- 1 -              Revd 3189/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3189/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. P. iz V., OIB: …, 2. B. S. iz D., OIB: … i 3. I. B. iz Lj., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i dr. d.o.o. V., protiv tuženika Z. d.d. „u stečaju“, V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu 1. - 3. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1201/2019-4 od 21. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-18/2017-49 od 12. siječnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-18/2017-52 od 31. siječnja 2018., na sjednici održanoj 11. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog 1. - 3. tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. - 3. tužitelji (dalje: tužitelji) su prijedlogom za dopuštenje revizije predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1201/2019-4 od 21. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-18/2017-49 od 12. siječnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-18/2017-52 od 31. siječnja 2018., a kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu dividende u iznosu od ukupno 4.641.084,60 kn sa zatraženim zateznim kamatama.

 

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Naime, tužitelji u prijedlogu ističu pitanja koja glase:

 

Prvo pitanje:

 

- Da li povreda čl. 359. st. 1. t. 1. Zakona o trgovačkim društvima koja nije od značaja za zaštitu vjerovnika i uspješno poslovanje društva sama po sebi ništava?

 

- Da li primjenu tzv. metode udjela umjesto tzv. metode troška na odvojena godišnja financijska izvješća ukoliko nije od značaja na zaštitu vjerovnika predstavlja povredu čl. 359. st. 1. t. 1. ZTD?

 

- Da li odbijanje izjašnjenja vještaka o rezultatu primjene tzv. metode fer vrijednosti na rezultat iskaza poslovanja Z. d.d. u odvojenom financijskom izvješću predstavlja prepreku za ocjenu da li je odluka glavne skupštine od 31. srpnja 2007. povreda čl. 359. st. 1. t. 1. ZTD?

 

Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelji se pozivaju na sadržaj rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ranije donesenom ukidanom rješenju u ovoj pravnoj stvari (Revt-288/16-4 od 8. studenoga 2016.) i na pravno mišljenje prof. dr. I. P., ovlaštenog forenzičnog računovođe iz prosinca 2018., izrađeno upravo za konkretan slučaj.

 

Drugo pitanje:

 

- Predstavlja li odbijanje vještaka da odgovori na postavljena pitanja stranke o odlučnim okolnostima i odbijanje suda da se vještačenje na te okolnosti dopuni, povredu prava na raspravljanje pred sudom?

 

Da je navedeno pitanje važno za odluku u sporu i jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tužitelji ukazuju na odluke revizijskog suda i to: Revi-x 481/2012, Revt-345/2016, Revr-840/2017, Revt-649/2017, Rev-2838/2018, Rev-x- 679/2014, Rev-x-96/2012, Rev1366/09 te Rev- 3073/90, smatrajući da je u konkretnom slučaju odstupljeno od ustaljene sudske prakse revizijskog suda.

 

Treće pitanje:

 

- Da li sud onemogućuje tužiteljima raspravljanje pred sudom da bi se otklonile suprotnosti u mišljenjima, odbije bez posebnog obrazloženja suočavanje vještaka D. B. i M. K. te njihovo istovremeno saslušanje u pogledu predmeta vještačenja, naročito u pogledu pitanja (prethodno naznačenih pod „drugo pitanje“ na koja je M. K. odbio odgovor?

 

Kao razlog važnosti navedenog pitanja tužitelju ukazuju na odluku revizijskog suda Rev-1348/88.

 

Četvrto pitanje:

 

- Da li sud onemogućuje tužiteljima raspravljanje pred sudom kada, da bi se otklonile suprotnosti u mišljenjima vještaka, raspravilo i rasvijetlilo činjenično stanje te utvrdili ispravni postupci sastavljanja godišnjih financijskih izvješća u 2006. godini, odbije bez potrebnog obrazloženja provedbu dokaza vještačenjem po stručnoj ustanovi (eventualno fakultet) uz prethodno zatraženo mišljenje komore te pribavom mišljenja od Odbora za standarde financijskog izvještavanja o primjeni i tumačenju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja s ciljem utvrđenja odlučnih činjenica za primjenu čl. 359. st. 1. t. 1. ZTD-a kada je očito da provedeni dokazi ne mogu podnijeti kritičnu ocjenu da je činjenično stanje razjašnjeno u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke?

