- 1 -              I Kž 638/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 638/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. H., zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. listopada 2020. broj Ik I-652/2020-8, u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba zatvorenika A. H. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici odbijen je prijedlog zatvorenika A. H. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2020. broj Kv-536/2020-6 zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

 

Protiv tog rješenja osobnu žalbu i dopunu te žalbe podnio je zatvorenik A. H., „zbog nepotpuno i netočnog utvrđivanja okolnosti“, s prijedlogom da mu se „preostali dio kazne pretvori u uvjetni otpust“.

 

Sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pobijajući zaključke prvostupanjskog suda, zatvorenik ističe da pobijanim rješenjem nije dovoljno ocijenjeno njegovo bezuvjetno prihvaćanje odgovornosti za počinjena nedjela za koja je pravedno osuđen, kao i njegovu molbu da dokaže da je odlučan, sposoban te da ima preduvjete da sa svojom životnom družicom živi na pošten način i zarađuje za njihove potrebe. U odnosu na činjenicu da djelatnici Probacijske službe nisu zatekli njegovu izvanbračnu suprugu na adresi stanovanja, ističe da se u to vrijeme u stanu odvijalo renoviranje, ona se nalazila u vikendici, a na nepoznate telefonske brojeve se ne javlja zbog prava na zaštitu osobnih podataka. Osim toga, javila se naknadno, ali neovisno o tome predlaže da se ponovno zatraži mišljenje Probacijskog ureda. Dodaje da je spreman raditi u građevinskoj tvrtki kako bi pomogao obnovi zgrada koje su uništene u potresu, dok ga i dalje čeka siguran posao u firmi u kojoj je prije radio. Isto tako, navodi da će ustrajati u apstinenciji.

 

Nakon razmatranja svih žalbenih navoda, analize stanja spisa te razloga danih u pobijanom rješenju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika jer nisu ispunjene sve pretpostavke iz članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-19) koje opravdavaju primjenu instituta uvjetnog otpusta u konkretnoj situaciji.

 

Naime, iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Zagrebu proizlazi da je zatvorenik dugogodišnji ovisnik o opijatima, dok se sadašnja apstinencija u penalnim uvjetima procjenjuje nestabilnom. Tijekom izdržavanja jedinstvene kazne zatvora zatvorenik je počinio teži stegovni prijestup zbog tjelesnog napada na bilo koju osobu iz članka 145. stavka 3. točke 8. ZIKZ-a te mu je 12. svibnja 2020. izrečena stegovna mjera uskrate raspolaganja novcem u trajanju od sedam dana, a koja mjera se neće izvršiti ako ne počini novi stegovni prijestup u roku od mjesec dana. Osim toga, zatvorenik je višestruko pravomoćno osuđivana osoba zbog raznovrsnih kaznenih djela (kaznenih djela silovanja, nasilničkog ponašanja u obitelji, zlouporabe opojnih droga te uspostave ropstva i prijevoza robova), ali i kaznenih djela protiv imovine (razbojništva, krađe i teške krađe), što ga čini specijalnim povratnikom, budući da se sada nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora zbog počinjenih kaznenih djela krađe. Vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena je visokom te je u uskoj korelaciji s ovisničkim recidivom zatvorenika. Stoga, neovisno o tome što je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne zatvora ocijenjen ocjenom uspješan te neovisno o tome što kaznena djela priznaje i prihvaća, mišljenje je Zatvora u Z. da zatvoreniku ne treba odobriti uvjetni otpust.

 

Osim toga, Probacijski ured Z. I. nije mogao prikupiti potrebne podatke u svrhe izrade izvješća jer nisu mogli stupiti u kontakt s njegovom izvanbračnom suprugom koja je u više navrata pozivana telefonskim putem, dok je prilikom ostavljanja poruke u poštanski sandučić utvrđeno da je prepun i da pošta već dulje vremena nije preuzimana.

 

No, iako se izvanbračna supruga zatvorenika naknadno telefonskim putem javila sucu izvršenja, kojom prilikom je navela da se ona ne javlja na nepoznate brojeve zbog ovrha te poziva agencija za dugovanje, ali da očekuje zatvorenika kod kuće te da ima njezinu podršku, ocjena je i ovog suda da za sada nisu ispunjeni preduvjeti za stabilan i kvalitetan postpenalni prihvat zatvorenika. Ovo osobito kad se ima na umu da iz izvješća zatvora proizlazi da izvanbračna supruga zatvorenika nije radno sposobna zbog zdravstvenih problema te supstitucijske terapije suboxonima, dok je zatvorenikov kriminalni povrat usko povezan s ovisničkim recidivom.

 

Na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbene tvrdnje zatvorenika da ga na slobodi čeka zaposlenje, koji navodi nisu ničim potkrijepljeni te da će ustrajati u apstinenciji, dok navodi zatvorenika da je prihvatio odgovornost za počinjena kaznena djela i da je spreman živjeti na pošten način samo potvrđuju da izdržavanje kazne zatvora ostvaruje svoju svrhu.

 

Međutim, radi njezinog potpunog ostvarenja je, a imajući na umu ukupnost i međusobnu povezanost svih okolnosti predviđenih člankom 59. stavkom 2. KZ/11-19, a koje je, kao što je već navedeno, prvostupanjski sud uzeo u obzir i pravilno ocijenio, i prema ocjeni ovoga suda nužno da zatvorenik nastavi s njezinim izdržavanjem.

 

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pri čemu je utvrđeno da je isto donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 12. studenog 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ranko Marijan, v. r.