- 1 -              Rev 2881/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2881/2018-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. P. iz Š., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja I. I. n. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik iz Odvjetničkog društva I., O. p. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i sudskog raskida ugovora o radu, rješavajući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-952/17-2 od 3. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-666/16-21 od 2. svibnja 2017., u sjednici održanoj 11. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-952/17-2 od 3. srpnja 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-666/16-21 od 2. svibnja 2017. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen i pod točkom IV. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I.              Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2016. broj: ..., kojom je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu od 1. studenog 2012. i Aneks Ugovora o radu od 1. studenog 2012.

 

II.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da sud utvrdi da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao i u dijelu u kojem traži da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto voditelja benzinske postaje.

 

III.              Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Sudski se raskida Ugovor o radu broj ... sklopljen dana 01. studenog 2012. godine između tužitelja i tuženika, te Aneks Ugovora o radu broj ... sklopljen dana 01. studenog 2012. godine između tužitelja i tuženika temeljem kojih je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta Voditelj benzinske postaje u R. S., s danom 01. veljače 2016. godine.“

 

IV.              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (točka IV. izreke).

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik-protutužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti obje nižestupanjske presude. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Pobijana presuda suda drugog stupnja je na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik-protutužitelj ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude suda drugog stupnja sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke.

 

Tuženik-protutužitelj u reviziji navodi da je pogrešan zaključak suda drugog stupnja kako je na tuženiku-protutužitelju teret dokaza negativne činjenice da nije došlo do prenošenja tužiteljevog ugovora na novog poslodavca i da je time sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP. Međutim, suprotno revizijskim navodima, sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 221.a ZPP, obzirom da sud drugog stupnja u pobijanoj presudi nije odlučivao na temelju odredbe članka 221.a ZPP niti je zaključio da je na tuženiku-protutužitelju teret dokazivanja negativne činjenice.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj-protutuženik je zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. siječnja 2016., utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i vraćanje na rad na radno mjesto „voditelj benzinske postaje“.

 

Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj je zahtijevao sudski raskid ugovora o radu broj ... sklopljenog 1. studenog 2012. između tužitelja i tuženika, te Aneks ugovora o radu broj ... sklopljenog 1. studenog 2012. između tužitelja i tuženika temeljem kojih je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta „voditelj benzinske postaje“ u R. S.

 

U revizijskom stupnju postupka je sporno je li došlo do prijenosa ugovora na novog poslodavca iz odredbe članka 137. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR).

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je tužitelj-protutuženik bio zaposlen kod tuženika-protutužitelja na radnom mjestu "voditelj benzinske postaje",

 

- da je 18. studenoga 2015. Uprava tuženika-protutužitelja donijela Odluku o ustupanju poslova operativnog upravljanja maloprodajnih mjesta trgovačkom društvu I. M. s. d.o.o., nakon čega je između navedenih pravnih osoba sklopljen Ugovor o pružanju usluga upravljanja poslovanjem maloprodajnih mjesta,

 

- da je ustupanjem ovih poslova navedenom trgovačkom društvu obuhvaćen najveći dio maloprodajnih mjesta tuženika-protutužitelja uključujući i maloprodajno mjesto benzinske postaje u organizacijskoj jedinici regija Split na kojoj je tužitelj-protutuženik bio zaposlen kao voditelj benzinske postaje,

 

- da je Odlukom o ustupanju upravljanja poslovanjem maloprodajnih mjesta i Ugovorom o pružanju usluga upravljanja poslovanjem maloprodajnih mjesta, tuženik-protutužitelj ustupio upravljanje maloprodajnim mjestima, ali da nije došlo do promjene u segmentu vlasništva na maloprodajnim objektima,

 

- da je tuženik-protutužitelj ponudio sporazumni raskid ugovora o radu svim radnicima zaposlenim na maloprodajnim mjestima, uz istovremenu ponudu svim radnicima novoga ugovora o radu od strane novoga poslodavca I. M. s. d.o.o.,

 

