- 1 -              III Kr 20/2020-5

Broj: III Kr 20/2020-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. R. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. R. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 28. ožujka 2019. broj K-609/16-26. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 14. listopada 2019. broj Kž-222/2019-3., u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se zahtjev osuđ. R. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 28. ožujka 2019. broj K-609/16-26. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 14. listopada 2019. broj Kž-222/2019-3., R. Š. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđ. R. Š., po branitelju M. K., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. iz K. Zahtjev je podnesen zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), te povrede prava okrivljenika na obranu. Predlaže se ukinuti pravomoćnu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.

Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

Nije u pravu osuđ. R. Š. kada, u pogledu povrede kaznenog zakona na njegovu štetu, iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. – I., ističe istu povredu predviđenu u čl. 469. toč. 1. ZKP/08. – I., koju je isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, i na koju mu je drugostupanjski sud odgovorio jasno i argumentirano.

Naime, podnositelj zahtjeva, osporavajući postojanje bitnog obilježja kaznenog djela, ponavlja brojne prigovore na činjenična utvrđenja pravomoćne presude. Time zanemaruje kako se ovaj izvanredni pravni lijek, suglasno čl. 517. ZKP/08. – I., ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nepotrebnim teoretiziranjem opsega ovlaštenja prokurista prema Zakonu o trgovačkim društvima, uz tvrdnju kako osuđenik kao umirovljenik i prokurist nije mogao biti niti odgovorna osoba, niti nadređen oštećenici, podnositelj zahtjeva grubo ispušta iz vida zakonski opis kaznenog djela spolnog uznemiravanja. U konkretnom slučaju, osuđenikovo svojstvo nadređenosti prema oštećenici nije prestalo time što je bio imenovan prokuristom. Pravilno su primijenjene odredbe kaznenog zakona, kada su postupci osuđenika označeni kao kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. KZ/11. Jasno je izloženo zašto, radnjama poduzetim prema oštećenici, u kontekstu prirode položaja radnog mjesta oštećenice prema hijerarhijskom položaju osuđenika, osuđenik ostvaruje bitno obilježje kaznenog djela zbog kojeg je osuđen.

Pravomoćna presuda sadrži relevantne razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, pa nema govora o arbitrarnosti u postupanju, niti o povredi prava na obrazloženu odluku. Neosnovanom tvrdnjom kako je pravomoćna presuda arbitrarna, jer su razlozi pravomoćne presude proturječni i nemaju podlogu u provedenim dokazima, osuđenik upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. – I., zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

Podnositelj zahtjeva nije u pravu niti kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku time što se drugostupanjski sud, navodno, nije očitovao o odgovoru na žalbu, niti o svim žalbenim navodima.

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08. – I., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Iz sadržaja drugostupanjske odluke proizlaze odgovori na sve navode koje je osuđenik istaknuo u žalbi. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge, te jasno izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana u vezi svih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Iz, sumarnog, obrazloženja pobijane presude je razvidno kako je drugostupanjski sud imao u vidu odgovor osuđenika podnesen na žalbu državnog odvjetnika. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Protivno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, ovlast prvostupanjskog suda u izricanju konkretne kazne zatvora nije prekoračena. Ona se temelji na jasnoj odredbi čl. 45. st. 1. KZ/11., koja propisuje izricanje kazne zatvora u trajanju do šest mjeseci, ako se ne može očekivati da bi se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom, mogla postići svrha kažnjavanja. U pravomoćnoj presudi izložena je ocjena svih olakotnih i otegotnih okolnosti odlučnih za izbor vrste i visine kazne, kao i razlozi iz kojih slijedi logičan zaključak kako se, upravo, izrečenom kaznom zatvora ostvaruje svrha kažnjavanja.

Valja, međutim, ustvrditi kako su tvrdnje podnositelja zahtjeva, kojima prigovara kazni, očito usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja, u pokušaju ishoditi odluku suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. – II., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 12. studenog 2020.