Broj: Kž-419/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Jasne Pavičić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-807/2016-50 od 13. prosinca 2017., podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku i optuženi M. K., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba optuženog M. K. te se preinačuje prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu na način da se, na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), optuženi Mario Kovačević (sa osobnim podacima kao u izreci prvostupanjske presude)

oslobađa od optužbe

da bi:

1. dana 30. travnja 2016. u O., u stanu u kojem je boravio sa svojom izvanbračnom suprugom B. T., revoltiran zbog njezine ljubavne veze s J. C., verbalno je vrijeđao nazivajući ju kurvom i droljom, uzeo njezin mobitel i njezine ključeve od stana, nakon čega ga je ona vukla za majicu kako bi ga spriječila da ju zaključa u stanu, a on ju je gurnuo na krevet i nekoliko puta ju udario po rukama, te joj izlazeći iz stana rekao da će vidjeti svoje kada se vrati,

              d a k l e, drugoga protupravno zatvorio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

              pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode-protupravno oduzimanje slobode-opisano u članku 136. stavku 1. i 3. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Žalba državnog odvjetnika u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08 oslobodio je od optužbe optuženog M. K. da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11 opisano pod točkom 2. optužnice, a proglasio ga je krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ/11 opisano pod točkom 1. optužnice, te ga je na temelju članka 136. stavak 3. osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a primjenom članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 153.-158. ZKP/08 oštećeni J. C. s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje se u parnicu.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. optužnice padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Na temelju članka 153.-158. ZKP/08 oštećena B. T. s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje se u parnicu.

Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi M. K. se oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, a žali se zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu u odnosu na oslobađajući dio (točka 2.), te da se, u navedenom dijelu, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a u odnosu na osuđujući dio (točka 1.) predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora.

Žalbu u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude podnio je i optuženi M. K. po branitelju M. V., odvjetniku iz O., a žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu podnio je optuženi M. K. s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude (točka 2.).

Odgovor na žalbu podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana i to u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, a u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude žalba državnog odvjetnika je bespredmetna, dok je žalba optuženika u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude osnovana.

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon kada je, u odnosu na točku 2. za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, optuženika oslobodio od optužbe iz razloga jer djelo za koje se optuženik tereti nije kazneno djelo. Naime, u razlozima presude prvostupanjski sud navodi da u činjeničnom opisu inkriminiranog događaja, koji je počinjen na štetu oštećenog C., nije opisana optuženikova namjera ustrašivanja ili uznemiravanja oštećenika, a što predstavlja bitno obilježje kaznenog djela. Nije sporno da svaki činjenični opis treba sadržavati subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela za koje je neka osoba proglašena kriva, međutim prvostupanjski sud ispušta iz vida zakonski opis inkriminiranog kaznenog djela prema kojem se treba raditi o ozbiljnoj prijetnji nekim zlom što je u činjeničnom opisu i navedeno („da će ga (oštećenika) pretući, slomiti i iseliti iz Osijeka, te da ga ide tražiti“). Također je opisana i posljedica tako izrečenih riječi optuženika („koje riječi su kod J. C. izazvale opravdani strah“), pa sve navedeno nedvojbeno upućuje na zaključak sa kojom namjerom se optuženik tim riječima obratio oštećeniku. Prema tome, činjenični opis je jasan, razumljiv i potpun, te podoban (sadrži sve bitne elemente) za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika, međutim tek nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih dokaza pojedinačno i u svojoj ukupnosti, prvostupanjski sud će utvrditi jesu li optuženik i oštećenik bili u telefonskom kontaktu kojom prilikom su, prema inkriminaciji, izgovorene činjenične tvrdnje i radi li se, prema okolnosti događaja, o ozbiljnoj prijetnji, slijedom čega je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda protiv optuženika u odnosu na točku 2. za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti po članku 541. stavak 2. ZKP/08 vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke.

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude

U pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u pitanju je li djelo za koje je proglašen kriv (točka 1.), kazneno djelo (članak 469. točka 1. ZKP/08). Naime, optuženik je proglašen kriv da je počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11 jer je protupravno zatvorio sebi blisku osobu. Prema tome bitni element inkriminiranog kaznenog djela je protupravno onemogućavanje slobodnog kretanja druge, u konkretnom slučaju, bliske osobe. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da je oštećenica „…vukla za majicu optuženika kako bi ga spriječila da ju zaključa u stanu, a on.…..joj je izlazeći iz stana rekao da će vidjeti svoje kada se vrati“. Prema tome, iz navedenog ne proizlazi da je nastupila posljedica protupravnog zatvaranja odnosno onemogućavanja slobode kretanja oštećenice, a koja je potrebna da bi se ostvarilo bitno obilježje inkriminiranog kaznenog djela. Navedeno mora biti činjenično opisano, a ne samo proizlaziti iz provedenog dokaznog postupka.

Također je u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da iz činjeničnog opisa za koji je proglašen kriv jasno ne proizlazi namjera njegovog cjelokupnog postupanja tempore criminis. Naime, činjeničnim opisom optuženiku se inkriminira da je oštećenicu „verbalno vrijeđao nazivajući je kurvom i droljom“, te da je „uzeo njen mobitel i njezine ključeve od stana“, iz čega bi proizlazilo da je njegova namjera bila oštećenicu omalovaži ili da protupravno prisvoji njene stvari, a što mu se ne stavlja na teret. Niti iz jednog dijela činjeničnog opisa ne proizlazi da je njegova namjera bila da oštećenici onemogući slobodu kretanja. Imajući na umu sve navedeno djelo za koje je optuženik proglašen kriv nije kazneno djelo, pa s obzirom da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, prihvaćanjem žalbe optuženika, prvostupanjska presuda je preinačena na način da je optuženik, na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, oslobođen od optužbe da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo pod točkom 1. iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11. Imajući na umu da se u odnosu na osuđujući dio presude državni odvjetnik žalio samo zbog odluke o kazni, sud je vezan zabranom reformatie in peius (članak 13. ZKP/08), koja se ne odnosi samo na viši sud koji odlučuje o žalbi optuženika, već i na niži sud, primjerice u slučaju da je povodom žalbe optuženika prvostupanjska presuda ukinuta. Slijednom navedene odluke troškovi kaznenog postupka, u odnosu na oslobađajući dio, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, padaju na teret proračunskih sredstava, a kako je to pobliže navedeno u izreci ove odluke.

Shodno svemu naprijed navedenom prihvaćanjem žalbe optuženika prvostupanjska presuda je preinačena u odnosu na osuđujući dio, dok je, slijedom navedene odluke, žalba državnog odvjetnika u odnosu na taj dio prvostupanjske presude bespredmetna, pa je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 8. svibnja 2018.