- 1 -              II Kž 461/2020-4

Broj: II Kž 461/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. u vezi s člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. i 85/04. - ispravak – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 20. listopada 2020. broj Kv I-34/2020. (Kzd-3/2020.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

              Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. u vezi s člankom 188. stavkom 1. KZ/97., na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. u vezi s člankom 99. stavcima 4. i 5. i člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjera opreza zabrane približavanja žrtvi A. M., kojoj se ne smije približiti na razdaljinu manju od 200 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanje izravne ili neizravne veze sa žrtvom A. M.

Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, a sud će po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti.

Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. izvršavanje mjera opreza povjereno je Policijskoj upravi ..., Policijskoj postaji G.

Optuženik je, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. po braniteljici, odvjetnici A. S., s prijedlogom ukinuti primjenu mjera opreza.

              Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. P., kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je i pravilno zaključio da se ta mjera i nadalje može svrhovito zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Nasuprot žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi D. P. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice, odnosno dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, na kojima se optužnica i temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga su neosnovani optuženikovi žalbeni prigovori kojima osporava počinjenje kaznenog djela, ocjenjujući sadržaj pojedinih prikupljenih dokaza. Osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ističe se žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora pa tako i za primjenu mjera opreza kao svrhovite zamjene za mjeru istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela. Ocjenjujući postojanje takve opasnosti na strani optuženika, prvostupanjski sud pravilno ima u vidu način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Uložena optuženikova ustrajnost i brojnost poduzetih radnji, kao i dugotrajnost inkriminiranog razdoblja, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika.

Tvrdnje žalitelja kojima upire na činjenicu proteka vremena od razdoblja koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret, nemaju odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja. To tim više kada se uzme u obzir da je, prema provedenom psihijatrijskom vještačenju, kod optuženika dijagnosticiran poremećaj ličnosti pasivno agresivnih i emocionalno nestabilnih karakteristika, uz depresivni poremećaj, a rezultati provedenog testa ličnosti pokazuju narcisoidnost, niži prag tolerancije na frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, latentnu agresivnost te poteškoće i površnost u socijalnom funkcioniranju, uz smanjenu kritičnost.

Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, ali imajući u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, a pritom vodeći računa i o dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti optuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Upravo će se primijenjenim mjerama onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i oštećenice, kao i bilo kakva veza između njih, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi da optuženik ne nastoji uspostaviti kontakt sa žrtvom, a postupak mu je traumatičan i utječe na njegovo psihičko zdravlje, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su primijenjene mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Pritom, okolnost da je optuženik naložene mjere opreza do sada poštivao, potvrđuje da one ostvaruju svoju svrhu.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke je izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. studenog 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.