2               Poslovni broj Gž-1703/2020-2

Poslovni broj: Gž-1703/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Z. iz Z., OIB: …, protiv tuženika J. D. iz P., OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima B. K. i M. K. Č., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji od 25. studenog 2018. pod poslovnim brojem P-506/18, 12. studenog 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji od 25. studenog 2018. pod poslovnim brojem P-506/18.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor izjavljen protiv rješenja o naplati pristojbe.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali tuženik osporavajući rješenje u cijelosti, praktično zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) s prijedlogom da se rješenje stavi izvan snage te utvrdi kako je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 16. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je rješenjem od 15. studenog 2018. naložio tuženiku plaćanje pristojbe na reviziju u iznosu od 1.368,00 kn, te dodatnu pristojbu za rješenje kojim je pozvan na plaćanje pristojbe na izjavljenu reviziju u iznosu od 100,00 kn odnosno ukupno 1.468,00 kn, a sve u skladu s odredbom članka 39. Zakona o sudskim pristojbama.

Tuženik u ovom konkretnom slučaju smatra kako se radi o radnom sporu, te da stoga tuženik u smislu odredbe članka 16. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama jest oslobođen od plaćanja pristojbi.

Zaista je odredbom članka 16. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama propisano kako su od oslobađanja od pristojbi oslobođeni radnici i namještenici u radnim sporovima i službenici u upravnim sporovima u svezi s ostvarivanjem njihovih prava iz službeničkih odnosa.

U ovom konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, jer je tužitelj zatražio isplatu s obzirom na tvrdnju da bi se tuženik dva puta naplatio po presudi broj P-445/11, a koji predmet bi inače bio vođen pred Općinskim sudom u Županji.

Zaista je tuženik imao tražbinu naspram tužitelja iz radnog odnosa, i to upravo tražbinu po osnovi naknade štete zbog posljedica nesreće na radu, no u ovom konkretnom slučaju tužitelj je taj koji podnosi zahtjev i ima tražbinu s osnove stjecanja bez osnove.

Upravo se sudska praksa i to Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio kako eventualna naplata tražbine, s osnove naknade štete, ako je ta osnova otpala i mimo te osnove, predstavlja samostalnu obvezu, odnosno predstavlja samostalno stjecanje bez osnove.

Stoga, suprotno od tuženikovih žalbenih navoda ne radi se o radnom sporu, već o klasičnom obveznopravnom odnosu između stranaka, jer tužitelj tvrdi da mu je tuženik nešto naplatio bez osnove.

Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu pristojbe s obzirom na vrijednost predmeta spora, i to upravo vrijednost revidiranog dijela spora, to je ispravno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, bez da je počinio povrede postupka.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2.ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

Split, 12. studenog 2020.