- 1 -              II Kž 467/2020-4

Broj: II Kž 467/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 21. listopada 2020. broj K-18/2020-4 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba optuženog D. O. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. O. zbog kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), pod točkom I., produljen istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Dalje je, točkom II. izreke, određeno da istražni zatvor, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude, najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Konačno, točkom III. izreke rješenja, određeno je da, sukladno članku 134. stavku 2. ZKP/08., žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

Protiv tog rješenja žali se optuženi D. O. po branitelju, odvjetniku M. V., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika "uputi u psihijatrijsku ustanovu radi provođenja sudsko medicinskog vještačenja...vezano za njegovu ubrojivost...kao i eventualnu njegovu opasnost za daljnje činjenje kaznenih djela...".

Žalba optuženika nije osnovana.

Žalitelj uvodno ističe da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, međutim, daljnjim sadržajem žalbe istu ne konkretizira, dok ostali navodi zapravo predstavljaju prigovore činjenične naravi. Razmatranjem pobijane odluke, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj sud nalazi da prvostupanjskim rješenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, potpuno je neosnovano opetovano inzistiranje žalitelja kojim ističe da je djelo počinio u stanju neubrojivosti, što da bi jasno bilo utvrđeno da je on podvrgnut psihološkom vještačenju, a ne samo psihijatrijskom, jer da bi vještak psiholog mogao utvrditi stupanj kod njega utvrđene mentalne retardacije koji bi, uz činjenicu alkoholiziranosti, doveo do utvrđenja njegove neubrojivosti.

Nasuprot ovim žalbenim navodima koji se prije svega odnose na problematiziranje dokaznog postupka koji je u tijeku, valja naglasiti da vještak psihijatar svojim nalazom i mišljenjem, kod kojeg je ostao i na raspravi kada je ponovno pojasnio zbog čega u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za ponovnim psihologijskim testiranjem, utvrđuje da su u vrijeme počinjenja djela optuženikove "sposobnosti da shvati značenje svog postupanja i da upravlja svojom voljom bile smanjenje i to u bitnoj mjeri", međutim, on nije bio neubrojiv. Pri tome, vještak je uzeo u obzir stupanj alkoholiziranosti optuženika, kod njega potpuno razvijenu ovisnost o alkoholu kao i umjerenu mentalnu retardaciju. Upravo kombinacija trajno sniženog intelektualnog funkcioniranja i razvijene ovisnosti kod optuženika, po ocjeni vještaka psihijatra, dovodi do zaključka o postojanju rizika od počinjenja novog djela u budućnosti.

Slijedom izloženog, a protivno žalbenim tvrdnjama, potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje da kod optuženog D. O. nesumnjivo postoji realno predvidiva i konkretna opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela, odnosno od dovršenja kaznenog djela, koje je ostalo u pokušaju. Nije bez utjecaja na ovakav zaključak prvostupanjskog suda podatak utvrđen izvješćem Centra za socijalnu skrb od 15. travnja 2020. (list 174. – 178. spisa), na kraju kojeg je istaknuto da je u obitelji optuženika i njegovog brata, ovdje žrtve terećenog kaznenog djela, u zadnjih godinu dana dolazilo do češćih sukoba, zbog čega je bilo intervencija policije, što je sve, imajući u vidu način počinjenja djela za koje se optuženik sada na razini osnovane sumnje tereti, očito eskaliralo inkriminiranog dana.

              Stoga, a s obzirom na to da u dosadašnjem tijeku postupka nije utvrđeno da je optuženik osoba koja je u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva, dok s druge strane, ranije izložene okolnosti osnovano govore da kod optuženika i dalje postoji realno predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo, protiv optuženog D. O. daljnja primjena mjere istražnog zatvora i to upravo iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., za sada je u cijelosti opravdana i na zakonu osnovana. Zbog izloženog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, mjera istražnog zatvora ne može se u ovom trenutku svrhovito zamijeniti primjenom koje druge, blaže mjere.

Jednako tako, uzimajući u obzir težinu inkriminiranog kaznenog djela koji za zaštitni objekt ima najvišu društvenu vrednotu - život, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (optuženik se u istražnom zatvoru sada nalazi oko devet mjeseci), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti, za sada, nije povrijeđeno.

Zbog svega navedenog, a s obzirom na to da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. studenog 2020.