- 1 -              Rev 386/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 386/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i L. sa sjedištem u Z., protiv tuženika Z. M. iz B. G., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u Đ., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž - 1195/13-4 od 26. studenog 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj Povrv - 239/11 od 29. ožujka 2013., u sjednici održanoj 11. studenog 2020.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je ostavljen na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 441.541,03 kune s pripadajućom zateznom kamatom, sve preciznije kako je to određeno izrekom prvostupanjske presude. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 23.515,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tuženik uz prijedlog da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Obzirom na vrijednost predmeta spora dopuštena je tzv. redovna revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a, pa je revizija tuženika razmatrana kao tzv. redovna revizija.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Obzirom na daljnje revizijske navode tuženika treba reći da je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tuženik sudjelovao u predmetu naknade štete istog suda broj P – 252/07 u svojstvu umješača na strani tuženika (ovdje tužitelja), te je uložio i žalbu protiv presude donesene u navedenom predmetu (u bitnom osporavajući svoju odgovornost za nastanak nezgode). Temeljem prethodno navedenog pravomoćna presuda donesena u parnici oštećenika i tužitelja proizvodi intervencijski učinak prema tuženiku - štetniku u smislu odredbe čl. 208.a ZPP-a, jer je on u toj parnici imao svojstvo umješača.

 

Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

Predmet spora je zahtjev H. za naknadu isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova protiv tuženika kao odgovorne osobe za štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od odgovornosti.

 

Pobijanom presudom prihvaćen zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju: - da je tuženik u kaznenom postupku pravomoćno oglašen krivim što je 25. lipnja 2006. u B. G. prouzročio prometnu nezgodu upravljajući motociklom marke K. bez registarske oznake, u kojoj prometnoj nezgodi je smrtno stradao I. K. iz B. G., - da je temeljem pravomoćne presude istog suda broj P – 252/07 od 10. travnja 2009. u tom predmetu tuženiku H. naloženo da oštećenim osobama (srodnicima pok. I. K.) po osnovu navedenog štetnog događaja isplati imovinsku i neimovinsku štetu, koju je H. i isplatio u ukupnom iznosu od 441.541,03 kune, – da je u ovom postupku tuženik sudjelovao u predmetu naknade štete istog suda broj P – 252/07 u svojstvu umješača na strani tuženika (ovdje tužitelja), gdje je uložio i žalbu protiv presude donesene u navedenom predmetu, te – da je tuženik odgovoran za nastup štete koju je tužitelj isplatio oštećenima prema pravomoćnoj presudi istog suda broj P – 252/07 od 10. travnja 2009.

Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskog suda o prethodno iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika, osnovano nižestupanjski sudovi zaključuju da su prema prethodno navedenom činjeničnom stanju ispunjene pretpostavke u kojima je tuženik kao odgovorna osoba za štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od odgovornosti dužan naknaditi tužitelju isplaćeni iznos štete, kamata i troškova. Naime, prema odredbama čl. 29. st. 1. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 15/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev H.. H. ima pravo na  naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova. Isto tako, tužitelj u ovom postupku ne zahtjeva, niti mu je dosuđen viši iznos od onoga kojeg je isplatio oštećenim osobama prema pravomoćnoj presudi istog suda broj P – 252/07 od 10. travnja 2009. (prihvaćen je zahtjev tužitelja /po osnovu isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova/ do visine koju je tužitelj isplatio). Pritom osnovano tuženik ističe da je u ovom postupku ovlašten tužitelju istaknuti sve prigovore koje bi mogao istaknuti i oštećenim osobama iz navedenog štetnog događaja. Međutim, prigovore koje je tuženik istaknuo tijekom postupka nižestupanjski sudovi su cijenili u skladu s utvrđenjima iz postupka naknade štete koji se pred istim sudom vodio pod broj P – 252/07, u kojem postupku je tuženik sudjelovao u svojstvu umješača na strani tuženika (ovdje tužitelja), pa pravomoćna presuda donesena u navedenom predmetu proizvodi intervencijski učinak prema tuženiku u smislu odredbe čl. 208.a ZPP-a.

 

Obzirom na daljnje revizijske navode tuženika koji se odnose na obračun troškova postupka, treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a istu odbiti kao neosnovanu, a kako je to odlučeno u izreci.

 

Zagreb, 11. studenog 2020.