- 1 -              Rev 367/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 367/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz P., V., zastupane po punomoćnicima T. B. i M. M. B., odvjetnicima u P. i R. protiv tuženice O. J. iz P., zastupane po punomoćniku S. F., odvjetniku u P., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-225/15-2 od 17. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-440/11-52 od 12. prosinca 2014., na sjednici održanoj 11. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-225/15-2 od 17. listopada 2016. i presuda Općinskog suda u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-440/11-52 od 12. prosinca 2014. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pokojnog M. J., iz P., i tuženice dana 07. srpnja 2011. godine, ovjeren i potvrđen kod M. H., javnog bilježnika u P., pod posl. br. OV-3240/11, kojim se prenosi suvlasnički udio do 2/3 dijela na nekretnini k.č.br. 3803 z.k. tijelo II, upisana u z.k. ul. 391 k.o. P., u naravi obiteljska kuća u P., u … na tuženicu, pa se određuje uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se obvezuje tuženica da u roku od 15 dana izda ispravu podobnu za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja za ponovni upis predmetne nekretnine na M. J. od I., iz P., koju će ispravu u protivnom po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda.

 

Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

 

II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 6.500,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela je reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja navedenih u reviziji, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu odluku u skladu sa revizijskim navodima odnosno da se iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 392. st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Tužiteljica u reviziji navodi sedam pitanja, ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju tih postupovnopravnih i materijalnopravnih pitanja, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

 

„2.1. Je li propust suda da pozove sudske vještake na očitovanje na pisane prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka i radi usmenog davanja nalaza i mišljenja na raspravu vezano za prigovore tužitelja sukladno odredbi čl. 260. st. 1. i čl. 302. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, dalje: ZPP), i je li time onemogućeno pravo tužitelja da raspravlja pred sudom, čime je ostvarena povreda citiranih odredbi ZPP-a i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a i 354. st.1. ZPP-a.?,

 

2.2. je li postupanjem suda da nakon provedenog sudskog vještačenja, a vezano za dostavljeno privatno-vansudsko vještačenje kojim se osporava sudsko vještačenje, ne poziva sudskog vještaka na očitovanje/objašnjenje i ne određivanje dopunskog vještačenja, povrijeđeno propisano u čl. 4., 8. čl. 261. i čl. 302. ZPP-a i je li time onemogućeno pravo tužitelja na dokazivanje i raspravljanje pred sudom, čime je ostvarena povreda citirani odredbi Zpp-a i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.,t. 6. i čl. 354. st. 1. Zpp-a,

 

2.3. je li nesporno saznanje davatelja uzdržavanja za tešku bolest primatelja uzdržavanja i predstojeću smrt od utjecaja na valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju?,

 

2.4. može li sud prvog stupnja, prilikom donošenja odluke, koristiti iskaze stranaka dane u drugom parničnom postupku, iako se jedna od parničnih stranaka - tužiteljica tome protivi, te predstavlja li čitanje iskaza iz drugog parničnog predmeta, usprkos protivljenju jedne od stranaka, povredu načela usmenosti i neposrednosti, u smislu odredbe čl. 4. ZPP-a i čl.5. ZPP-a povredu prava stranke i njezinih zastupnika na postavljanje pitanja, u smislu odredbe čl. 302. ZPP-a te predstavlja li takvo postupanje suda bitnu povredu odredaba parničnog postupka, u smislu odredbe čl. 354. st. 6. ZPP- a.?,

 

2.5. da li sud pazi po službenoj dužnosti na ništetnost ugovora i je li ocijeniti sve razloge ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa i predstavlja li dužan navedeni ugovor po svojoj prirodi darovni ugovor?,

 

2.6. da li je ispravno postupanje suda kada se u obrazloženja pobijane presude kao razlozi navode određene činjenice o kojima postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.,t. 11. i čl. 354. st. 1. Zpp-a,

 

2.7. da li je ispravno postupanje prvostupanjskog suda i drugostupanjskog suda glede oznake vps. od strane tužitelja u podnesku od 28.0žujka 2014., kojim se označuje vps. na iznos od 200.001,00kn, nakon čega prvostupanjski sud ne donosi nikakvo raspravno rješenje da li se prihvaća ili se ne prihvaća takva oznaka vps., a nakon toga prvostupanjski sud tek u obrazloženju prvostupanjske presude(v. str. 2. st. 3., 4., 5 i str. 3. st. 1. prvostupanjske presude) u bitnom navodi da je mjerodavna oznaka vps. iz tužbe i da se vps. može odrediti samo zaključno najkasnije na pripremnom ročištu, a drugostupanjski sudu(v. str. 5. st. 2. drugostupanjske presude) ne prihvaća žalbene navode da je to stajalište nezakonito i da li je time povrijeđeno propisano u odr. čl. 35, čl.40. st. 2., 186. st. 2., 190. st. 1., čl. 191. st. 1. i 3. Zpp-a.“

