja, tek u takvim slučajevima, sukladno čl. 91. st. 2. ZPSKS-EU, ministarstvo pravosuđa, prilikom davanja suglasnosti da se Republici Hrvatskoj proslijedi presuda države izdavanja, radi preuzimanja, treba voditi računa o lakšoj socijalnoj rehabilitaciji osuđenika. Tvrdnje žalitelja kojima upire na mogućnost skorog uvjetnog otpuštanja s izdržavanja kazne zatvora u Republici Austriji, nemaju utjecaja na pravilnost pobijane odluke o priznanju strane presude.

 

Naposljetku, žalitelj ispušta iz vida da je iz dokumentacije u spisu (isprava Zatvora u I. od 22. listopada 2019., na listovima 13. i 14. spisa, s prijevodom na hrvatski jezik, na listovima 17. i 18. spisa), razvidno kako je zatvorenik bio poučen o mogućnosti premještaja na daljnje izdržavanje kazne zatvora u Republiku Hrvatsku, za što je izjavio svoju suglasnost i potpisao  dokument.

 

Sukladno čl. 101. st. 1. ZPSKS-EU, kazna zatvora iz priznate strane presude u Republici Hrvatskoj će se izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje izvršavanje kaznenopravnih sankcija. U smislu čl. 101. st. 2. ZPSKS-EU, nadležno tijelo će, tijekom izdržavanja kazne zatvora iz priznate presude, prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, uzeti u obzir zakonske odredbe o uvjetnom otpustu koje je dostavila država izdavanja.

 

S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud je osnovano priznao citiranu presudu Republike Austrije, te je osnovano nad osuđenikom određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju četiri godine.

 

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.