1                    Poslovni broj: 6 Gž-971/2019-3.

 

                                                                                                         

 

 

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

           Tome Skalice 2, Slavonski Brod    

                                                                                      Poslovni broj: 6 Gž-971/2019-3.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz Š., (OIB:…), zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. i M. iz Š., protiv tužene I. R. iz Z., (OIB:…), radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 17. listopada 2019., poslovni broj: 44 Pn-26/2017-35., 12. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

                            I. Odbija se žalba tužiteljice M. Š. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru od 17. listopada 2019., poslovni broj: 44 Pn-26/2017-35.

 

                            II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška žalbe. 

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica sa tužbenim zahtjevom kojim je zatraženo da se tužena obveže da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 70.000,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. 

 

                            Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., te stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Uvodno ističe da je presuda donesena protivno članku 331.b) i članku 332. ZPP-a budući su postojali uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, podredno zbog izostanka. Smatra da je zaključak suda da se visina štete ne može izvršiti po slobodnoj sudačkoj ocjeni protivan članku 1100. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) s obzirom da se radi o povredi prava osobnosti, te da nije bilo razloga za vještačenjem visine štete, posebno ne u okolnostima kada njezina visina i pravna osnova nisu osporeni. Smatra dalje kako je povrijeđen i članak 220. stavak 2., te članak 7. stavak 2. ZPP-a na štetu tužiteljice ističući kako sud nije ovlašten izvoditi dokaze koji nisu predloženi po parničnim strankama, a prvostupanjski je sud, po službenoj dužnosti, izvršio uvid u Upisnik elektroničkih publikacija kojeg vodi Agencija, pregled rubrike „D.“ na stranici web portala i druge nepredložene dokaze, te utvrđivao činjenice koje među strankama niti u jednom trenutku nisu bile sporne. Smatra da prvostupanjski sud nije bio ovlašten po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pasivne legitimacije izvođenjem dokaza koje stranke nisu predložile, dodatno i zbog činjenice da tužena nije osporila svoju pasivnu legitimaciju, ističući kako je prvostupanjski sud vršio uvid u dokaze koji eventualno mogu odgovoriti na pitanje ovlaštenih osoba trenutne upravljačke strukture u odnosu na spornu Internet domenu i portal, ali ne i na pitanje upravljačke strukture, uredništvo i nakladništvo u trenutku objave spornog članka, pa je i u tom dijelu počinjena bitna povreda postupka. Sud je također odbio izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice, a u obrazloženju presude pogrešno je naveo da je saslušanje tužiteljice predloženo isključivo na okolnost visine štete, da bi u nastavku zaključio da tužiteljica nije dokazala pasivnu legitimaciju jer da nije predložila dokaze izuzev ispisa s internetske stranice. Dalje u žalbi navodi da iz priloženog dokaza proizlazi da je tužena bila korisnik domene www…, te ako odgovornost ne proizlazi iz Zakona o medijima, kao nakladnika, spor treba razmatrati temeljem općih propisa odgovornosti za štetu propisanih Zakonom o obveznim odnosima. Odgovornost tužene, prema navodima žalbe, bilo je potrebno ispitivati kroz činjenicu da je tužena navedena kao korisnik domene, a prema Pravilniku o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom i to prema članku 9. stavku 1. Pravilnika korisnici domena i druge osobe dužni su svoja prava iz pravilnika koristiti sukladno načelu savjesnosti i poštenja i suzdržavati se od njihove zlouporabe. Tužiteljica smatra da je tužena, kao korisnik domene, istu zloupotrijebila, te da su sve osobe koje su urednici internetskog portala www… namjerno uskratile podatke koje čine obvezni sadržaj I. Zbog navedenog, tužiteljica smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to izostankom općih odredbi za naknadu štete, jer je, kako se navodi u žalbi, jasno da za povredu prava osobnosti putem elektroničkih medija za štetu odgovara nakladnik, ali to ne isključuje odgovornost drugih osoba (štetnika) koje su počinile štetu bilo putem elektroničkih medija, bilo zlouporabom korištenja Internet domene, pa predlaže da se njezina žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda, te tužiteljici dosudi šteta kako je to i zatraženo tužbenim zahtjevom ili podredno da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