 

Kao razlog važnosti navedenog pitanja 2.1. ističe da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju i postupanju suda suprotnom pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženog primjerice u odlukama broj Rev-1614/85, Rev-3073/90, Rev-2161/91, Rev-54/07 i Rev x-1229/14); za pitanje označeno pod 2.3. kao razlog važnosti ističe pravno shvaćanje revizijskog suda u odluci Rev-92/2007, Rev-1121/93 i Rev-1780/98, kao i odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž-87/06, u kojima je izraženo pravno shvaćanje suprotno onome u pobijanom presudi u pogledu navedenog pitanja, a za pitanje označeno pod 2.5. tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci revizijskog suda Rev-1304/08.

 

Prije svega valja reći da u vezi pitanja označenih kao 2.2., 2.4., 2.6. i 2.7, ovaj sud smatra da nema potrebe posebno cijeniti je li pravno pitanje određeno naznačeno ili nije te jesu li u reviziji određeno navedeni propisi koji se na njega odnose, budući da reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih podnositeljI revizije smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tako, razlog za podnošenje tzv. izvanredne revizije, prema čl. 382. st. 2. ZPP primjerice postoji:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu. Kako revidentica nije navela bilo koji od tih razloga koji bi ukazivali na to da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao niti koji drugi razlog zbog kojeg bi označeno pitanje bilo važno ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, označena pitanja nisu razmatrana.

 

U vezi pitanja postavljenog pod 2.3. valja reći da, iako je u pravu revidentica kada navodi da je ovaj sud u nizu svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje: „Protivno je moralu i načelu poštenja i savjesnosti kad davatelj uzdržavanja sklapa s primateljem uzdržavanja ugovor o doživotnom uzdržavanju znajući da je primatelj uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja kada je nastupanje smrti kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica“ (tako ovaj sud primjerice u odluci Rev-92/2007), u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da je nastupanje smrti primatelja uzdržavanja kroz relativno kratko vrijeme izvjesna činjenica već upravo suprotno, da je u času zaključenja ugovora bilo neizvjesno koliko će primatelj uzdržavanja još živjeti, pa ovako postavljeno pitanje, koje polazi od drugačije utvrđenih činjenica, nije važno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

Što se pak tiče pitanja postavljenog pod 2.5. ukazuje se da je odgovor na to pitanje vezan isključivo na izneseni činjenični supstrat u tužbi i utvrđene činjenice u svakom pojedinom predmetu, a na temelju kojih činjenica se može zaključivati je li sporni ugovor simulirani pravni posao. Uz navedeno, niti odluka ovog suda koju citira revidentica kao razlog važnosti pitanja, nije donesena u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (budući da se u toj odluci pošlo od konkretnih činjeničnih utvrđenja iz kojih je proizašao zaključak da se radilo o ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je prikrivao darovni ugovor pa da je stoga ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prividan ugovor i kao takav ništav) pa niti ovo pitanja nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Međutim, prema stavu ovog suda, pitanja postavljeno pod 2.1., a imajući u vidu sadržaj izraženih stavova u citiranim odlukama ovog suda, jest pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbama čl. 251. st. 1. do 4. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud, na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP), a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 2. ZPP).

 

Kako u konkretnom slučaju sud nije postupio u skladu s odredbom čl. 260. st. 2. ZPP, već je utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka bez provođenja usmenog saslušanja vještaka na okolnost istaknutih prigovora tužiteljice, usprkos tome što je tužiteljica iznijela obrazložene prigovore na nalaz i mišljenje i dostavila u prilog istih i mišljenje sudskog vještaka kojeg je angažirala te zatražila i provođenje novog vještačenja (u podnesku od 28. ožujka 2014., kao i na ročištu za glavnu raspravu 29. listopada 2014.) a što je sud odbio, na opisani način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 260. st. 2. ZPP, a koju nije otklonio ni drugostupanjski sud jer obrazloženje presude suda drugog stupanja o tome ne sadrži jasne razloge, posljedično čemu nema niti valjanih razloga o svim odlučnim činjenicama i nije ga moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Stoga je, a budući da ne postoje uvjeti za preinačenje osporene presude, primjenom odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, prihvaćena revizija tužiteljice te ukinute nižestupanjske presude i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Kako odluka o troškovima postupka, kao i o troškovima revizije, ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova koji su prethodili reviziji, kao i troškova revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 11. studenoga 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.