Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1235/2017-13
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici poslovnog kompleksa K. u Z., i to: Republika Hrvatska, P. b. Z. d.d., P. L. d.o.o., Z., H. š. d.o.o. Z., H. p. b. d.d., Z., C. n. d.o.o. D., H. š. d.o.o., Uprava šuma Podružnica D., D., V. d.o.o., O., P. p. d.o.o. Z., Grad Zagreb, Gradsko poglavarstvo, Ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Z., H. l. d.o.o. Z., B. d.d., Z., S. M., Z., M. M., Z., A. R., Z., C. B. d.o.o., Z., E. K., Z., B. P., Z., S. H., Z., M. Š., Z., G. p. Građevinska zanatska zadruga, Z., B. d.o.o. Z., M. G., Z., M. P., Z., Lj. D., Z., P. C., Z., Ž. S., P.-R., D. B., Z., M. H., Z., M. L. d.o.o., Z. L., B. n/m, V. B., S., Makedonija, K. G., Z., M. G., Z., I. K., Z., E. p. d.o.o., Z., F. F., P., F. Š., Z., Lj. Š., Z., I. M., Z., Z., A. C., Z., J. C., Z., Lj. G., Z., B. F., Z., N. J., Z., H. n. d.d., Z., M. B., Z., O. u. d.o.o., V. G., B. Đ., S., A. d.o.o. Z., G. K., Z., M. P., Z., M. D., Z., GP g., Z., B. Š., Z., Z. H., Z., L. P., Z., S. Ž., Z., B. Č., Z., D. B., Z., V. W., Z., J. G., Z., M. K., Z., V. K., Z., S. Č., Z., P. Ž., Z., A. G., Z., B. J., Z., H. P., Z., S. V., Z., I. P., Z., H. L., Z., T. R., Z., N. P., Z., Š. Z., Z., A. C., Z., N. B. Z., E. & S. b. d.d. R., I. M., Z., V. K., Z., S. K., Z., S. R., Z., Lj. V., Z., B. V., Z., V. P. Z., B. H.-D., Z., Z. J., Z., S. G., Z., I. S., Z., G. B., Z., Š. T., Z., D. B., Z., Lj. K., Z., Z. M., Z., R. A., Z., J. V.-K., Z., M. L., K., D. J., Z., B. Š., Z., A. B., Z., A. S., Z., I. Š., Z., A. P., Z., M. H., Z., V. M., Z., L. D., Z., I. D., Z., A. A., Z., G. K., Z., V. L., Z., D. G., Z., J. A., Z., V. M., Z., N. Š., Z., Ž. M., Z., I. M., Z., M. H., Z., M. M., Z., D. K., Z., T. M., Z., S. R., Z., D. T., Z., Ž. T., Z., Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Z., V. Ž.-P., Z., J. M., Z., V. G., Z., V. G., Z., I. M., Z., M. B., Z., D. J., Z., Poslovni kompleks K., Z., M. d.o.o. Z., M. R., Z., D. R., Z., J. J.-F., Z., R. Ž., Z., K. Z., Z., T. V., Z., M. B., Z., S. Č., Z., M. M. Č., Z., A. P., Z., B. L., Z., D. F., Z., P. Č., Z., A. B., Z., A. Š., Z., A. R., Z., B., Z., J. B.-D., Z., Z. S., Z., I. K., Z., B. P., Z., M. I., Z., Hrvatska narodna banka, Z., Lj. F., Z., J. M., Z., J. K., Z., I. Č., Z., T. Ž., Z., T. K., Š., svi zastupani po upravitelju T. s. d.o.o., Z., OIB: ..., a ovaj zastupan po punomoćnici G. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. & p. iz Z., radi isplate, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1394/2016-6 od 26. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Povrv-68/15-11 od 14. ožujka 2016., u sjednici održanoj 11. studenoga 2020.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1394/2016-6 od 26. siječnja 2017. u dijelu odluke o glavnoj stvari (točka I.1. izreke) i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka I.1., II., III. i IV. izreke) i sudi:
„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Povrv-68/15-11 od 14. ožujka 2016. u dijelu odluke o glavnoj stvari (točka I. izreke).
Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 19.651,50 kuna, sa zateznim kamatama koje na iznos od 14.964,00 kuna teku od 14. ožujka 2016. do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.“
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice V. P. iz Z., broj Ovrv-582/14 od 18. srpnja 2014. u dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 211.381,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.964,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2016. do isplate (točka II. izreke).
Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je Republici Hrvatskoj da punomoćnici tužitelja odvjetnici G. V. iz Z., isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.658,90 kuna sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2016. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev punomoćnice tužitelja odvjetnice G. V. za naknadu troška delegacije u iznosu od 3.221,36 kuna sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2016. do isplate.
Presudom i rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je djelomično žalba tuženika kao osnovana te je presuda suda prvog stupnja preinačena na način da je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice V. P. iz Z. broj Ovrv-582/14 od 18. srpnja 2014. i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 211.381,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.964,00 kuna sa zateznim kamatama (točka I.1. izreke). Odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja pod točkom I. izreke kojom je naloženo Republici Hrvatskoj da punomoćnici tužitelja naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.658,90 kuna sa zateznim kamatama (točka I.2. izreke). Naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 13.401,50 kuna (točka II. izreke), te trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja kao neosnovan za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu (točka IV. izreke).
Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu odluke o glavnoj stvari (točka I.1. izreke) i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (točka I.1., II., III. i IV. izreke) tužitelji su podnijeli reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako da se prihvati zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, kao i da im se dosude troškovi parničnog i revizijskog postupka.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja je osnovana.
Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Presuda suda drugog stupnja ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 211.381,00 kuna sa zateznim kamatama na ime zajedničke pričuve, od tuženika kao jednog od suvlasnika poslovnog kompleksa K. u Z., a vlasnika posebnih dijelova – poslovnih prostora i garaža.
Suvlasnici poslovnog kompleksa K. u Z., poimenično navedeni i zastupani po upravitelju Termo servis d.o.o. Zagreb podnijeli su prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, te je javna bilježnica V. P. iz Z. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-582/14 od 18. srpnja 2014. kojim je ovršeniku naloženo da isplati dugovanje za zajedničku pričuvu u iznosu od 211.381,00 kuna za razdoblje od 9. studenog 2008. do 31. svibnja 2014. sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog potraživanja zajedničke pričuve do isplate.
Povodom prigovora ovršenika (tuženika) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tuženik u utuženom periodu od studenoga 2008. do lipnja 2014. bio vlasnik poslovnog prostora oznake L-30 i L-31 površine 119 m2 i dva parkirna mjesta u garaži broja 19 i 20,
- da su suvlasnici poslovnog kompleksa K. u svibnja 1997. zaključili Međuvlasnički ugovor koji je bio na snazi do 31. prosinca 2011., te novi Međuvlasnički ugovor od 21. prosinca 2011. koji je na snazi od 1. siječnja 2012.,
- da su suvlasnici poslovnog kompleksa K. i društvo T. s. d.o.o. (kao upravitelj) zaključili Ugovor o upravljanju poslovnim kompleksom K., kojim je propisano da suvlasnici nekretnina upravljaju preko zajedničkog tijela – Savjet suvlasnika, a koje tijelo između ostaloga donosi odluke o iznosu sredstava zajedničke pričuve (članak 30.),
- da je tuženik u utuženom razdoblju poslovne prostore kao posebne dijelove nekretnine davao u zakup, da je imao sklopljen ugovor o zakupu sa društvom S. p. d.o.o. od 29. rujna 2008. i 1. lipnja 2011., kao i ugovor sa društvom S. p. d.o.o. od 1. siječnja 2012.
Sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naložio tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 211.381,00 kuna sa zateznim kamatama s osnova neplaćene zajedničke pričuve. Sud prvog stupnja je zaključio da je tuženik dužan platiti sredstva zajedničke pričuve na temelju odredbe članka 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i da nije osnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer je tuženik kao vlasnik posebnog dijela nekretnine dužan snositi obvezu s osnova zajedničke pričuve.
Sud drugog stupnja je zaključio da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da zakupci poslovnog prostora kao posebnog dijela nekretnine nisu preuzeli tuženikov dug koji se temeljio na obvezi plaćanja zajedničke pričuve (članak 96. Zakona o obveznim odnosima). Naime, zakupci su se sklopljenim ugovorima obvezali plaćati račune za režijske troškove. Režijski troškovi koje plaćaju suvlasnici za zajedničke dijelove se odnose na plaćanje korištenja zajedničkih uređaja (toplana, voda, liftovi, el. energija i sl.) i na naknade za obavljanje usluga na održavanju zajedničkih dijelova zgrade (čišćenje i sl.), u zgradi u kojoj se nalazi poslovni prostor, kada ta naknada nije uračunata u zakupninu. Međutim, zajednička pričuva nije režijski trošak nego je to ugovorom dogovoreni ili zakonom određeni novčani iznos koji suvlasnici nekretnine kao vlasnici posebnih dijelova plaćaju na poseban račun, a za potrebe održavanja nekretnine, zaključuje sud drugog stupnja.
