Broj: Kž-Us 24/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta,  podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 7. veljače 2018. broj Kov-Us-1/2017, Kv I-Us-99/17, u sjednici održanoj 3. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci ukinute su privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom koje su bile određene rješenjem suca istrage Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-115/15 od 22. listopada 2015.  i to zabrane Lj. R. otuđiti ili opteretiti stan na II. katu i potkrovlju, 2 terase, stubište, spremište i 2 terase, spremišnog prostora u suternu upisane u zk. ul.br. 475, poduložak 5, k.o. M., dvor, zk.ul.br. 2143 k.o. S. A., stan, parkirno mjesto koje se nalazi u kući sagrađenoj na z.č.br. 1284/1, kuća i dvor upisane u zk.ul.br.1870, poduložak 2.,k.o. S. A., a što je sve detaljno specificirano u toč. a  izreke) pobijanog rješenja, zabrane okr. N. R. otuđiti ili opteretiti osobni automobil marke „...“ , detaljno specificirano u toč. b izreke) pobijanog rješenja i zabrane Lj. R. otuđiti ili opteretiti osobni automobil marke  „...“, što je sve također detaljno specificirano u toč. c izreke) pobijanog rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom žalbu prihvatiti i preinačiti pobijano rješenje na način da se produlji trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba USKOK-a nije osnovana.

Uvodno u žalbi naznačeno je da se prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl.  468. st. 1. toč. 1. i 11.  ZKP/08. U odnosu na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08 žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije bio u zakonom propisanom sastavu „…obzirom da je jedan od članova vijeća koje je donijelo (pobijano) rješenje…sudac S. C..“, a da je u istom predmetu, povodom optužnice „…dana 06. veljače 2018. održana…sjednica optužnog vijeća, u čijem sastavu nije bio sudac S. C..“ Pozivom na čl. 557.a st. 2. ZKP/08, po mišljenju žalitelja „…osporavano rješenje nije doneseno u sastavu koji odlučuje i o osnovanosti optužnice.“

Nije u pravu USKOK kada se žali zbog bitnih povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1. i 11. ZKP/08 time da potonji vid povrede nije posebno obrazložen.

Pobijano rješenje donijelo je vijeće sastavljeno od tri suca Županijskog suda u Rijeci što je u skladu s odredbama čl. 19.d ZKP/08. Nema dvojbe da se radi o optužnom vijeću budući je u tijeku postupak ispitivanja optužnice pred optužnim vijećem, koje je prema čl. 557.e u vezi s čl. 557.a ZKP/08, uz druga pitanja (istražni zatvor, privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, itd.)  nadležno odlučiti i o ukidanju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi. Optužno vijeće odluke donosi u sjednici vijeća, dakle izvan rasprave. Stoga nema ni zakonske obveze koja bi nalagala da kod odlučivanja o pojedinim pitanjima iz nadležnosti optužnog vijeća i održavanja sjednica vijeća to vijeće odlučuje u istom sastavu, kao što je to izrijekom propisano kod rasprave koja zbog izmjene sastava vijeća mora početi iznova (čl. 407. st. 1. ZKP/08).

Nadalje, prvostupanjski sud je zakonito i pravilno, uz jasnu i temeljitu argumentaciju,  primijenio čl. 557.e ZKP/08 kojim je u st. 1. te odredbe propisano da se privremena mjera može odrediti i prije započinjanja kaznenog postupka, dok je u st. 2. propisano trajanje privremene mjere s rokom od najdulje dvije godine do potvrđivanja optužnice, a nakon toga najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

Kako je prema  čl. 15. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine", broj 145/10; dalje u tekstu: ZOPOIK) privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi mogla trajati najdulje dvije godine do potvrđivanja optužnice, to nije u pravu žalitelj da je rok prema spomenutom zakonu bio dulji u odnosu na važeći ZKP/08 te stoga promašeno smjera na primjenu čl. 134. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 70/17; dalje u tekstu: ZID ZKP/17).

S obzirom da je rješenje suca istrage Županijskog suda u Rijeci, broj Kir-Us-115/15 od 22. listopada 2015. doneseno u prethodnom postupku, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se osiguranje privremenom mjerom mora ukinuti, jer optužnica nije potvrđena, a prošlo je dvije godine od dana određivanja privremene mjere.

Tumačenjem koje žalitelj označava „smislenim tumačenjem“ odredbe čl. 15. ZOPOIK-a, bilo bi tumačenje zakona na štetu okrivljenika ili druge osobe na koju je imovinska korist prenesena, a što je protivno kako odredbama domaćeg prava, tako i usvojenim međunarodnopravnim standardima zaštite prava na mirno uživanje prava vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99. –Ispravak, 14/02 i 1/06; dalje u tekstu: Konvencija), kako osnovano navodi sud prvog stupnja pozivom na recentnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbu USKOK-a odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

Zagreb, 3. svibnja 2018.