1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

               Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja C. C., OIB: ....., iz L., , kojeg zastupa poseban skrbnik M.T., odvjetnica iz O., , protiv tužene L. C., OIB:., iz L., , koju zastupa punomoćnik M.Š., odvjetnik iz R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja L. C., OIB: ....., iz R. I., T., koju zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica iz R., radi ništetnosti ugovora o darovanju i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, rješavajući  žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji,  poslovni broj   P-2370/2018 od 5. lipnja, 2019., u sjednici vijeća održanoj  11. studenoga 2020.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1.Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda  Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji,  poslovni broj   P-2370/2018 od 5. lipnja, 2019. u dijelu toč. 1. izreke kojom je utvrđeno da su ništetni  Ugovori o darovanju od  25. studenoga 2013.  Dodatak br. 1. Ugovora o darovanju od  27. prosinca  2013., da se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i nalaže  tuženoj da tužitelju preda u posjed predmetnu nekretninu i u dijelu  dosuđenog parničnog troška  tužitelju u iznosu od  43.920,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od  5. lipnja  2019. pa do isplate i u dijelu toč. 2. izreke kojom je naloženo tuženoj da umješaču na strani tužitelja nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 kn.

2.Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužene za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev umješača na strani tužitelja za sastav odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

            Presudom suda prvog stupnja u toč. 1. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je ništetan Ugovor o darovanju koji je zaključen 25. studenog 2013. i Dodatak br. 1 Ugovora o darovanju od 25. studenog 2013. sklopljen dana 27. prosinca 2013., kojim je tužitelj darovao tuženoj nekretnine gr.č. 769 kuća stanovanja i dvorište u površini od 318 m2 i z.č. 313 vrt u površini od 150 m2, obje upisane u zk.ul. .... k.o. L., a na kojim nekretninama je tužitelj zadržao pravo doživotnog uživanja stanovanja i korištenja, te da se određuje uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora o darovanju tako da se briše pravo vlasništva na navedenim nekretnina s imena tužene uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja da se briše i pravo doživotnog uživanja, stanovanja i korištenja sa imena tužitelja i da se nalaže tuženoj da preda predmetne nekretnine u posjed tužitelju slobodne od osoba i stvari, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 43.920,00 kn  sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 2019.

U toč. 2. izreke naloženo je  tuženoj da  umješaču na strani tužitelja nadokandi troškove parničnog psotupka u iznosu od  12.187,50 kn u roku od  15 dana.

              Protiv citirane  presude i rješenja žalbu i dopunu žalbe podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) predlažući da se presuda ukinu i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te da se tuženoj nadoknade i troškovi  žalbenog postupka.

Umješač na strani tužitelja u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode iz žalbe tužene predlažući da se ista odbije kao neosnovana te predlaže da se  tuženu obveže da joj nadoknadi troškove sastava odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Iz stanja spisa proizlazi da  tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrde ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen 25. studenog 2013. i Dodatak br. 1 Ugovora o darovanju od 27. prosinca 2013.  kojima je  tužitelj darovao nekretnine koje su predmet ovog postupka tuženoj navodeći da nije bio sposoban za rasuđivanje,  dakle da nije imao poslovnu sposobnost. Stoga je tužitelj predložio da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje i da se naloži tuženoj da  predmetne nekretnine preda  tužena u posjed tužitelju slobodne od osoba i stvari.

Nakon opsežnog provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan jer je u cijelosti prihvatio nalaze sudskih vještaka D.Z. i dr. T. K.kao stručne i vjerodostojne koji su na nedvojbeni način utvrdili da u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju i Dodatka  ugovora  tužitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, dakle da nije imao poslovnu sposobnost jer da nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka budući da je tužitelj  bolovao od psihoorganskog sindroma sa razvojem demencije, da se  ta bolest počela razvijati prije zaključenja ugovora i da je poimanje realiteta tužitelja u vrijeme zaključenja ugovora  bilo promijenjeno.

Nadalje, iz nalaza navedenih vještaka je utvrđeno da  tužitelj nije imao dobro očuvane kognitivne funkcije i afekt zbog  navedenog psihoorganskog sindroma te zbog srednje teškog depresivnog stanja i poremećaja prilagodbe da nije mogao shvatiti  posljedice svojih radnji i valjanost izražavanja svoje  volje prilikom sklapanja ugovora i da je zaključenje navedenih ugovora posljedica tužiteljeve sugestibilnosti, pada kognitivnog funkcioniranja i afektivne labilnosti, pa da  stoga tužitelj nije bio  sposoban brinuti se o svojim pravima i interesima a što je sve potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom koja je priložena u spisu.

Sud prvog stupnja nije prihvatio utvrđenja iz mišljenja liječnice opće medicine Ingrid Kinkela Baričević da je tužiteljevo zdravstveno stanje u vrijeme  zaključenja Ugovora bilo takvo da  ne narušava njegovu poslovnu sposobnost jer da se  radi o liječniku opće medicine koji nije stručan procijeniti sposobnost za rasuđivanje tužitelja u vrijeme zaključenja ugovora.

Sud prvog stupnja je također cijenio iskaze saslušanih svjedoka dr. T.L. i dr. P.P. koji su liječili tužitelja zbog psihičkih problema prije zaključenja predmetnih ugovora iz kojih proizlazi da  zdravstveno stanje tužitelja nije bilo takvo da ne može  štiti svoja prava i interese, uzimajući u obzir utvrđenja  tijekom postupka iz iskaza  nalaza navedenih vještaka dr. T. K. i dr. D.Z.da se je zdravstveno stanje tužitelja pogoršavalo, da se nije liječio niti je redovito posjećivao psihijatra i da nije uzimao lijekove.

Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda da  tužitelj nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme  zaključenja ugovora, da je  ugovore zaključio kao poslovno nesposobna osoba  jer da njegova volja prilikom zaključenja potpisivanja ugovora nije bila slobodna i ozbiljna, pa stoga primjenom odredbe čl. 276. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO) utvrđuje da su ništetni slijedom čega primjenom odredbe čl. 322. u svezi čl. 323. s obzirom na posljedice  ništetnosti navedenih ugovora nalaže uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja  kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora te obvezuje tuženu da preda u posjed predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari.

Odluku o troškovima parničnog postupka sud  prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a odmjeravajući trošak sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15;).

Nisu osnovani žalbeni  navodi tužene da bi se radilo o pobojnom pravnom poslu a ne o pravnom poslu  koji je protivan moralu pozitivnim propisima i Ustavu Republike Hrvatske  te da stoga predmetni ugovori nisu ništetni jer da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj bio poslovno sposoban za zaključenje navedenih ugovora i da je njegova volja  nije bila slobodna i ozbiljna.

Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbi  čl. 276. st. 1. i  čl. 322. ZOO-a kada je utvrdio da  tužitelj nije bio sposoban za rasuđivanje i da nije  imao poslovnu sposobnost prilikom zaključenja navedenih ugovora jer nije mogao  shvatiti značenje svojih postupaka, a za sklapanje pravovaljanog ugovora sukladno čl. 276. st. 1. ZOO-a potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se  zahtijeva za sklapanje tog ugovora.

Stoga je pravilno primijenjena i odredba čl.  322. st. 1. ZOO-a jer ugovor koji je protivan  prisilnim propisima a to je u konkretnom slučaju odredba  čl. 276. st. 1. ZOO-a ništetan je pa je stoga sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su  navedeni ugovori ništetni.

Tužena u  žalbi navodi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, jer da sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu  od  liječnika dr. T. L., dr. M. J. i dr. P. P.jer da je svjedok dr. T. L. 23. travnja 2013. naveo da je tužitelj u psihičkom statusu kod dolaska na pregled bio uredne svijesti i orijentacije u smjerovima, da se radi o osobi starije životne dobi koja je tjelesno zdrava, vitalna te  kongnitivno intelektualno i emocionalno primjerena dobi i naobrazbi, da su kongnitivno intelektualni kapaciteti u blažoj redukciji i ne narušavaju njegovu poslovnu sposobnost. Nadalje, da dr. M. J. psihijatar u svom nalazu od 17. veljače 2016. navodi da je tužitelj pri svijesti i orijentiran u  vremenu i prostoru da naloge prilikom pregleda nešto otežano shvaća dok da  iz nalazu dr. P. P. prilikom  pregleda tužitelja u T. proizlazi da je tužitelj bio sposoban za rasuđivanje i da  ga je poznavao  od 1995.

Opisani  žalbeni navodi o  nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava u  okviru navedenih odredbi čl.  276. i čl. 322. st. 1.  ZOO-a nisu osnovani jer je sud prvog stupnja obrazložio navedenu medicinsku dokumentaciju i iskaze navedenih liječnika, te je pravilno utvrdio da navedeni liječnici nisu govorili o zdravstvenom stanju tužitelja u studenom i prosincu 2013. kada je zaključen Ugovor o darovanju kao i Dodatak tog Ugovora, dok su sudski vještaci čije iskaze i nalaze  je u cijelosti prihvatio prvostupanjski sud, a sa kojim   utvrđenjem se slaže i ovaj sud uzeli u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju pa i dokumentaciju navedenih liječnika te su na nedvojbeni način utvrdili da  tužitelj nije bio sposoban za rasuđivanje i da nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka i da u vrijeme zaključenja navedenih ugovora nije  imao poslovnu sposobnost, a  tužena tijekom postupka nije dokazala niti je žalbenim navodima dovela u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, a niti  utvrđenja iz nalaza navedenih vještaka.

Sud  prvog stupnja  je također pravilno primijenio  materijalno pravo u okviru odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer u  slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna  strana je  dužna vratiti drugoj  sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, pa je sud prvog stupnja pravilno naložio uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe predmetnog ugovora o darovanju te je naložio tuženoj da preda u posjed tužitelju predmetne nekretnine slobodne od osoba i stvari.

Tužena u žalbi posebno ne osporava odluku o troškovima parničnog postupka koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a te je trošak odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Slijedom obrazloženog žalbu tužene kao neosnovanu je trebalo odbiti te  primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. 1. izreke ove presude .

Presuda suda prvog stupnja u nepobijanim dijelovima  toč. 1. i 2.  izreke i to u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva  tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka umješača  na strani tužitelja ostaje neizmijenjena.

Budući da  tužena nije uspjela u žalbenom postupku primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a ne pripadaju joj troškovi sastava  žalbe, te je odbijen kao neosnovan  i zahtjev   umješača na strani tužitelja za naknadu troškova odgovora  na žalbu, jer je  utvrđeno sukladno čl. 155. ZPP-a da navedeni troškovi nisu bili nužni radi vođenja ovog postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. 2. izreke ove presude

U Rijeci 11. studenoga 2020.

                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                                                    Svjetlana Pražić v.r.

 

Za točnost otpravka -ovlašteni službenik

                          DRAGANA UMILJENOVIĆ

 

 

 

 

 

 

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI

STALNA SLUŽBA U OPATIJI

Vraća se spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.