Nadalje, zaključuje sud drugog stupnja da su sredstva pričuve zajedničko, nepodijeljeno vlasništvo svih suvlasnika nekretnine i prema odredbi članka 380. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici su dužni sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na poseban račun. Udjele na tom zajedničkom, nepodijeljenom vlasništvu na novčanim sredstvima koja se vode na posebnom računu za točno označenu nekretninu suvlasnika, odvojeno od njihovog vlasništva na drugim stvarima, imaju svi suvlasnici te nekretnine pa i tuženik. Stoga suvlasnici, ne mogu zahtijevati da tuženik doprinose za zajedničku pričuvu isplati osobno njima, zaključuje sud drugog stupnja.
Zbog toga je sud drugog stupnja preinačio presudu suda prvog stupnja (članak 373. stavak 1. točka 3. ZPP) na način da je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja.
Prema odredbi članka 89. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 – dalje: ZVDSP) doprinos za zajedničku pričuvu dužni su snositi svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkih dijelovima, s time da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, kojom oni upravljaju putem upravitelja kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.
Pravilan je zaključak suda drugog stupnja da zakupci poslovnog prostora kao posebnog dijela nekretnine (S. p. d.o.o. i S. p. d.o.o.) nisu preuzeli tuženikov dug koji se temeljio na obvezi plaćanja zajedničke pričuve (članak 96. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).
Naime, zakupci su se sklopljenim ugovorima obvezali plaćati račune za režijske troškove. Zajednička pričuva ne smatra se režijskim troškovima nekretnine, jer je zajednička pričuva odvojena od imovine pojedinih suvlasnika i plaća se na poseban račun.
S obzirom da zakupci nisu preuzeli obvezu plaćanja troškova na ime zajedničke pričuve, po ocjeni ovoga suda tuženik je dužan snositi obvezu plaćanja zajedničke pričuve kao vlasnik spornih poslovnih prostora.
Naime, odredbom članka 90. stavak 1. ZVDSP propisano je da je zajednička pričuva definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.
Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu (članak 380. stavak 1. ZVDSP).
Zajednička pričuva je, stoga, odvojena od imovine pojedinih suvlasnika pa je tuženik dužan utvrđenu obvezu ispuniti uplatom na račun zajedničke pričuve, dakle u korist imovine zajedničke pričuve, a ne imovine pojedinih suvlasnika.
Svaki suvlasnik ima u pogledu cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, a sporovi u svezi naplate zajedničke pričuve rješavaju se u korist ili na teret računa zajedničke pričuve.
Prema shvaćanju ovoga suda, pogrešan je zaključak suda drugog stupnja da su tužitelji u konkretnom slučaju tražili da tuženik utuženi iznos isplati osobno tužiteljima. Ovo stoga jer tužitelji nisu tužbenim zahtjevom zatražili isplatu utuženog iznosa ne na svoj račun, već upravo na račun zajedničke pričuve, a sukladno odredbi članka 380. ZVDSP. Naime, tužitelji su podneskom od 17. veljače 2015. tražili da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice V. P. broj Ovrv-582/14 od 17. srpnja 2014., a kojim platnim nalogom se nalaže tuženiku da isplati tužiteljima utuženi iznos s osnova neplaćene zajedničke pričuve, ali na žiro račun zajedničke pričuve.
Slijedom navedenog proizlazi da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelji traže da se sredstva zajedničke pričuve isplate osobno njima i slijedom toga preinačio presudu suda prvog stupnja, pa je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP pobijanu presudu suda drugog stupnja valjalo preinačiti i presuditi kao u izreci.
Tužitelji su uspjeli sa revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka.
Uz trošak određen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Povrv-68/15-11 od 14. ožujka 2016. u iznosu od 14.964,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2016. do isplate (članak 154. stavak 1. ZPP), tužiteljima je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP dosuđen i trošak revizije: zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) u iznosu od 4.687,50 kuna (Tbr. 10. t. 6. i Tbr. 42. Tarife). Dakle tužiteljima je ukupno priznat trošak cijelog postupka u iznosu od 19.651,50 kuna.
Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na reviziju jer spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena.
Zatezne kamate na iznos od 14.964,00 kuna teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
Mirjana Magud, v.r.