- 1 -              Rev 1562/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1562/2014-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. iz K., S., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, Z., ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel i pod 2. Z. b. d.d., S., ...., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. & partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-236/12 od 16. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-3929/09 od 10. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I Dužna je tužena pod 2. Z. b. d.d. Z., Podružnica S. u roku od 15 dana obraditi zahtjev tužitelja N. L. s potvrđenim stanjem o visini deviznih depozita na deviznoj štednoj knjižici broj ... J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. i na deviznoj štednoj knjižici broj ... J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. na dan 27. travnja 1991. godine uvećano za obračunatu kamatu, i tako obrađeni zahtjev tužitelja dostaviti Republici Hrvatskoj - Ministarstvu financija radi priznanja tužiteljevog štednog uloga kao javnog duga Republike Hrvatske, a nakon tog priznanja duga i prijenosa svih dvadeset dospjelih rata deviznog depozita tužitelja N. L. sa pripadajućim kamatama na Z. b. d.d. Z., Podružnica u S., tu štednju isplati tužitelju.

 

II. Dužna je tužena Republika Hrvatska - Ministarstvo financija u roku od 15 dana u skladu sa Zakonom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske i Pravilnikom o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj, devizni depozit N. L. položen u K. na deviznoj štednoj knjižici broj ... kod J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. u iznosu od 64.155,00 CHF i na deviznoj štednoj knjižici broj ... kod J. d.d. B., Glavne filijale u S., Ekspozitura K. u iznosu od 23.948,00 CHF priznati kao javni dug Republike Hrvatske sa pripadajućim kamatama, a preko Z. b. d.d. Z., Podružnica S. u cijelosti isplatiti tužitelju na račun njegovog punomoćnika otvoren kod te banke."

 

Ujedno je prvostupanjskom odlukom naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

 

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, potražujući ujedno i naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijana odluka sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u međusobnom proturječju.

 

Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP budući je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

 

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu  devizne štednje na računima broj ... i ... kod J. d.d. B., podružnica J. S., ekspozitura K.

 

Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da tužitelj ne ispunjava uvjete za naknadni prijenos svojih deviznih depozita, pa se na istog ne može primijeniti Zakon o pretvaranju deviznih depozita u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 106/93 i 58/95). Pritom prvostupanjski sud obrazlaže da tužitelj nije priložio svu potrebnu dokumentaciju predviđenu člankom 4. Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojim građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijskih jedinica banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 19/94 - dalje: Pravilnik), pa da nadležno tijelo nije ni moglo odlučivati o osnovanosti.

 

Nadalje, sud prvog stupnja u svojoj odluci navodi i kako ne postoji zakonsko uporište temeljem kojeg bi poslovne banke bile u obvezi plaćati javni dug Republike Hrvatske utemeljena na odredbama Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojim građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijskih jedinica banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 19/94 - dalje: Pravilnik), a da pritom ne bi bilo regulirano na koji način i pod kojim uvjetima bi obavljali te poslove. Zapravo, prvostupanjski sud je smatrao da banka nije ta koja odlučuje o osnovanosti zahtjeva za prijenos devizne štednje, obzirom da bi stručne, tehničke i administrativne poslove u svezi s provedbom Zakona o pretvaranju deviznih depozita u javni dug Republike Hrvatske obavljalo Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

 

Drugostupanjski sud je, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu iz razloga što tužitelj nije dokazao postojanje uvjeta iz odredbe čl. 4. Pravilnika.

 

Pravilan je zaključak suda drugog stupnja.

 

Naime, na naknadno prenesene depozite građana koji nisu izvršeni do 6. srpnja 1992. u skladu s odredbama Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 106/93) primjenjuju se odredbe čl. 4. Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina po kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj. Točno su određeni i propisani uvjeti koji se moraju ispuniti da bi se taj prijenos izvršio i mogao predati u banku na isplatu.

 

Prema odredbi čl. 4. Pravilnika naknadni prijenos deviznih depozita s organizacijskih jedinica koje imaju sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj može zahtijevati građanin vlasnik deviznog depozita koji ispunjava sljedeće uvjete:

 

1. da građanin vlasnik deviznog depozita podnese zahtjev za naknadni prijenos iz kojeg se može utvrditi da prijenos deviznog depozita nije mogao izvršiti do 6. srpnja 1992. jer je u tom roku:

a) bio u zarobljeništvu ili je boravio na privremeno okupiranom području,

b) nije posjedovao dokaz o deviznom depozitu,

c) nije posjedovao dokaz o hrvatskom državljanstvu,

d) koji je sudjelovao u operacijama Hrvatske vojske,

e) bio na privremenom radu u inozemstvu,

f) te boravio u inozemstvu);

 

2. da građanin vlasnik deviznog depozita posjeduje dokaz da je devizni depozit imao na dan 27. travnja 1991. kod organizacijske jedinice koja je poslovala na teritoriju Republike Hrvatske, a čije je sjedište izvan teritorija Republike Hrvatske,

 

3. da građanin vlasnik deviznog depozita posjeduje dokaz o hrvatskom državljanstvu,

 

4. da građanin vlasnik deviznog depozita posjeduje uvjerenje da nije kažnjavan niti da se nalazi pod istragom u svezi kažnjivih djela protiv Republike Hrvatske.

 

Ovi navedeni uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno (toč. 1., 2., 3. i 4.).

 

U predmetnom postupku utvrđeno je da je tužitelj na okolnost privremenog rada u inozemstvu dostavio uvjerenje o prebivalištu te izjavu sestre tužitelja od 15. 04. 2009.  Na temelju navedenog, sud drugog stupnja  ocijenio je da navedeno ne može biti dokaz kojeg je Pravilnik predvidio kao takvog niti je ostavio mogućnost da to budu dokazi izvan onih navedenih u Pravilniku, pritom se pozivajući na točku 1e/ Pravilnika kojom je propisano da se na okolnost privremenog rada u inozemstvu kao dokaz predviđa radna viza odnosno matrikula za pomorce o radu u inozemstvu i sl.

 

Slijedom navedenog drugostupanjski sud ocijenio je da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika.

 

U konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenje sudova da tužitelj nije dokazao postojanje uvjeta iz odredbe čl. 4. Pravilnika, pravilna je odluka sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu i presuditi kao pod toč. I. izreke.

 

Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 11. studenog 2020.