- 1 -              III Kr 118/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 118/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. K., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 24. listopada 2019. broj K-306/2015-44 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 12. svibnja 2020. broj Kž-52/2020-4, u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. Ž. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 24. listopada 2019. broj K-306/2015-44 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 12. svibnja 2020. broj Kž-52/2020-4 proglašen je krivim os. Ž. K. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11. i osuđen je na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) osuđenik je na ime imovinskopravnog zahtjeva obvezan naknaditi ošt. D. R. 30.750,00 kuna, ošt. M. S. 2.100,00 kuna, dok je u ostalom dijelu oštećenica upućena u parnicu. Na temelju čl. 77. KZ/11. u vezi s čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08. od osuđenika je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu 1.200,00 kuna te mu je naloženo navedeni iznos uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske  u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te presude osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika „predviđenu u čl. 469. ZKP-a“ i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu pravomoćnu presudu preinači izricanjem odbijajuće presude („da se ODBIJA OPTUŽBA“) ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno „odlučivanje“.

 

Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII).

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

 

Osuđenik u zahtjevu navodi kako „postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon“, da kod njega nije zatečen nikakav podesan alat nužan za počinjenje predmetnog kaznenog djela i nema „niti jedan jedini dokaz da bi optuženik uistinu na inkriminiran način došao u posjed inkriminiranih predmeta. Nastavlja, „nitko nikada nije vidio optuženika da provaljuje u automobile, ne postoje dokazi da bi na predmetnim automobilima bili pronađeni tragovi…“, prigovara ocjeni dokaza (prihvaćanju iskaza svjedoka I. B. nasuprot obrani osuđenika), uz tvrdnju kako je evidentno da se bavio preprodajom polovnih predmeta na koji način su se „tu našli i inkriminirani predmeti.“ Prigovara i dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu  D. R. prihvaćanjem njegovog iskaza bez drugih materijalnih dokaza i shodno tome predlaže presudu preinačiti „na način da se odbije istaknuti imovinskopravni zahtjev D. R..“ Zaključno navodi da je drugostupanjski sud počinio „povredu odredaba ZKP-a u žalbenom postupku jer je potpuno zanemario gore iznesene činjenice.“

 

Prema sadržaju zahtjeva razvidno je da osuđenik prigovara ocjeni dokaza i utvrđenom činjeničnom stanju te zaključku o dokazanosti predmetnog kaznenog djela kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Potom je i sud drugog stupnja, odbijanjem istovjetnih žalbenih razloga, pravilnim prihvatio utvrđenja iz prvostupanjske presude, uz podrobnu i razumnu argumentaciju (str. 2 i 3 presude) čime je ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika.

 

Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08.-VIII), a ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koje osuđenik smjera kada polemizira sa razlozima suda o ocjeni odnosno vrednovanju dokazne građe. Valja dodati da se povrede kaznenog zakona ocjenjuju samo u okviru onog činjeničnog stanja koje je utvrđeno pravomoćnom presudom, a ne prema činjenicama koje po ocjeni osuđenika proizlaze iz provedenih dokaza smjerajući na izricanje oslobađajuće presude po osnovi iz čl. 453. toč. 3. ZKP/08.-VIII.

 

Pored toga, ovim izvanrednim pravnim lijekom se ne ispituje odluka o imovinskopravnom zahtjevu, a imajući na umu navod iz zahtjeva o postojanju okolnosti koje isključuju kazneni progon te da je osuđenik pravomoćnom presudom osuđen zbog kaznenog djela teške krađe za koje zastara kaznenog progona nastupa protekom petnaest godina od počinjenja djela to nema ni povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08.-VIII.

 

 

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08.-VIII, zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 12. studenog 2020.