 

Pozivajući se na odluke revizijskog suda navedene kao razlog važnosti ranije označenih pitanja, tužitelji smatraju i navedeno pitanje važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Peto pitanje:

 

- Da li osporavanje zahtjeva na isplatu dividende u okolnostima kada je Glavna skupština tuženika 31. 7. 2007. donijela odluku o usvajanju godišnjih financijskih izvješća i iznosu dobiti za podjelu dioničarima, kada je isplata bez utjecaja na namirenje tražbina vjerovnika društva tuženika ili ih uopće nema, kad odluka skupštine nije pobijana, kad je uprava društva tuženika na temelju tako iskazane dobiti društva sebi isplatila nagradu za rezultate poslovanja u 2006. godini, kada je uprava ujedno i skupština društva Z. t. d.d. u 100% vlasništvu društva majke Z. d.d. i koje ovisno društvo (Z. t. d.d.) ne izglasa odluku o prijenosu odgovarajuće dobiti majci za isplatu dividende, a to ne učini ni u slijedećim poslovnim godinama, predstavlja zlouporabu položaja odnosno ovlaštenja uprave kod društva majke i time nedopušteno i bez učinka osporavanje prava na isplatu u uvjetima kad zahtjev nije od utjecaja na vjerovnike društva u poslovanju samog društva pa ni ovisnih društava na isti način?

 

Kao razlog važnosti navedenog pitanja tužitelji ukazuju na činjenična i pravna uporište vlastite teze da je ponašanje uprave društva u konkretnom slučaju bilo nedozvoljeno i predstavljalo povredu načela savjesnosti i poštenja. Također se pozivaju na stav pravne doktrine prema kojoj bi reviziju valjalo dopustiti u interesu pravne sigurnosti u slučajevima ozbiljne ugroze pravne sigurnosti, kao i u slučajevima u kojima bi rješenje predmeta na Vrhovnom sudu bilo u širem društvenom interesu i koje bitno utječe na javno mnijenje o pravosuđu.

 

Prije svega valja reći, a u odnosu na prvo i peto postavljeno pitanje, da predlagatelji, iako opširno obrazlažu svoj stav da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačena pitanja bila važna i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, propušteno je ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na druge razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke, a što bi opravdalo intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske putem revizije. Pozivanje tek na pravno mišljenje izrađeno za potrebe ovog konkretnog postupka, kao i na stavove pravne doktrine o dopustivosti revizije, ne može se smatrati takvim razlogom važnosti. Stoga u odnosu na ova pitanja nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.

 

U odnosu pak na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje, ističe se da ona u svojoj ukupnosti svode na pitanje je li u konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a polazeći od konkretnih okolnosti u ovom predmetu i vlastitih zaključaka tužitelja o nalazu i mišljenju vještaka i potrebi provođenja daljnjih dokaza u predmetnom sporu. Međutim, na taj način nije određeno naznačeno pravno pitanje, jer iznošenje u pitanju činjenica koje se odnose na konkretan slučaj te problematiziranje ocjene provedenih dokaza i potrebe izvođenja drugih dokaza u tom postupku, ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Odgovor na postavljeno pitanje sadržan u odredbama čl. 8. u vezi čl. 220. st. 2. i čl. 221.a st. 2. ZPP, odnosno čl. 252., čl. 259. i čl. 261. ZPP, a koje su odredbe jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti. Ujedno valja reći da je odgovor na tako postavljena pitanja usko vezan uz utvrđene okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, pa i ovog konkretnog, a od kojih okolnosti i vlastite ocjene nalaza i mišljenja vještaka te odluka suda o upravljanju vještačenjem i o tome koje će dokaze sud izvesti, tužitelji u postavljenim pitanjima i polaze, pa na ta pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor odnosno zauzeti pravno shvaćanje. U preostalom dijelu ova pitanja tužitelja usmjerena su na tvrdnju da je činjenično stanje u ovom slučaju ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ukazujući u čemu se prema njihovom shvaćanju sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno zašto su određene činjenice i dokazi važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke, a zbog kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl. 386. st. 1. ZPP).

 

Zbog sveg navedenog je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 11. studenog 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.