- 1 -              III Kr 45/2020-3

Broj: III Kr 45/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. D. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. J. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 8. ožujka 2019. broj K-227/2012-55. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 24. listopada 2019. broj Kž-136/2019-5., u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se zahtjev osuđ. J. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 8. ožujka 2019. broj K-227/2012-55. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 24. listopada 2019. broj Kž-136/2019-5., D. K., J. M. i S. B. su proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11., te je D. K. osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, J. M. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a S. B. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđ. J. M., po branitelju Z. F., odvjetniku iz Z., zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, povrede odredaba kaznenog postupka i povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi. Predlaže uzeti u obzir sve navode zahtjeva te preispitati presudu Županijskog suda u Karlovcu od 24. listopada 2019. broj Kž-136/2019-5.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.

Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

Odredbom čl. 517. ZKP/08. je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da drugostupanjski sud nije zauzeo stav o svim njegovim žalbenim razlozima, upirući time na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.).

Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, Županijski sud u Karlovcu je, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08., ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Ponavljajući prigovore istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu, podnositelj zahtjeva grubo ignorira sadržaj drugostupanjske odluke, iz koje jasno proizlaze odgovori na sve navode koje je branitelj osuđenika istaknuo u žalbi. Drugostupanjski sud je detaljno analizirao žalbene razloge, te izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana u vezi svih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. To što je drugostupanjski sud, odgovarajući na iste prigovore osuđenika iznesene u žalbi na prvostupanjsku presudu, zaključke suda prvog stupnja prihvatio pravilnim, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

Tvrdnjom kako pravomoćna presuda nema valjanog obrazloženja, te kako nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni sami sebi, podnositelj zahtjeva upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

Nije u pravu osuđ. J. M. niti kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu na raspravi. Premda se iz sadržaja zahtjeva ne može iščitati u čemu to podnositelj nalazi ovu povredu, napominje se kako osuđenik nema pravo podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede prava na obranu na raspravi, ako tu povredu nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, što izričito regulira odredba čl. 517. st. 2. ZKP/08. Kako je uvidom u spis predmeta utvrđeno da osuđenik tu povredu nije isticao u žalbi na prvostupanjsku presudu, to je njegov zahtjev već iz tog razloga neosnovan.

Podnositelj zahtjeva nije u pravu niti kada tvrdi da je došlo do povrede kaznenog zakona. Obrazlažući istaknutu povredu podnositelj zahtjeva, doslovno, prepisuje svoju žalbu na prvostupanjsku presudu, u dijelu u kojem tvrdi da se radi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, uz isticanje prigovora o vrsti i visini kazne na koju je osuđen. Međutim, to što smatra da u postupcima osuđenika nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tomu, opširnim ponavljanjem žalbenih navoda, pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava osnovu zbog koje se može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek.

Iz ponovljenih prigovora činjeničnim utvrđenjima, proizlazi kako podnositelj zahtjeva ignorira odredbu čl. 517. ZKP/08., prema kojoj se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog odluke o kazni.

Odlukom o kazni sud, očito, nije prekoračio svoje ovlasti koje ima po zakonu, jer je osuđeniku nakon utvrđenja i ocjene svih okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kaznene sankcije, izrečena kazna zatvora u propisanim zakonskim okvirima. Tvrdnje podnositelja zahtjeva, kojima, uporno, osporava utvrđeno činjenično stanje, izravno su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja, u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. studenog 2020.