- da tužitelj-protutuženik nije prihvatio sklapanje ugovora o radu s poslodavcem I. M. s. d.o.o.,

 

- da je tuženik-protutužitelj radnicima koji nisu prihvatili sporazumni raskid ugovora o radu otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom, pa tako i tužitelju-protutuženiku, i to odlukom od 26. siječnja 2016.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika i utvrdili nedopuštenom tuženikovu-protutužiteljevu odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, ocijenivši da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 137. stavak 1. ZR. U konkretnom slučaju, po stavu nižestupanjskih sudova, došlo je do prijenosa ugovora na novog poslodavca. Naime, osnovano je novo društvo kojemu je temeljem Ugovora o upravljanju, povjereno operativno upravljanje poslovanjem maloprodajnog mjesta, a koje upravljanje zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, odnosno identitet, što se očituje u nastavljanju djelatnosti i u osiguravanju kontinuiteta radnih odnosa, odnosno zadržavanju svih radnika koji su prethodno radili kod tuženika, i to baš na istim radnim mjestima u maloprodaji. Prema tome, došlo je do prijenosa gospodarske djelatnosti jer se zadržala potreba za obavljanjem poslova konkretnih radnih mjesta u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti, ali kod novog poslodavca. Slijedom navedenog, zaključuju nižestupanjski sudovi da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 26. siječnja 2016. nedopuštena.

 

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

 

Odredbom članka 137. stavak 1. ZR određeno je da će se na novog poslodavca prenijeti svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja kada se statusnom primjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a da pri tome dio koji se prenosi zadržava svoju gospodarsku cjelinu.

 

Svrha odredbe članka 137. stavak 1. ZR jest zaštita stalnosti i sigurnosti radnika pri promjenama osobe poslodavca, ali samo ako se istodobno svi ugovori o radu kojih je taj poslodavac stranka, prenose na drugu osobu, odnosno novog poslodavca. Međutim, odredba članka 137. ZR ne primjenjuje se na slučaj kad poslodavac prenosi na drugog poslodavca samo dio svog poslovanja (bilo da prodaje samo imovinu ili ustupa cjelokupno poslovanje nekog odjela trgovačkog društva), pa se u tom slučaju primjenjuju odredbe o otkazu ugovora o radu (tako i u odluci broj Revr-189/17 od 17. travnja 2019.).

 

Time što je u sklopu svojih djelatnosti tuženik-protutužitelj odlučio da će jedan segment poslovanja - poslove operativnog upravljanja maloprodajnim mjestima, sada umjesto da te poslove obavlja tuženik-protutužitelj, koristiti usluge treće pravne osobe, ne radi se o situaciji iz članka 137. stavak 1. ZR jer se ne radi o prijenosu djelatnosti koja je imala svoju samostalnu gospodarsku cjelovitost, što je uvjet koji mora biti ispunjen u svim slučajevima kada se bilo pravnim poslom bilo statusnom promjenom na novog poslodavca prenosi, poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti.

 

Prema tome kako se ne radi o činjeničnoj situaciji, koja je regulirana odredbom članka 137. ZR radi se o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca koji je posve slobodan donositi poslovne odluke u koje ulazi i odlučivanje hoće li neke poslove unutar svoje djelatnosti obavljati sam putem svojih radnika ili će te poslove obavljati druga pravna osoba, ako ocjeni da je takva odluka za njega kao poslodavca isplativija (tako i ovaj sud u odluci Revr-1267/15 od 11. svibnja 2016.).

 

Prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, odnosno tuženiku-protutužitelju, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, kao što je to slučaj u ovoj pravnoj stvari.

 

Kako su u nižestupanjskim odlukama izostali razlozi o postojanju zakonskih pretpostavki za odluku o dopuštenosti odnosno nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, propisanih odredbom članka 115. ZR, valjalo je prihvatiti reviziju tuženika-protutužitelja, te na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nedostaju činjenice za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva i za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP ukinuti i odluku o troškovima postupka.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.

 

Zagreb, 11. studenoga 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.