                            U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

 

                            - da je na stranici Internet portala www... 5. listopada 2016. objavljena vijest pod naslovom: „Nakon uvjetne kazne H. zbog pomorske nesreće kupila stan u Š.“;

                            - da je u vijesti, između ostalog, navedeno kako je: „…sutkinja (tužiteljica) baš u vrijeme presude kupila stan, pedesetak kvadrata u blizini suda. Stan nije u elitnom kvartu…ali stoji činjenica da je kupljen na kraju sudovanja. Š. je jedno vrijeme bila podstanar nakon gubitka prijašnjeg stana nakon krivih financijskih procjena te zbog privatnih problema…da je presuda sama po sebi šokantna…da je sama jedrilica napravljena tako da izdržava jake udarce i da je po tome specifična u gradnji…da bi nastala tako velika šteta brzina drugog plovila mora biti strašno velika, veća od procjene vještaka. I tu pada prva sumnja na sumnjivu presudu…“;

                            - da predmetni tekst nije potpisan imenom i prezimenom autora članka, već da u potpisu samo stoji H.;

                            - da je tužiteljica 4. studenog 2016. tuženoj osobno kao nakladnici portala dostavila zahtjev za ispravkom netočnih i nepotpunih informacija, da je tužena zahtjev zaprimila, te da ispravak nije objavljen;

                            - da su dostava tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu u ovom parničnom postupku, kao i pozivi za pripremno ročište, te glavnu raspravu za tuženu obavljani putem e-oglasne ploče;

                            - da tužena nije osporila tužbeni zahtjev.

 

                            Pravilno je zaključio prvostupanjski sud, da je u ovom parničnom postupku, sporna pasivna legitimacija tužene kao nakladnika odnosno korisnika Internet portala „H.n.n.“.

 

                            Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da sud nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pasivne legitimacije, dodatno i zbog činjenice da tužena nije osporila svoju pasivnu legitimaciju.

 

                            Pitanje pasivne legitimacije materijalno pravno je pitanje, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je i bez obzira na činjenicu da tužbeni zahtjev nije osporen, (pri čemu treba uzeti u obzir i činjenicu da je dostava pismena obavljana putem e-oglasne ploče), ovu spornu činjenicu utvrđivao.

 

                            Kao jedini dokaz da je upravo tužena nakladnik odnosno da je bila korisnik domene u smislu odredbi Pravilniku o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (NN 38/10, 81/15 i 5/17) tužiteljica je priložila ispis internetske stranice (strana 11. spisa) koji ne dokazuje da je tužena, u vrijeme objave spornog članka 5. listopada 2016. bila nakladnik odnosno korisnik domene. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da druge dokaze, kojim bi se utvrdila pasivna legitimacija tužene, tužiteljica nije predložila, kao i da je dokaz saslušanja tužiteljice predložen isključivo na okolnosti visine štete, zbog čega je pravilno odustao od izvođenje predloženog dokaza.

 

                            Pasivna legitimacija postoji ako je zahtjev za pružanje pravne zaštite prema propisima materijalnog prava osnovano upravljen protiv tuženika.

 

                            S obzirom na navedeno, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužena nije dokazala, niti je predložila dokaze sa ciljem dokazivanja pasivne legitimacije tužene u ovom parničnom postupku, a pri tome nisu počinjene bitne povrede postupka na koje se ukazuje u žalbi, kao niti bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

                            Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud također u cijelosti prihvaća zbog čega je žalba tužiteljice u cijelosti odbijena, te je prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

 

 

                            Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer s istom nije uspjela.     

 

 

                                         Slavonski Brod, 12. studenog 2020.

 

 

                                                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                                Draženka Ilak